Europska unija će, po svemu sudeći, hladno primiti interes američkih investitora u energetski sektor u BiH.
Naime, barem prema odgovorima koje su Nezavisne dobile iz Izaslanstva EU u BiH, EU neće podržati energetska rješenja koja se ne baziraju na obnovljivim izvorima energije, u skladu s energetskim politikama EU.
Američki plan
Podsjećanja radi, američki investitori, među kojima je i velika američka tvrtka “Bechtel”, koja je već desetljećima aktivna u regiji, ali do sada ne i u BiH, žele graditi Južnu interkonekciju, plinovod koji bi ukapljeni plin iz terminala na Krku trebao dovoditi do BiH. U BiH se trenutačno razgovara o davanju koncesije američkom investitoru. U prvoj fazi planirano je pokrivanje plinskom mrežom u Federaciji, a nakon toga i u Republici Srpskoj. Također, spominje se mogućnost i izgradnje plinskih elektrana. EU, međutim, ne dijeli ove planove i inzistira na svojoj viziji energetske budućnosti BiH i zapadnog Balkana.
EU: Fokus na čistu energiju
“Energetska politika EU temelji se na prelasku na čistu energiju i ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti do 2050. godine. Osim što je važan element procesa pristupanja EU, za Bosnu i Hercegovinu ovo također predstavlja značajnu priliku za modernizaciju energetskog sektora, privlačenje investicija i unapređenje dugoročne energetske sigurnosti”, naglasili su u odgovoru “Nezavisnim”.
Na pitanje bi li, eventualno, EU bila spremna financirati ili sudjelovati u financiranju američkih plinskih projekata, odgovorili su nam da se EU fokusira na podršku prelasku na obnovljive izvore energije.
Ne projektima koji povećavaju ovisnost o fosilnim gorivima
“EU pruža značajnu financijsku pomoć za podršku prelasku na obnovljive izvore energije, bolju energetsku učinkovitost i poboljšanu digitalizaciju, uključujući i putem Reformske agende Bosne i Hercegovine u okviru Plana rasta. U zamjenu za napredak u ostvarivanju reformskih koraka, uključujući i energetsku tranziciju, Bosna i Hercegovina bi mogla dobiti do 976,5 milijuna eura. Financijska podrška EU ne obuhvaća projekte koji bi povećali dugoročnu ovisnost o fosilnim gorivima ili bili u suprotnosti s klimatskim ciljevima”, objasnili su.
Pojasnili su da postoji još jedan bitan razlog za odustajanje od izgradnje infrastrukture za fosilna goriva.
Skuplji izvoz za proizvodnju s visokim udjelom ugljika
“Važnost prelaska na čistu energiju ogleda se i u Mehanizmu EU za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM). Kako se CBAM bude postupno uvodio, proizvodnja s visokim udjelom ugljika suočit će se s dodatnim troškovima prilikom izvoza u EU. Da bi gospodarstvo Bosne i Hercegovine ostalo konkurentno, zemlja će morati smanjiti emisije i ulagati u čistiju energiju”, pojasnili su.
Iz svega je jasno da bi izgradnja plinske infrastrukture u BiH mogla stvoriti probleme u ispunjavanju klimatskih ciljeva EU. Za EU je, kako nam je nedavno objašnjeno, plin tranzicijsko gorivo koje je prihvatljivije od ugljena jer emitira manje štetnih čestica, ali bi trebalo izaći iz uporabe čim se u mrežu uvede dovoljno obnovljivih izvora, na čemu EU sada radi.
Suprotne energetske vizije
Energetska politika predstavlja jedno od najvećih razmimoilaženja između Bruxellesa i Washingtona. Nova administracija Donalda Trumpa u Americi želi razviti mrežu fosilnih goriva, uključujući i ugljen, naftu i plin, a globalno žele stvoriti ekonomska partnerstva sa zemljama koje bi uvozile američke energente, uključujući i plin. Iako EU i dalje kupuje američki plin i nastavit će to barem još jedno desetljeće, plan je da se Europa što je moguće više učini samoodrživom kada su u pitanju energenti.
EU, koja sama nema velike količine nafte i plina, želi voditi neovisnu energetsku politiku i naglasak staviti na hidropotencijale, vjetar, sunce i atome, ovisno o zemlji.
BiH između diverzifikacije od Rusije i europskih klimatskih ciljeva
Također, treba napomenuti da ovaj problem nije nov jer je i bivša administracija Joea Bidena bila svjesna da će EU prestati financirati plinske projekte, pa je Michael Murphy, tadašnji američki veleposlanik u BiH, pokušao ubrzati planove za izgradnju Južne interkonekcije. U tom smislu, strategije Murphyja i Johna Ginkela, sadašnjeg vršitelja dužnosti veleposlanika SAD-a u BiH, ne razlikuju se, osim što je istekao rok do kojeg su europski investitori bili spremni podržati financiranje Južne interkonekcije.
BiH bi se mogla naći u zanimljivom problemu jer je zainteresirana diverzificirati svoju energetsku opskrbu od Rusije kupnjom ukapljenog plina, otuda i interes za Južnu interkonekciju. Istodobno, činjenicom da se nalazi na europskom putu morat će slijediti europske klimatske ciljeve.
Iako je došlo do određenog popuštanja u strogim ekološkim kriterijima, ponajviše pod pritiskom Njemačke i njezina kancelara Friedricha Merza, koji podržava energetske ciljeve EU, ali želi dulje prijelazno razdoblje i popuštanje standarda za autoindustriju u elektrifikaciji, po svemu sudeći europska energetska politika neće se značajno mijenjati.
