Javna šumarska poduzeća u Bosni i Hercegovini godišnje posijeku milijune kubnih metara drvne mase i ostvare stotine milijuna maraka prihoda, no koristi koje od toga imaju građani znatno se razlikuju – ovisno o entitetu. Dok je u Republici Srpskoj po osnovi šumskih naknada tijekom 2023. godine prikupljeno 48,4 milijuna KM, u Federaciji BiH taj je iznos iznosio tek 15,8 milijuna KM.
Analiza Transparency Internationala u BiH pokazuje da su Republika Srpska i Federacija BiH u 2023. godini imale gotovo jednak obujam sječe, sličan broj zaposlenih i usporedive ukupne prihode, dok je naplata šumskih naknada u Republici Srpskoj bila više nego tri puta veća nego u Federaciji BiH.
Ove razlike ne proizlaze iz količine posječene šume niti iz razlika u kvaliteti šumskih proizvoda, već su posljedica nepostojanja jedinstvenog zakonodavnog okvira i fragmentiranog sustava upravljanja. Tako, primjerice, u Unsko-sanskoj županiji naknada za korištenje državnih šuma iznosi devet posto prihoda ostvarenog prodajom drveta po cijeni na panju, od čega dva posto ide u proračun županije, dok se sedam posto uplaćuje u proračun općine na čijem je području drvo posječeno. S druge strane, u Srednjobosanskoj županiji ta naknada iznosi četiri posto, od čega jedan posto pripada županiji, a tri posto općinskom proračunu.
Za usporedbu, u Republici Srpskoj ova naknada iznosi deset posto prihoda od prodaje drveta na kamionskom putu, što je viša osnovica od cijene na panju jer uključuje i troškove izvoza iz šume i transporta do mjesta prodaje. Time je u ovom entitetu osnovica za obračun naknade veća, a način obračuna, naplate i raspodjele ujednačen za sve općine.
Federacija BiH od 2009. godine nema zakon o šumama, što je prisililo županije da donesu vlastite propise koji različito reguliraju ovo područje. To je dovelo do slabe kontrole, neujednačenih iznosa i načina naplate naknada, ali i do različitih modela planiranja utroška tih sredstava. Kao posljedica toga, građani Federacije BiH ostvaruju znatno manju korist od eksploatacije šuma u odnosu na Republiku Srpsku.
Osim navedenih razlika, analiza je pokazala i zabrinjavajuće trendove u pogledu održivosti šuma. Šumarska poduzeća su u 2023. godini posjekla 3,78 milijuna kubnih metara drvne mase, čime je realizirano 77 posto planiranog obujma sječe, dok je pošumljeno tek 51 posto planiranih površina. Istodobno, planovi izgradnje šumskih prometnica, ključnih za učinkovitu eksploataciju, pristupačnost terena te dugoročni rast i uzgoj šuma, realizirani su u prosjeku svega 59 posto.
Ovi podaci upućuju na to da se šumama upravlja kratkoročno, s naglaskom na eksploataciju, sječu i ostvarivanje prihoda, dok se dugoročna održivost i sustavan uzgoj šuma zanemaruju.
Visoki prihodi, minimalna dobit
Unatoč ukupnim prihodima većim od 470 milijuna KM i više od 9.000 zaposlenih, javna šumarska poduzeća u BiH ostvaruju simboličnu dobit, koja je u 2023. godini iznosila svega 3,83 milijuna KM. U odnosu na broj zaposlenih, to znači da poduzeća ostvaruju približno 400 KM dobiti po zaposleniku godišnje.
Na ozbiljnu neučinkovitost u upravljanju jednim od najvrjednijih prirodnih resursa upućuje i podatak da su šumarska poduzeća ostvarila tek 0,04 KM dobiti po posječenom kubnom metru drveta u 2023. godini.
Dugovi, potraživanja i ekstremne razlike u cijenama
Analiza pokazuje i visoke iznose nenaplaćenih potraživanja od kupaca, koja su u 2023. godini iznosila 27,73 milijuna KM, dok su potraživanja starija od godinu dana, čija je naplata malo vjerojatna, dosegla 15,88 milijuna KM. U pojedinim poduzećima sumnjiva potraživanja čine više od polovice ukupnih dugovanja kupaca, što otvara pitanje odgovornosti onih koji su dopustili sječu i isporuku drveta bez pravodobne naplate.
