“To je da se strukture moći izvršne i zakonodavne vlasti bez problema organiziraju kada treba nezakonito podebljati džep i izmasirati vlastiti ego na štetu najbespomoćnijih i nezaštićenih, a to je prešutno dozvolila država. Vertikalne strukture moći državne uprave krive su za ovakav etički pomor — kažem etički jer nasilnikov ‘moral’ je prihvatljiv zajednici”
Događanja u Bosni i Hercegovini su nešto što smo nekada mogli vidjeti samo u najstrašnijim filmovima. Nažalost, danas je to naša realnost. Osam osoba, od kojih su četiri visokorangirani policajci, prije četiri dana je uhićeno zbog sumnje da su osobe ženskog spola, uglavnom maloljetne, navodili na prostituciju, a da su među njima bile i djevojčice iz Doma za djecu bez roditeljske skrbi u Tuzli.
U Sarajevu policijski službenik Amar Turčalo predan je u nadležnost Tužiteljstva SŽ zbog sumnje da je počinio kazneno djelo seksualne zloupotrebe maloljetne osobe.
Građani Tuzle prosvjedom su izrazili nezadovoljstvo radom institucija, tražeći pravdu i konačne sustavne promjene. Građani su nosili transparente na kojima je, između ostalog, pisalo „Ostavke“, „Tko nam štiti djecu, ako sustav štiti zločince“.
Upravo se to pitanje postavlja — tko štiti građane i tko štiti djecu? Kao što se može vidjeti u aktualnoj aferi koja potresa Federaciju BiH, te zapošljavanju preko „štele“, sustav štiti svoje ljude. Današnja vlast koja je obećavala promjene, odnosno prvi čovjek Federacije BiH, nalazi se u centru afere „Spengavanje“. Promijenilo se samo ime — nekada je bilo „poslao me Asim“, a danas je to „javi se Arijani“.
O društvu i političkom sustavu Mreža mira razgovarala je sa sociolozima Vladimirom Vasićem i Seadom Pašićem. Pašić ističe da je percepcija mita i korupcije takva da je ljudi trpe baš kao i nasilje u braku, jer — „hajde, Boga ti, što ima veze, to je normalno“.
„Ovakve zajednice ne mogu prerasti u društvo jer nemaju pogonsko gorivo koje se zove politička i kaznena odgovornost te etička vertikala. Kada se pokvarenost kritizira, onda se dobije i nasilni ideološki odgovor — to su naši ljudi, naš narod, to je napad na vjeru itd. Kod nas je korupcija kao i endemski sifilis ugrađena u sam genom socijalnog organiziranja i neće doći čarobni alkemičar da je otkloni svojim znanjem o tajnoj nauci poštenja i časti. Društvo koje ne usvaja vrijednosti vrlina, koje su poznate od antičkih vremena, nema šansu za život. Vjerovati u suprotno isto je kao vjerovati u zagrobni život. Vrline kao ni etika ne uče se u školama i ne postoji način da sljedeća generacija dobije bilo kakav instrument za socijalno preživljavanje“, ističe sociolog Pašić.
Smatra da se ovdje radi o korupciji najviše razine na koju javnost, po mišljenju Pašića, nije adekvatno reagirala jer vidimo da se počinju stvari negirati, minimizirati i relativizirati, a sve u svrhu kupovine vremena kako bi se na kraju sve prepustilo carstvu zaborava.
Situacija kojoj trenutno svjedočimo u Bosni i Hercegovini — od afera na najvišim političkim razinama, preko manipulacije javnim resursima, pa do zloupotrebe najranjivijih članova društva — odražava duboku institucionalnu i moralnu krizu, poručuje sociolog Vladimir Vasić.
„Sociološki gledano, takvi fenomeni ukazuju na eroziju socijalnog kapitala, odnosno povjerenje građana u institucije, pravdu i vladavinu prava značajno je poljuljano. Ono što je posebno zabrinjavajuće jest normalizacija devijantnog ponašanja i postojanje kulture nekažnjivosti, gdje moć i privilegij nadjačavaju društvene norme i moralne standarde. Takvi procesi ne samo da ugrožavaju najranjivije, nego dovode i do apstinencije građana od javnog života, gubitka kolektivne odgovornosti i socijalne polarizacije. Društvo je u kritičnoj fazi i suočeno sa ozbiljnim izazovima u funkcioniranju svojih institucija. Međutim, sociološka analiza također sugerira da regeneracija nije nemoguća — jačanje neovisnih institucija, aktivizam civilnog društva i podizanje svijesti o etici i odgovornosti predstavljaju ključne korake ka obnovi povjerenja i stabilnosti društva“, naglašava Vasić.
Slučaj u Tuzli koji je šokirao Bosnu i Hercegovinu i regiju je refleksija zloupotrebe moći koja se može svrstati u društvenu i seksualnu patologiju jer su djevojčice imale oko 15 godina, dakle pedofiliju koja je danas s pravom osuđena od strane najšire javnosti. Ali to nam govori još nešto, objašnjava sociolog Pašić:
„To je da se strukture moći izvršne i zakonodavne vlasti bez problema organiziraju kada treba nezakonito podebljati džep i izmasirati vlastiti ego na štetu najbespomoćnijih i nezaštićenih, a to je prešutno dozvolila država. Vertikalne strukture moći državne uprave krive su za ovakav etički pomor — kažem etički jer nasilnikov ‘moral’ je prihvatljiv zajednici. Većina ljudi znala je za taj slučaj, ali ga nisu oglasili. Šutjeli su jer su izvršitelji nositelji aparata sile i time nedodirljivi. Ovdje krivnju ne bih stavljao na školu i obitelj. Te dvije institucije samo su agensi, prenosnici onoga što svojim autoritetom i silom odredi država. Država daje takt, dinamiku i harmoniju, određuje pravac i smjer djelovanja u svemu uključujući i županijsko ministarstvo policije. Sada vidimo da je taj takt loš, da se ispada iz ritma i da melodija distonira i falsira. Možemo li ga popraviti? Možemo kad promijenimo aksiologiju, odnosno vrijednosni sustav.“
Vrijednosni sustav iz godine u godinu samo se narušava. Možemo reći da svi trebamo biti zabrinuti, jer tko brine o nama, običnim građanima Bosne i Hercegovine, koji plaćaju političare koji su na vlasti? Nitko. A društvene i političke promjene kojima svjedočimo idu samo na gore.
