foto: Jablanicalive/facebook
U vremenu kada sela širom Bosne i Hercegovine ostaju pusta, a mladi masovno odlaze trbuhom za kruhom, priča jednog Engleza koji se odlučio preseliti u napušteno selo Dobrigosće kod Jablanice djeluje gotovo nevjerojatno. Dok domaći stanovnici traže bolji život u inozemstvu, stranci poput Dana Bronkhorsta pronalaze mir, ljepotu i smisao upravo u bh. brdima. Ovo je priča o čovjeku koji je ostavio London iza sebe i pronašao svoj dom podno planine Prenj.
Od turiste do zaljubljenika
„Zapravo, prvi put sam prošao kroz BiH kao beba, kada su moji roditelji putovali između Dubrovnika i Splita. Nemam sjećanja na to, naravno, ali kasnije, 1990. godine, putovao sam vlakom iz Zagreba prema Splitu i tada sam prvi put svjesno vidio BiH – kroz Bihać i predivna sela oko Kulen Vakufa“, prisjeća se Englez.
Prvi pravi susret s Jablanicom dogodio se 1995. godine, kada je kao volonter iz Ujedinjenog Kraljevstva dopremao humanitarnu pomoć u ratom razorenu Bosnu. „Odmah sam se zaljubio u zemlju i njezine ljude. Počeo sam dolaziti redovito, a nakon rata sam odlučio ostati.“
Potraga za mirom
Nakon godina rada u međunarodnim organizacijama poput OESS-a i World Visiona, te misijama u Ukrajini i BiH, odlučio je usporiti tempo. Danas živi mirnim životom u Sarajevu, uživa u prirodi, planinarenju i ispijanju kava. „Volim prirodu. Često idem u planine, berem gljive, jednostavno uživam.“
Ali srce ga je vuklo dalje – prema Jablanici. „Tražio sam mjesto za kuću godinama. I onda sam se sjetio Dobrigosće, sela koje sam posjetio nakon rata. Pogled s brda na jezero, na Jablanicu i planinu Prenj je nevjerojatan. To je ono što me privuklo.“, piše Jablanicalive.
Kako je tekao proces kupnje i gradnje?
Za razliku od očekivanja mnogih, kupnja zemlje i izgradnja kuće prošli su bez problema. „Ljudi u Jablanici – arhitekti, općina, porezna uprava, elektrodistribucija – svi su bili izuzetno ljubazni i profesionalni. Nismo naišli ni na jednu prepreku. Također, jako sam zadovoljan dizajnom kuće koji su napravile lokalne arhitektice iz Jablanice, Alma i Maja. Napravile su zaista odličan posao. Bile su vrlo profesionalne i spremne prilagoditi se našim željama, i mislim da ne bismo dobili takvu uslugu od arhitekata u Sarajevu.“
Danas sa svojom partnericom Lejlom, koju je upoznao u Bosni i Hercegovini, vikende i praznike provodi u Dobrigosći, a planira se trajno preseliti kako se približava mirovini. „Do trgovine u Jablanici je desetak minuta autom, nije nikakav problem. A mir i priroda koje ovdje imam su neprocjenjivi.“
BiH vs. Engleska: Dvije kulture, dva ritma života
Na pitanje o razlikama između života u Engleskoj i BiH, odgovara:
„U BiH ljudi rade da bi živjeli, a ne žive da bi radili. Ako želiš vidjeti prijatelja, nazoveš ga i nađeš se istog dana. U Londonu moraš planirati tjedan unaprijed. Ljudi su ovdje više povezani s obitelji, što mi se jako sviđa.“
Naravno, postoje i stvari koje mu nedostaju: „Ponekad mi nedostaje anonimnost velikoga grada. U Londonu nitko ne zna tko si, nitko te ne promatra. I naravno, nedostaje mi obitelj.“
Prijatelji, priroda i preporuka
U Jablanici je već stekao prijatelje, kako stare tako i nove. „Ljudi su ovdje jako ljubazni. U restoranima, u selu – svi su nas lijepo dočekali.“
Na pitanje bi li preporučio Jablanicu drugima, odgovara bez razmišljanja:
„Naravno! Ima plaža na Čivelju, vožnja kanuom u Glogošnici, planinarenje, odlični restorani s janjetinom. Mostar je blizu. Jablanica je mirna, lijepa i puna toplih ljudi.“
Ova priča nije samo o jednom Englezu koji je pronašao dom u BiH. Ona je podsjetnik da ono što mi često uzimamo zdravo za gotovo – prirodu, zajedništvo, sporiji ritam života – za nekoga drugog može biti ostvarenje sna.
Izvor: Jablanicalive