Poseban rizik predstavlja način formiranja cijena šumskih sortimenata, koje variraju u mjeri koju je teško opravdati tržišnim uvjetima. Tako su kupci u Posušju kubni metar hrasta prve klase plaćali 152 KM, dok je isti proizvod JP Šume Tuzlanskog kantona d.d. Kladanj prodavalo po cijeni od 567 KM po kubnom metru, što predstavlja razliku veću od 250 posto na udaljenosti od nešto više od 200 kilometara.
Transparency International pokušao je od javnih šumarskih poduzeća pribaviti podatke o kupcima šumskih sortimenata, količinama, vrijednostima sklopljenih ugovora te načinu ugovaranja isporuke drveta, kako bi se procijenilo radi li se o lošem upravljanju ili pogodovanju određenim poslovnim subjektima. Međutim, samo su četiri javna poduzeća dostavila tražene podatke (JP Šume TK d.d. Kladanj, JP ŠGD Šume Hercegovačko-neretvanske d.o.o., Šumarstvo Prenj d.d. Konjic i ŠGD ŽZH d.o.o. Posušje).
Manjak transparentnosti otežava nadzor
Ovakav manjak transparentnosti onemogućuje adekvatan uvid u raspodjelu šumskih sortimenata, procjenu politike formiranja cijena te cjelokupni nadzor nad upravljanjem šumarskim poduzećima.
Nizak stupanj transparentnosti dodatno potvrđuje činjenica da je tek 34 posto ključne dokumentacije za razdoblje 2022.–2024. dostupno na službenim internetskim stranicama šumarskih poduzeća. Samo su dva poduzeća objavila izvješće o radu za 2024. godinu, dok više od polovice ne objavljuje ni cjenike po kojima prodaju i isporučuju drvne sortimente.
Kako su ranije analize pokazale da više od 80 posto direktora šumarskih poduzeća i šumskih gospodarstava ima potvrđene političke veze, da je omogućeno zapošljavanje bez javnih natječaja te da se tolerira sukob interesa, jasno je da ta poduzeća sve češće djeluju kao produžene ruke političkih stranaka, u kojima se resursi koriste za stranačko zapošljavanje.
Nedostatak transparentnosti u prodaji i distribuciji drvnih sortimenata, nedostupnost cjenika, onemogućena javna kontrola te nizak stupanj učinkovitosti dodatno potvrđuju sumnje da je upravljanje šumama u Bosni i Hercegovini neodrživo, vođeno kratkoročnim interesima i eksploatacijom, te usmjereno na pogodovanje povlaštenim kupcima umjesto na opći društveni interes.
Kako bi se otklonili uočeni sustavni nedostaci, nužno je uspostaviti jedinstveni informacijski sustav šumarstva koji bi omogućio standardizirano prikupljanje i obradu podataka, kao i definirati jasne tehničke standarde za geolokacijsko označavanje površina sječe, u skladu sa zahtjevima Uredbe EU o sprječavanju krčenja šuma (EUDR). Dodatno, inspekcijski nadzor i mehanizmi kontrole moraju biti značajno ojačani jasnim procedurama provjere podrijetla drveta, uz uključivanje nevladinog sektora i strukovnih udruženja radi zaštite javnog interesa.
Bez depolitizacije upravljanja, donošenja zakona o šumama u Federaciji BiH te uvođenja jedinstvenih pravila naplate i izvještavanja usklađenih s europskim standardima, šume u BiH ostat će resurs pod političkom kontrolom, čime se dugoročna održivost ozbiljno dovodi u pitanje.
Podaci o poslovanju javnih poduzeća, naplati šumskih naknada i ukupnoj koristi od šuma dostupni su i putem registra koncesije.transparentno.ba, koji je Transparency International BiH unaprijedio novim podacima o upravljanju šumama u Bosni i Hercegovini.
Istina.media
