„Ja hodam za one ljude koji još nisu oprostili, koji možda i ne pomišljaju da oproste. Želim ovu pokoru od tisuću kilometara prikazati za njih i da njihovo srce omekša, da i njima Bog da dar oprosta i mir u srcu, jer svatko zaslužuje mir“, riječi su Josipa Jelinića za Istinu, 33-godišnjaka iz Ljubuškog, koji je u Korizmi krenuo na hodočašće kroz Bosnu i Hercegovinu, noseći križ na svojim leđima.
Piše: Irma Leto Nametak/Istina.media
Put ovog mladog čovjeka nije običan hod, to je čin duboke vjere, žrtve i nade. Kako kaže inspiraciju je pronašao u Amerikancu Jayu Murphyju, koji je prešao šest tisuća kilometara s križem na leđima iz ljubavi prema Bogu i svojoj zemlji. Josip je osjetio poziv da to učini za Bosnu i Hercegovinu, u svrhu pomirenja tri naroda, za oprost, za ljubav.
„Naša zemlja bila je zahvaćena ratom i volio bih da svi međusobno jedni drugima oprostimo za te rane rata. Zato sam odlučio u Korizmi 45 dana kroz BiH nositi križ kao jedan znak pokore, za međusobno pokajanje i opraštanje Bošnjaka, Srba i Hrvata za uvrede nanošene u ratu“, kazao je Josip.
Na leđima nosi težak drveni križ, simbol žrtve i oprosta, a uz njega ponosno ističe zastavu Bosne i Hercegovine, želeći pokazati da njegov hod nije samo osobni čin, već simbol jedinstva i pomirenja svih naroda u BiH. Uz križ i zastavu, na sebi nosi majicu s natpisom „Hod za pomirenje naroda u BiH“ i, kako kaže, svaki njegov korak popraćen je molitvom.
„Nosim zastavu BiH jer želim pokazati da smo mi jedan narod, narod ljubavi, bez obzira na nacionalnost ili vjeru. Ovo je zemlja svih nas, i svi zajedno trebamo raditi na pomirenju, na ljubavi i na oprostu“, poručuje Josip. Danas je 24. dan njegovog hodočašća. Za Istinu je govorio kada je sjeo da odmori, nakon dugog vremenskog razdoblja pješačeći uz brdo.
„Očekivao sam ljubav, ali ovo je požar Božje milosti“
Josip priznaje da je vjerovao u dobre ljude i u to da će ga dočekivati s toplinom, ali ono što je doživio na svom putu nadmašilo je sva njegova očekivanja.
„Vjerovao sam da će biti predivnih susreta s ljudima zato što sam ušao otvorenog i čistog srca u ovu inicijativu, ali stvarno nisam vjerovao, niti sam očekivao da će biti toliko predivnih susreta sa ljudima koliko sam ih doživio“, kazao je Josip, dodajući da je ovo što se događa pravi „požar ljubavi“ koji se širi Bosnom i Hercegovinom.
Ljudi mu trube iz automobila, izlaze iz kuća da ga pozdrave, nude mu hranu, kavu, smještaj.
„Gdje god sam došao, i Bošnjaci, i Srbi, i Hrvati su me predivno primili. Jako mi je teško izdvojiti neka mjesta ili gradove, mislim da bi to bilo nezahvalno, ali ono što mogu reći je da sam stvarno blagoslovljen, jer gdje god dođem – dobrodošao sam“, opisuje Josip za Istinu svoj križni put.
Posebno ga je dirnulo kada su mu se ljudi spontano počeli pridruživati u nošenju križa.
„Puno ljudi mi se dosad i pridružilo i pomoglo mi nositi križ. Sigurno preko 40-50 ljudi je dosad nosilo križ. I sprema se, također, u mjestima u koja ću doći kroz sljedećih 20 dana još puno novih ljudi koji žele nositi križ i olakšati mi ovaj križni put“, rekao je Josip s vidnim ponosom i zahvalnošću.
„Bosna i Hercegovina osvaja moje srce, a Križ oprosta osvaja nju!“
„Ponekad me netko pita, s obzirom koliko hodaš, jesi si smršao imalo?“, kazao je Josip.
„A ja volim reći (u šali): Mislim da ću ja biti jedini kršćanin koji se udebljao na Križnom putu. Nema šanse hodati po Bosni i Hercegovini i ostati gladan! I Hrvati, i Srbi i Bošnjaci su mi kroz ovih 20 dana otvorili vrata svoga doma, a ono što je najbitnije otvorili su mi vrata svoga srca. Prekjučer sam ručao u Bošnjaka, jučer u Srba a danas u Hrvata. Požar ljubavi se širi. Bosna i Hercegovina osvaja moje srce, a Križ oprosta osvaja nju! Isuse hvala ti“, kazao je Josip.
Podrška Crkve i zajedništvo s vjerskim vođama
Josip nije sam u ovom hodu. Njegov križni put podržali su i vjerski autoriteti, a posebno mu znači blagoslov biskupa Petra Palića, kardinala Vinka Puljića i nadbiskupa Tome Vukšića.
„Također sam imao predivne susrete s dvojicom efendija i jednim pravoslavnim svećenikom. Ali, naravno, najviše me možda ohrabruje susret s narodom“, istaknuo je Josip.
Molitve za sve žrtve rata
„Kada sam došao u Srebrenicu, ljudi su me divno dočekali, pomolio sam se za žrtve Srebrenice. Također, kada sam došao u Prebilovce, divno sam dočekan. Pomolio sam se i za srpske žrtve u Prebilovcima. I u Kostajnici i u Trusini su me ljudi divno dočekali, gdje sam se pomolio za hrvatske žrtve“, rekao je Josip, naglašavajući koliko je važno moliti za sve stradale.
Završni cilj – Rama
S više od 400 kilometara iza sebe, Josip priznaje da osjeća fizički umor, ali duhovno se osjeća snažnije nego ikada.
„Osjećam se fizički iscrpljeno, ali duhovno blagoslovljeno i vjerujem, uz Božiju pomoć, da ću doći do Rame 18. travnja, na Veliki petak“, kaže.
Pozvao je sve ljude, bez obzira na vjeru i nacionalnost, da mu se pridruže u tom završnom hodočašću.
„Hodam za sve nas“
„Iako dolazim iz Hercegovine, iako sam Hrvat, ja hodam i za Hrvate, i za Bošnjake i za Srbe. Mi jesmo tri različita naroda, ali vjerujem da smo jedan Božiji narod koji živi u BiH“, zaključuje Josip.
S križem na leđima zamotanim u zastavu BiH i vjerom u srcu, obučen u majicu s natpisom „Hod za pomirenje naroda u BiH“, Josip hoda – za pomirenje, za oprost, za ljubav.
Bez obzira na to kako se molimo i kojem narodu pripadamo, svi nosimo iste tuge, iste nade i istu želju za mirom. Nije važno jesi li musliman, katolik ili pravoslavac – važno je jesi li čovjek. Vrijeme je da prestanemo brojati razlike i počnemo graditi mostove. Da oprostimo jedni drugima, ne zato što je lako, nego zato što je jedino ispravno. Pomirenje ne znači zaboraviti, već osloboditi srce od tereta prošlosti i dati šansu budućnosti u kojoj će naša djeca rasti bez mržnje. Jer Bosna i Hercegovina nije samo zemlja – ona je dom svih nas.
