Ilustracija: Nacional
Na Majstorskoj cesti, podno Velebita, iza jednog zavoja, na osami stoji rodna kuća Luke Modrića. Oko nje krš i kamen. No niti jedna kuća u Hrvatskoj ne privlači toliko turista iz cijelog svijeta. U njoj već odavno nitko ne živi, u derutnom je stanju, no kad je riječ o jednom od najpoznatijih i najpopularnijih sportaša u svijetu, kuća dobiva poptuno novu dimenziju. Iz te kuće Luka je stigao do krova svijeta.
-Dolaze turisti iz svih krajeva svijeta. Evo, baš je neki dan bila grupa iz Japana, kažu da su prošli cijeli svijet kako bi vidjeli kuću. Pitali su i gdje se može kupiti domaći sir i pršut, čuli su i za to. Pa je bio bračni par iz Ekvadora, jedan dečko iz Malezije. A ja im samo pokažem štapom, evo, to je ta kuća – pričaju mještani Zatona Obrovačkog, iznad Obrovca.
Fotografije Lukine kuće obišle su svijet, a kako Nacional.hr ekskluzivno doznaje, kuća ide u rekonstrukciju i napravit će se muzej! Da, muzej, slično kao onaj Dražena Petrovića.
Ideja je nastala u tajnosti, a uskoro bi trebalo krenuti i u realizaciju. Osim Lukinih najvećih trofeja, muzej bi prikazao i nezaobilazni dio Lukina života, a to je Domovinski rat. Turisti bi dobili kompletnu priču, od Lukina rođenja, Domovinskog rata, izbjeglištva do jednog od najvećih nogometaša svih vremema.
– To bi bio najveći turistički hit u Hrvatskoj, podigao bi cijeli kraj. A i više ne bismo morali svaki dan zbunjenim turistima objašnjavati gdje je Lukina kuća – pričaju nam mještani, dodavši kako je okolo kuće bilo puno mina, no to je sve riješeno i očišćeno. U kući je živio Lukin djed Luka s obitelji. Radio je na održavanju ceste koja je povezivala Dalmaciju i Liku, a u prosincu 1991. četnici su ga ubili nedaleko od kućnog praga. Obitelj, kao i ostali Hrvati iz Obrovca i Zatona Obrovačkog, izbjegli su u Petrčane pored Zadra, gdje su bili smješteni u hotelu Pinija.
– Imao sam šest godina kada su djeda Luku četnici bezobzirno ubili nedaleko od kuće. Tada nisam mogao pojmiti to ubistvo i gubitak, a ne mogu ni danas. Kratko je bio dio mog života, ali dovoljno dugo da ostavi u meni dubok trag obiteljske ljubavi, privrženosti i odanosti. Dok sam bio mali, stalno se igrao sa mnom. Čim sam dovoljno odrastao da se mogu samostalno kretati, djed me vodio na sve poslove koje je obavljao ili u neku od svojih akcija. Čišćenje snijega, slaganje sijena, vođenje blaga na ispašu, razni popravci, odlazak u nabavku materijala i niz drugih poslova oko kuće, za sve je to djed mene tretirao kao pomoćnika.
Bio sam uzbuđen kad me vodio u lov na zečeve i jarebice, kad je dopustio da držim njegovu lovačku pušku dok su nas zajednički fotografirali. Dojam sigurnosti koji je pružao kad je bio u blizini, ugodu koja je navirala u zajedničkom druženju, stalno motrenje i znatiželja što radi, to su osjećaji koji su ukazivali na njegovu posebnost. Obožavao sam ga – prisjetio se Luka u autobiografiji “Luka Modrić – moja igra”.
Tako će nakon Dražena Petrovića i drugi svjetski poznati Hrvat ostaviti u naslijeđe nešto po čemu će generacije koje dolaze moći saznati težak i insiprativan put jednog od najvećih nogometaša ikad.
