● Ministar financija i trezora u Savjetu ministara Srđan Amidžić rekao je da nije spreman da uplati 110 milijuna КM na račun koji nema veze sa ljudima koji su pokrenuli spor u slučaju “Vijadukt”, jer nema dokumentirane veze sa pokretačima spora i firmom kojoj se treba isplatiti novac.
● Onda je rekao “Firma se nalazi na Кanalskim ostrvima koja su poreski raj”.
Za Istina.media ekonomist i pravnik Milenko Krčum
Došlo vrijeme za plaćanje cijene gluposti i bahatosti ljudi kojima smo demokratski ili manje demokratski povjerili bavljenje javnim poslovima. Već niz godina sam se oglašavao u javnosti i upozoravao na opasnosti koje proističu iz nemara i neznanja domaćih vlasti u tretmanu stranih investitora.
Bosna i Hercegovina je članica tzv. ICSID konvencije, koja inozemnim investitorima pruža zaštitu od proizvoljnog i nepravilnog postupanja zemalja primatelja investicije prema investitorima. E, došlo je vrijeme plaćanja. Plaćamo mi iz svog džepa onu štetu koju su napravili domaći nositelji vlasti. Valja platiti investitoru Viaduct Portorož naknadu koja je dosuđena u arbitražnom postupku pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Washingtonu.
Naši dužnosnici su valjda mislili da se investitor šali i da će njegova pravomoćna i ovršna tražbina od oko 110.000.000 KM biti nenaplativa. No, investitor pokrenuo ovršni postupak, predmet ovrhe … zgrada Centralne banke u Mostaru. Sredstvo: pljenidba i prodaja zgrade i namirenje iz unovčenog iznosa.
E sad naš državni ministar objašnjava da tražitelj ovrhe traži da se dug izmiri uplatom poduzeću na KanaLskom otočju. Valjda je L nastalo tiskarskom greškom, nadam. Još ministar kaže da je KanaLsko otočje “porezni RAJ”.
Ne zna ministar – i to ministar, ni manje ni više, cijele države, da je NE postoji porezni RAJ. Taj pojam je nastao krivim prijevodom izraza “tax haven”. Neki su prevoditelji (nečije nećake, kćeri, sinovi i nećaci) riječ “haven” koja na engleskom jeziku znači utočište – vidjeli kao “heaven”, koja na engleskom znači raj. Nema poreznog “raja”, osim u pogrešnom prijevodu. Ima samo pakao nemara i neznjanja za one koji plaćaju posljedice nemara i neznanja.
I tako, ne žele naši mudraci uplatiti na neki tamo račun u “poreznom raju”!
Investitora se ne može spriječiti da novac usmjeri gdje mu je volja. Može to na jednostavan način. Zakon o ovršnom postupku predviđa da se može cesijom potraživanje ustupiti trećoj osobi, koja može pokrenuti ovršni postupak, kao i stupiti u već pokrenuti postupak. Manje je jasno može li tražitelj ovrhe asignirati plaćanje (umjesto meni, plati Marku i Janku, stanovnicima “raja”), no to je sad manje bitno. Bitno je da, dok političari daju izjave o stvarima koje ne razumiju, niti im ima tko objasniti, jer su se okružili savjetnicima koje je poslala njihova politička stranka, teku zatezne kamate!
Osim toga, o plaćanju će u konačnici odlučiti sud kod kojeg se vodi ovrha. Gluho bilo, još bi trebalo da ministri i o tomu odlučuju.
