Završne riječi u tužbi bivšeg ravnatelja ZZO-a Rade Bošnjaka protiv Kristine Perić, autorice članaka i portala Hercegovina.info na kojem su objavljeni za klevetu održane su danas. Odgode, premda je tražena zbog stanja na cestama u Jablanici nije bilo, pa je završne riječi iznijela Bošnjakova punomoćnica iz Mostara Šemsa Droce, a ne Amela Mathadžović, Bošnjakova punomoćnica iz Sarajeva, koja je dominirala procesom. U završnim riječima iznesene su mnoge istine, ali i dosta laži, što nije na ponos odvjetničke struke.
Ima se pravo preispitivati imovina dužnosnika
Milenko Krčum, odvjetnik iz Mostara, a punomoćnik tuženih kazao je da se ovdje radi o istraživačkom novinarstvu zbog kojeg je autorica članaka nagrađena najboljom novinarkom u printanim medijima za 2022.
„Jesu li tužena urednica i vlasnik portala bili maliciozni i jesu li htjeli naštetiti tužiteljevu ugledu? Zašto bi bili? Nisu s tužiteljem bili ni u kakvom neprijateljstvu ili zavadi, što potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu. Dakle, u odnosima tužitelja s tuženima nema ni slutnje o nekoj zloupotrebi slobode izražavanja. Tužitelj je tek u svom iskazu na glavnoj raspravi tvrdio da je tonski zapis njegovih izjava objavljen na portalu nevjerodostojan i da se razgovor koji je portal objavio – nikada nije dogodio. Očigledno je on dobio pravni savjet da takav snimak, učinjen potajno, ne može biti dokaz u kaznenom postupku, pa ni u eventualnom kaznenom postupku za davanje lažnog iskaza. Napisi o imovini tužitelja i njegovih bliskih srodnika (djece) obrađuju legitimnu temu od javnog interesa. Novinarsko Istraživanje imovine je sasvim legitiman posao“, kazao je Krčum u završnoj riječi.
Istaknuo je da javnost ima pravo znati koliku imovinu i kako je stekao nositelj javne funkcije.
„Tome cilju služe i propisi (mada se nekome mogu činiti kontroverznim) o imovinskim karticama sudaca. Tužitelj nije sudac, ali jeste javni funkcioner na čelu ustanove s prihodima od skoro 200.000.000 KM, koji prihodi potiču iz javnih izvora – doprinosa za zdravstveno osiguranja koji se izdvajaju iz plaća svih zaposlenih u HNŽ. To da novinarka kaže da se tolika imovina ne može steći za cijelog radnog vijeka jednog poštenog čovjeka – jeste njeno mišljenje. Za to mišljenje ona je imala valjanog razloga, pa se ne može govoriti da je znala da su njeno mišljenje i njeni navodi o imovini tužitelja neistiniti. Odnosi s dobavljačem Zavoda Cuspis d.o.o. su također legitimna tema istraživačkog novinarstva. Tužitelj je niz godina javno hvalio softver ovog dobavljača. U ovoj parnici pokušao je dokazivati da je softver vlasništvo Zavoda, a ne dobavljača. Izveo je dokaz čitanjem pravnog mišljenja nekog doktora prava kojeg je Zavod angažirao. No, to je tema oko koje se spore Zavod i Cuspis. Ovaj sud je u parnici broj 58 0 Ps 233388 21 Ps između Zavoda i Cuspisa koju je pokrenuo Zavod, zauzeo drugačije stajalište, pa je odbio tužbeni zahtjev Zavoda za utvrđenje da je softver njegovo vlasništvo. Istina, to je prvostupanjska presuda na koju će Zavod vjerojatno izjaviti žalbu. Presuda je donesena 29.08.2024. godine, pa tuženici predlažu da se unese u spis jer je nastala nakon okončanja rasprave u ovoj parnici. Naravno, ne smatraju tužitelji da je nepravomoćna presuda dokaz da su tvrdnje tužitelja i doktora prava kojeg je angažirao neistinite. Oni samo ukazuju da, ako je sud mogao rezonirati da tužitelj nije u pravu, dopušteno je i novinarima u to vjerovati“, istaknuo je Krčum.
S druge strane, istaknuo je, valja se zapitati zašto je zavod pod rukovodstvom tužitelja zaključivao ugovore s Cuspisom, ako su oni štetni za Zavod? Radi li se o zaključenju štetnih ugovora i koja je uloga tužitelja u tome?
„Izvedeni su dokazi čitanjem presude kojom je tužitelja osuđen za “nanošenje lakih tjelesnih ozljeda” bivšem zaposleniku Zavoda, koji je prešao na radu u Cuspis d.o.o. Ovo je žalostan primjer toleriranja nasilničkog ponašanja na način da se to teško kazneno djelo eufemiziri i kvalificira kao djelo nanošenja lakših tjelesnih ozljeda. Od kakvog je značaja ovo kazneno djelo za ovu parnicu? Ono upućuje da je eventualno odavanje tajni o radu Zavoda opasno. Urednica i autorica napisa su samo zbrojila ii zaključila 2 plus 2 jednako 4. Posao straživačkog novinarstva upravo je to: otkrivati tajne veze. Ima neka tajna veza između imovine tužiteljeva sina u istoj zgradi u Zagrebu u kojoj stan ima i vlasnik jednog od poduzeća koji su provodili navodnu “dobrovoljnu radno akciju” na petom katu Vitalisa. Ima neka tajna veza. Zapravo ima mnogo tajnih veza, koje je novinarka otkrivala. Kad smo kod imovine, u svom iskazu tužitelj otkriva da za je njegovu viletinu na atraktivnoj lokaciji dobio odobrenje za građenje. Od koga? Od Općinskog vijeća HVO-a. No, eto nije objekat “uplanjen”? Na pitanje suda: Zašto?, tužitelj odgovara “Eto tako”. Naravno, da se novinari služe javno dostupnim podacima, u ovom slučaju podacima iz katastra. Po tim podacima, objekat – viletina ne postoji“, istaknuo je Krčum.
Nadalje je naveo da su napisi o kupovini prizemlja trošne zgrade površine od 143 m2 u najmanju ruku razumni. „Novinarka je pribavila ugovor o kupovini cijele zgrade za 50.000 K. Tvrdi da je kupac, a budući prodavač pripadnik Mladeži HDZ-a u naselju Bogodol. Kod ovakvog stanja stvari, napisi su bili sasvim razumni. Novinari nemaju instrumenata da vode istragu da bi mogli dokazivati van razumne sumnje svoje navode. To se o njih i ne očekuje prema praksi Ustavnog suda BiH. Nalaz i mišljenje vještaka koji je tužitelj uložio u spis, a sud prihvatio kao dokaznu ispravu, a ne kao samostalno dokazno sredstvo, dokazuje samo da je ZZO (tužitelj zapravo) naručio nalaz i mišljenje. Vještake nismo mogli saslušati nakon upozorenja na posljedice davanja lažnog iskaza. Novinarka – urednica se vodila zdravim razumom i njoj dostupnim informacijama o tržišnoj vrijednosti nekretnina u Prozoru i usporedila ih s vrijednošću u Mostaru. Je li zgrada u kojoj je ZZO kupio nekretninu trošna? Je li Zavod morao uložiti dodatna sredstva za adaptaciju? Na to je dao odgovor upravo nalaz i mišljenje vještaka koje je tužitelj uložio kao dokaznu ispravu“, istaknuo je, uz ostalo odvjetnik tuženih.
Izmislile da nema istrage
Punomoćnica tužitelja u završnoj riječi je iznijela nekoliko neistina, među njima i onu da je Kristina Perić podnijela prijavu protiv Rade Bošnjaka u predmetu Peti kat, a što je neistina. Perić je pozvana na SIPA-u u Istočno Sarajevo u svojstvu svjedoka, a istraga protiv Rade Bošnjaka je pokrenuta po službenoj dužnosti, a nakon pisanja u aferi Peti kat, a što može potvrditi i Tužiteljstvo HNŽ-a i Državna agencija za istrage i zaštitu. Jedina prijava koju je tuženi portal na čelu s nekadašnjom urednicom podnosio odnosi se na kupoprodaju prostorija u Prozoru, dok je afera Peti kat izbila znatno kasnije, a nakon niza članaka Tužiteljstvo HNŽ se očitovalo svim medijima da je istraga pokrenuta.
Da se provodi istraga u predmetu Peti kat zna najmanje polovina Zavoda koja je svjedočila u SIPA-i, te mnoge institucije iz kojih je izuzimana dokumentacija, a među kojima su ZZO HNŽ, Vitalis, Federalno ministarstvo zdravstva. Unatoč tome, Bošnjakove punomoćnice su u završnim riječima iznijele neistinu da se istraga ne provodi, odnosno da nije dokazano da se provodi, a i ako se provodi, da nije rečeno da je kriv.
Druga neistina je da su upiti Bošnjaku stizali nakon objavljenih članaka. Podsjetimo da je Dalibor Ravić, glasnogovornik Zavoda svjedočio da su upiti za ravnatelja stizali, no on je naložio da se na njih ne odgovara. Bilo kako bilo presuda u ovom predmetu očekuje se 23. listopada. A ovdje možete pročitati i dijelove završne riječi Bošnjakove punomćnice Šemse Droce.
Istina.media
