Urednica portala Istina.media na upit Slobodne Dalmacije iznijela je stajalište o dva aktualna pitanja, može li kontračovićevski blok u koji su okupili Devedesetka, Pomak, HRS, HSS i HDS ugroziti HDZ BiH, te oko Izbornog zakona:
Može li oporba svojim ujedinjenjem ‘naškoditi’ HDZ-u?
Hrvati su jedini narod u BiH, koji je Čović kroz rad njegove nevladine organizacije koju je nazvao Hrvatski narodni sabor, ostavio bez pluralizma. U isto vrijeme ih uvjeravajući da je tako najbolje za narod, a zapravo je godilo samo njemu. Pod tim Čovićevim kišobranom nije se riješio nijedan problem hrvatskog naroda u BiH, a njemu je taj kišobran itekako dobro došao da riješi svoja pitanja, i satelita čije bi stranačko članstvo stalo u jedan kombi, a koji su još uz njega.
Hrvatski narodni sabor, kada bi on uistinu bio legitiman, morao bi imati sjedište na neutralnom, za Hrvate bitnom mjestu, na mjestu čelnih funkcija trebali bi se rotirati predsjednici stranaka s najvećim rezultatom, i da dalje ne nabrajam. Sabor bi morao imati i neutralnu osobu za glasnogovornika. Ovako Čović sve te funkcije uzurpira za svoj probitak, ne naroda. Hrvatski narodni sabor bi morao poslati priopćenje ako je neki član pretučen, ili napadnut bilo koji hrvatski novinar u Mostaru, bez obzira piše li lijepo o Čoviću. Sada se šalje priopćenje samo o onima koji su Čoviću dragi. U slučaju Pere Previšića, koji se iz meni nerazumljivih razloga još pojavljuje na tom Čovićevu sjelu, bila je šutnja. No vratimo se na pitanje. Oporba je prvo, a mahom iz gore navedenih razloga i privatizacije HNS-a isti bojkotirala, a onda se okupila s ciljem zajedničkog djelovanja. Sve te stranke imaju izborni rezultat i vijećnike, zastupnike i ministre, tako da kada se to okrupni ozbiljna je prijetnja Čoviću i on je toga svjestan. I tako treba biti gdje je demokracije i političkog zdravlja. Ne možemo mahati hrvatskim nacionalnim interesima i sjediti u hladovini i čekati glasove. Morati će se imati i program i plan rada i rezultat, jer prolaze vremena kad su se konfrontacijom na nacionalnim temama dobivali izbori. Čović ima predsjednike vlada u više županija, ima gradonačelnike u niz lokalnih zajednica godinama, negdje i desetljećima. Rezultata nema, narod su istjerali mahom u EU, no oni i njima bliski dobro žive.
O Komšiću, Izbornom zakonu, odluci Europskog suda i slično
Dragan Čović nikako da napravi jednu stvar, da se odmakne od Milorada Dodika, koji je persona non grata za cijelu Europu, a čime pravi i pravio je najveću štetu Hrvatima u BiH, a poradi interesa njih dvojice. Šutio je kad je Dodik rekao da je na Bleiburgu trebalo sve pobiti, a kada ga je trebalo pustiti niz vodu izjavljivao je da je to partner, a partneri se ne ostavljaju i sl. Išao je na proslave Dana RS-a, dok ga Hrvatska nije “nježno” upozorila povlačenjem del Vechia. Išao im je i na sjednicu i pričao da čuvaju RS, šutio je i kada bi Dodik nagrnuo na našeg biskupa Komaricu…, i da dalje ne nabrajam.
Da bi zadržao te nerazumljive odnose s Dodikom dobro mu dođe i Komšić i Izborni zakon. Jasno je da Komšić uzurpira fotelju u BiH koja mu ne pripada i da se to pitanje mora riješiti. No, isto tako je jasno da je to manje-više fikus funkcija, koja boli nacionalno, a na terenu ne može napraviti puno štete. Rekli smo gore da Čović ima vlast u većinski hrvatskim županijama, što čini gdje ima vlast?
I jasno je da je Komšićev politički život utemeljen na Čoviću, jer taj čovjek godinama nije napravio ništa za BiH, zapravo je jedna od najvećih političkih štetočina. I Čovićev politički život je utemeljen na Komšiću, jer kad Komšića ne bude neće biti ni ovakvog HDZ-a. Tako da je to neka zapravo prilično bolesna simbioza, koja odgovara samo toj dvojici. Čoviću odgovara natezanje oko Izbornog zakona itekako. Karakter je mogao pokazati davno prije, i inzistirati da se to riješi, pod svaku cijenu, taman i da stranački interesi, fotelje i projekti trpe. Nametnuo je to pitanje tek sad ovim intenzitetom. Pitanje je zbog koga ili čega je to tek sad tempirano.
