Elektronsko glasanje i prebrojavanje glasova na predstojećim listopadskim općim izborima u Bosni i Hercegovini trebalo bi konačno eliminirati sumnju u regularnost izbornih rezultata. Preminuli ne bi trebali glasati, vreće s ispunjenim glasačkim listićima neće biti moguće naknadno ubaciti na mjestima za brojanje – ukratko, svi do sada korišteni načini izborne krađe bit će prošlost, uvjeravaju iz Središnjeg izbornog povjerenstva BiH (SIP). Naravno, sve to treba uzeti s rezervom, znajući na što su sve rukovodstva stranaka spremna radi opstanka na vlasti.
Pretpostavimo da će sve biti regularno i da ćemo možda po prvi put imati realne rezultate biračkog tijela. Početno je pitanje hoće li uvođenje takozvanih novih tehnologija u izborni sustav biti dovoljan povod da onaj dio glasača koji je do sada apstinirao od izlaska na birališta s obrazloženjima „sve je to lažirano, kradu, rezultati su namješteni, kupljeni itd.” sada promijeni taj stav.
Moguće u jednoj manjoj mjeri, no glavni argument onih koji su negirali izborni dan bio je dijelom razočaranost ponašanjem nakon ulaska u vlast onih kojima su dali glas te odbijanje da glas daju po sustavu „glasam protiv, glasam za manje loše”. Osim nepovjerenja u predizbornu slatkorječivost političara, još nešto demotivira neodlučne birače, a to je iznova parada istih lica na izbornim listama, a uskoro i na predizbornim plakatima. Kakav izbor imaju birači u Federaciji BiH.
SDA i antikorupcijski oksimoron
Što može ovog listopada motivirati glasača da pokloni povjerenje, primjerice, lideru SDA Bakiru Izetbegoviću koji je namjerio naslijediti Željka Komšića ili Denisa Bećirovića na poziciji člana Predsjedništva BiH? Koliko ih motiviraju njegove izjave da ih „trojka sustiže brzinom svjetlosti u korupciji”, ili obećanja da će SDA osigurati „duplo veće plaće za osam do deset godina, duplo veće mirovine za osam do deset godina”?
Tu je i red patriotskog naboja, pa spominjanje ekonomskog maga, trenutno u zatvoru – Fadila Novalića, čija je vlada po Izetbegoviću „stabilizirala željezaru” (kojom uzgred nije upravljala, nego je davala povlastice Mittalu) i tako redom idu podsjećanja na „med i mlijeko” u vrijeme SDA-ove vlasti gdjegod.
„Ovo je najjača patriotska stranka. Ako nešto nije dobro, to treba odstranjivati, stranku pojačavati i podmlađivati”, reče nedavno lider SDA stavivši stare provjerene kadrove na kandidatske liste.
U konačnici, najveća nada Bakira Izetbegovića da vrati glasače jest da zatomi istupe članice SDA Sebije Izetbegović, koja svojim istupima posebno doprinosi odbijanju i onih koji se premišljaju hoće li glasati za ovu stranku.
Najvažnije za SDA jest da negativnim narativom glasače odvrati od svog bivšeg člana Elmedina Konakovića i njegove stranke Narod i pravda te posebno u Sarajevskoj županiji od Naše stranke, najvećih takmaca za pobjedu u „najvažnijoj od deset županija”. Koketiranje spram postizborne koalicije s, po njima, „sve manje crvenim i dovoljno bošnjačkim” SDP-om već je počelo i tu Izetbegović nema dilema, a sve se čini da je i s HDZ-om sve dogovoreno za novu-staru koaliciju, ukoliko to rezultati iole dozvole.
Unutarhrvatski dvoboj: HDZ BiH vs Lučić
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović pak ima sasvim druge probleme. Nakon što je prije četiri godine kandidiranjem Borjane Krišto za poziciju u Predsjedništvu BiH izbjegao duel protiv Željka Komšića, sada je tu utrku povjerio Darijani Filipović kojoj će glavni takmac biti kandidat Komšićeve Demokratske fronte Slaven Kovačević.
Predizborno vrijeme Čoviću je poremetila kandidatura Zdenka Lučića za člana Predsjedništva BiH. Lučića su podržale stranke s hrvatskim predznakom: HDZ 1990, Hrvatska republikanska stranka, Hrvatski nacionalni pomak, Hrvatski demokratski savez i Hrvatska seljačka stranka. Taj kandidat već je u prvim istupima pokazao smjernice djelovanja – udar na biografiju Dragana Čovića svim sredstvima, čitaj dokumentima koje je po svoj prilici pripremio Zdenkov brat, Ivica Ivo Lučić, čuvar tajni Herceg-Bosne ne samo u vremenu dok je bio načelnik Sigurnosno-informativne službe Hrvatskoga vijeća obrane (SIS) od 1992. do 1994. godine.
