Rijad Gvozden, bosanskohercegovački glumac, odrastao je u SOS Dječijim selima BiH, gdje su mu SOS mama, braća i sestre te uposlenici pružili podršku i sigurnost koju u ranom djetinjstvu zbog životnih okolnosti nije imao. Rijad danas s osmijehom govori o putu koji ga je, iz djetinjstva obilježenog teškim siromaštvom, doveo do ostvarenog umjetnika.
Piše: Maja Kristić/Istina.media, Foto/video: Mladen Topić
Dio te priče, kaže, čuva za igrani film za koji je scenarij već spreman, no dio je otkrio, jer njegova priča nije samo o njemu – nego o svakoj prilici koja se djetetu pruži kad mu se daruje dom, pažnja i vjera da može uspjeti.
Rođen u selu koje, kako kaže, nije bilo ni ucrtano na karti, odrastao je u izuzetno teškim okolnostima u kojima su on, njegova sestra i braća svakodnevno vodili borbu za preživljavanje. Svaki dan bio je borba – od fizičkog zlostavljanja u školi, do rada od ranog jutra samo da bi zaradili komadić kruha i malo vode. No, jednog dana njihovu je priču čuo netko iz SOS Dječijeg sela.
NAPUSTIO JE SVE ŠTO JE POZNAVAO
„Nikad neću zaboraviti taj mali, stari, kockasti kombi. Mi mašemo, a usta nam se ukočila. Gledam prema svim seljanima koji su se okupili i mašu nam nazad, a ne možeš ništa izgovoriti. Taj trenutak neću nikada zaboraviti – mašeš im, a žao ti što odlaziš”, počinje svoju priču Rijad, te dodaje kako su ljudi u to vrijeme, pogotovo u manjim mjestima, znali iskorištavati siromašnu djecu.
„Znali smo cijepati i po deset metara drva dnevno, samo da dobijemo krišku kruha sa šećerom i malo vode. Ali eto, desilo se to da su došli dobri ljudi iz SOS-a i odveli nas.“
ODRASTANJE U SOS SELU
Za odrastanje u SOS Dječijem selu, Rijad kaže da ga vežu samo lijepe uspomene. Taj period opisuje kao jedan od najvažnijih u svom životu. Ističe kako nikome ne bi poželio da ostane bez roditelja i topline doma, ali vjeruje da, ako se to ipak dogodi, djeca zaslužuju odrastati u sustavu koji im pruža brigu, sigurnost i osjećaj pripadnosti – onako kako je i sam doživio.
„Trebalo je jako puno vremena da se mi prilagodimo na to, jer nikad nismo znali šta znači otvoriti ormar i uzeti ofinger, a na njemu visi tvoja majica. Uzeti svoju složenu majicu, sjesti za stol i jesti iz svog tanjura, svojom kašikom – da to nije dvije, tri kašike pa se mijenjamo.“
“DA NISAM DOŠAO U SOS SELO, NIKADA NE BIH POMISLIO BITI GLUMAC”
Svoje prve afinitete prema glumi, produkciji i režiji Rijad je otkrio u SOS Dječijem selu, a da nije došao ondje, kaže, nikada ne bi pomislio da može postati glumac.
„Mislim, ja do 11. godine nisam gledao televizor, to sve dovoljno govori. Ne bih u životu nikad pomislio da budem glumac da nisam došao tu. Moj san kao dječaka bio je da postanem najbolji čoban – da kad se vraćam s kravom s ispaše, svi kažu mom ocu: ‘Evo, on je najbolji, ovo je najbolji čoban koji je hodao selom.’ Jer ja sam samo to znao. Recimo zašto sam otišao možda u glumu? Iz razloga što kad smo došli u SOS Dječije selo, tu je bilo televizora i sve što se prikazivalo na emisijama prvi put sam vidio. I meni se svidjelo, onda sam kupio djecu po dječijem selu – u onom trenutku kada više nisu znali šta će i kada su im dosadile igre, ja ih pokupim i kažem: ‘Hajmo, praviti predstavu.“
PREMIJERA FILMA “DITE” POČETKOM PROSINCA
Upravo ta iskustva iz djetinjstva nadahnula su ga da snimi dokumentarni film ‘DITE’, koji obrađuje teme hraniteljstva i usvojenja. Kako Rijad ističe, cilj filma je motivirati ljude da djecu iz različitih životnih okolnosti povedu u svoj dom – bilo kroz usvojenje ili hraniteljstvo.
„Film će se nakon premijere u Sarajevu, 3. prosinca moći pogledati u dosta drugih gradova. Naš je cilj da se prikaže u svim gradovima u Bosni i Hercegovini, da ga što više ljudi vidi kroz kino projekcije. Naravno, film će imati i TV prikazivanje, pa vjerujem da će doći do puno ljudi. Posebno sam sretan što će doprijeti do onih ljudi s kojima sam se ja susretao, koji su mi govorili: ‘Eto, papirologija i slično.’ Mislim da će na sve te stvari zaboraviti kada pogledaju film, jer priče ljudi koji su uzeli djecu su toliko ohrabrujuće i motivirajuće da više nema dileme – hoće li uzeti dijete ili ne.“
‘DITE’ je priča o nadi, humanosti i mogućnosti da svaki mladi život dobije šansu za sretniju budućnost – a Rijad se nada da će film inspirirati sve koji ga pogledaju da otvore srce i dom za djecu kojima je to najpotrebnije.
„Jedva čekam da ljudi vide taj film. Mislim da će oni koji se dvoume – koji razmišljaju da li usvojiti ili uzeti dijete u hraniteljstvo – kada ga pogledaju, da će se njima sve razbistriti. Naprosto će reći: ‘To je to, dijete treba dovesti u obitelj, dijete treba da živi u obiteljskom okruženju, jer to i zaslužuju.’“
BRIGA NE PRESTAJE S 18 GODINA
Za razliku od klasičnog smještaja u domovima, SOS Dječija sela prate mlade kroz cijeli proces odrastanja – pružaju im smještaj, obrazovanje, savjete i podršku pri pronalasku posla, kako bi bili spremni za samostalan i samopouzdan život.
„Ovaj film zapravo pokazuje koliko SOS Dječija sela pružaju podršku kroz cijeli život. Zato mi se toliko sviđa ova organizacija: upravo zbog toga što nema napunio se 18 godina ‘evo ti patike, doviđenja’. „Smjestiti će te, naći ti dva, tri posla. Možda svako može pogriješiti, možda nisi za prvog, pa ni za drugog, e vala, ako za trećeg nisi, onda je problem u tebi. Da nam nije bilo dobro, ne znam da li bi bilo kad se ovaj film desio“, za kraj je rekao Rijad.
Pogledajte film – možda upravo vi možete biti osoba koja će nekom djetetu pružiti obiteljski dom. Hraniteljstvo i usvojenje su prilika da unesete ljubav i sigurnost u život djeteta i promijenite njegov svijet zauvijek.
NAJAVA
https://www.facebook.com/share/v/1EzNcehYk8
Prvi dio o hraniteljstvu kao životnom pozivu pročitajte u prvom dijelu priče iz SOS Dječjeg sela u Sarajevu. Svoje emotivne priče s portalom Istina.media podijelile su dvije obitelji:
