foto: Srna
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom izjavio je da je sada u svijetu najvažnije postići mir među zaraćenim narodima, civilizacijama, kulturama, ali da je još bitnije da se stvori dobra volja među ljudima.
“Konkretno u BiH, u jednoj složenoj zemlji, dobra volja ljudi je i te kako bitna i potrebna, jer bez toga nema ni druženja, prijateljstva, ni slava, ni običaja. Zato je dobra volja bitna za svaku našu akciju i postupanje na ovim prostorima”, poručuje Hrizostom, prenose Nezavisne.
Vladika je naveo da je Hristovo rođenje veličanstven i čudesni praznik, a srpski narod i kroz povijest se pripremao mnogostruko i na različite načine za proslavu Božića.
Prema njegovim riječima, sve ovisi od svijesti svakog Srbina koliko razumije i poima blagdan Hristovog rođenja – Božić.
“Nažalost, Srbi najviše obraćaju pažnju na običaje ili tradiciju, koja sama po sebi sprečava čovjeka da se posveti duhovno, da razmišlja duhovno o Božiću i o velikom prazniku Hristovog rođenja”, rekao je mitropolit Hrizostom za Srnu.
Prema riječima mitropolita, u centru svega je čovjek, a Bog dolazi da bi ga spasio i dao smisao postojanja svijeta.
“Svaki Srbin, svaki pravoslavac treba da razumije zašto mi to slavimo, koga slavimo i onda da se na adekvatan način i pripremamo za taj istorijski događaj”, ukazao je mitropolit.
On je još rekao da je više nego evidentno da u Federaciji BiH (FBiH) postoji segregacija srpskog naroda, ali da se time uopće ne bave predstavnici međunarodne zajednice.
“Nije moje da o tome mnogo pričam, o tome bi trebalo više da kažu ljudi koji se bave politikom”, rekao je mitropolit Hrizostom u intervjuu Srni.
Kao “primjer ignoriranja i segregacije Srba”, mitropolit Hrizostom navodi da se u FBiH uopće ne primjenjuje popis iz 1991. godine pri zapošljavanju Srba u općinama, dok se u Republici Srpskoj mora primjenjivati, jer međunarodna zajednica sve to prati.
“Međutim, u FBiH ne prate ništa”, rekao je vladika.
Kada je riječ o vraćanju imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) u Sarajevu, mitropolit Hrizostom je istaknuo da postoji segregacija, jer je nekim vjerskim zajednicama vraćeno više nego što je bilo njihovo u BiH, a da SPC nije vraćeno ništa.
“Bili smo zaprepašteni da je još 1990. i 1991. godine Skupština grada Sarajeva vratila imovinu, ali nije bilo nikoga da je preuzme. Stari mitropolit Vladislav je bio bolestan, administrator koji je tada bio ovdje nije htio da je primi jer je tražio i aneks uz zgradu koja je podignuta u Sarajevu i tako je ostalo sve do danas. Imamo kompletnu dokumentaciju o tome koju smo dostavili tadašnjem visokom predstavniku (Valentinu) Incku”, rekao je mitropolit Hrizostom.
Mitropolit dabrobosanski očekuje da se oduzeta imovina SPC i drugim vjerskim zajednicama počne vraćati, ali da nažalost nema zakona.
“Nažalost, mi trpimo zbog toga. Mi smo spremili čitav predmet, tražili da se intervenira i mislim da su neke institucije sad intervenirale po tom pitanju i očekujemo da se donese zakon”, istaknuo je mitropolit Hrizostom.
Mitropolit Hrizostom je ukazao na važnost da se grade bogomolje, jer je Srbima kroz povijest bilo zabranjivano da podižu hramove.
“Bila su teška vremena turskog ropstva kada su crkve rušene, uništavane, pretvarane u džamije, u druge bogomolje. Došli su ratovi – balkanski, Prvi i Drugi svjetski, komunizam, ateizam, sve je to bilo upereno protiv crkava Božijih”, podsjetio je mitropolit.
Hrizostom je napomenuo da je jedno vrijeme samo u Sarajevu bilo više od 400 džamija, rimokatoličkih crkava i drugih bogomolja, a srpske crkve nije bilo nigdje, osim na Baščaršiji.
“Zamislite, cijela sarajevska regija nije imala nijedne druge crkve, osim na Baščaršiji, koja je mala, može da primi 60 do 70 ljudi. Zato nam je jako bitno da uopšte u BiH obnovimo stare crkve koje su devastirane, razrušene, oskrnavljene, da podignemo nove. Da srpski narod ima mjesto gdje da čuje riječ Božiju i da se kao i drugi evropski narodi imaju gdje sakupljati, a ne da čekamo da grad bude smješten u jednu crkvu”, naveo je mitropolit.
Dalje ističe da hram nije samo zgrada, te da treba omogućiti mladima, srpskoj djeci da dolaze u crkve, da pjevaju, da se mole Bogu i da uče, jer je svaki ulazak u crkvu čas nauke, kulture, života.