Dragan Čović bi vjerojatno rado otišao i u političku mirovinu, no još uvijek želi zadržati potpuni utjecaj na stranačko kadroviranje, svjestan moći koju mu je dalo stranačko liderstvo. Svoje je suradnike nagradio pristojnim sinekurama, ne ostajući dužan ni stranačkim financijerima, no nije završilo uspješnicom dugogodišnje nastojanje i obećanje o izmjenama izbornog zakona koje bi „zacementiralo” kadar HDZ-a u Predsjedništvu BiH, kao ni priča o javnom emiteru s hrvatskim predznakom. Kako god, liste ponovo predvode ista lica: Borjana Krišto, Lidija Bradara, Marinko Čavara, Predrag Kožul, Toni Kraljević.
SDP BiH i vječni kadrovi
Socijaldemokratska partija BiH ima jedno pojačanje za listopadske izbore. Među kandidatima neće biti aktualnog predsjednika stranke i federalnog premijera Nermina Nikšića. Zato je lista osvježena Mirkom Pejanovićem, ratnim članom Predsjedništva BiH koji će tako u 80. godini života ponovno biti u prvom ešalonu stranke.
Denis Bećirović se nada još četiri godine pisanju rezolucija u fotelji člana Predsjedništva BiH. Tu su i neizostavna imena na listama, od Saše Magazinovića, preko Damira Hadžića, Nerina Dizdara, Igora Stojanovića, Adnana Štete, Benjamine Karić do Kenana Magode.
Sve ukazuje na to da će SDP ostati dosljedan na putu labavljenja izvornih ideja socijaldemokracije koje su započete u vrijeme Zlatka Lagumdžije nauštrb dosljednosti i tehnokracije, gdje će kalkulacije radi ulaska u vlast u bilo kojoj koaliciji biti prioritet i gdje nacionalno promišljanje preteže u odnosu na nekada proklamiranu striktno građansku orijentaciju.
Lideri na prvom mjestu: NiP, DF i Naša stranka
Stranačke liste Naroda i pravde, Demokratske fronte i Naše stranke predvodit će predsjednici – Elmedin Konaković, Željko Komšić i Sabina Čudić.
NiP ostaje s dosadašnjim stranačkim „zvijezdama” – Denis Zvizdić, Elvedin Okerić, Aljoša Čampara, Nermin Muzur, kao i Demokratska fronta koja je prethodni mandat proživljavala kao filijala SDA. Tu su, pored Komšića, Dennis Gratz, Mirza Čelik te Albin Zuhrić.
Mnogo u prvoj postavi ne mijenja ni Naša stranka, iako gotovo jedina ima na listama kandidate koji rezultatima i stručnošću obećavaju, ali treba se izboriti i za „plasman u naredni krug”, odnosno da birači prepoznaju njihove mogućnosti.
Pored predsjednice Čudić, za državni parlament ponovno je kandidiran bivši predsjednik Predrag Kojović. Listu za federalni parlament predvodi još jedan bivši predsjednik stranke Edin Forto, a tu je, pored Dragana Miokovića, i jedno novo ime – novinarka Duška Jurišić, aktualna zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice prvorangirana je na listi za Skupštinu Sarajevske županije.
Ova županija je glavna stranačka baza jer Naša stranka nije imala snage svoje početno uspješno djelovanje nastaviti i održati u drugim dijelovima Federacije, posebice u Zeničko-dobojskoj županiji gdje je imala veliku šansu, ali loša kadrovska politika vratila je stranku na „tvorničke postavke”.
Skrivena kampanja i odluka birača
Ovogodišnje izbore karakterizira i ponovno ukazanje Fahrudina Radončića i njegovog Saveza za bolju budućnost. Stranka je najavila kombinaciju iskustva i mladosti, a lider Radončić ne očekuje ništa manje nego svoju pobjedu za člana Predsjedništva BiH spram protukandidata Izetbegovića i Bećirovića, navodi Žurnal.info.
Neformalno, izborna kampanja za opće izbore na terenu traje već mjesecima, samo su stranački skupovi preimenovani u tribine, akademije, šetnje gradovima ili druženja s građanima i obećanja o svijetloj budućnosti ako baš oni budu dio vlasti. Jasno je da za mnoge od njih nema bolje države od BiH, u kojoj se godinama nekažnjeno tolerira bezakonje, mito, korupcija, a glasačima serviraju prevare i laži!
Pravo je pitanje koliko će samomisleći glasači konačno odlučiti prekinuti „najteže godine s njima”. Kojim „njima”? Znamo svi dobro, sjetite se svega ujutro 4. listopada…
Istina.media
