Južna interkonekcija glavna je tema u Bosni i Hercegovini posljednjih nekoliko dana, a jedno pitanje koje će zasad ostati misterij glasi: koja će tvrtka dovoditi plin na terminal na Krku koji će se potom distribuirati u BiH?
To se pitanje nametnulo kao jedno od ključnih nakon što se kontroverzni izraelski poduzetnik Amir Gross Kabiri pohvalio da će njegov M.T. Abraham biti „najveći uvoznik LNG-a u BiH“.
Iako je riječ o potpisivanju memoranduma, a ne ugovora, te o svojevrsnom obmanjivanju javnosti s obzirom na to da je to pitanje u našoj zemlji jasno zakonski regulirano, Kabirijev PR potez u fokus je stavio grčku tvrtku Atlantic Sea LNG Trade, piše Klix.
Grci žele ekskluzivni ugovor s Amerikancima
Grčka je, kao država, odlučila ozbiljno pristupiti suradnji sa SAD-om u području energetike, a dio tog napora je i osnivanje tvrtke Atlantic Sea LNG Trade.
Ta je kompanija nastala kao zajednički pothvat grčkog dobavljača plina DEPA i građevinske tvrtke Aktor, a cilj joj je postati najveći dobavljač američkog ukapljenog plina za prostor istočne Europe.
U tom kontekstu, prije nekoliko tjedana uputili su prijedlog za sklapanje 20-godišnjeg ugovora prema kojem bi kupovali do 15 milijardi kubičnih metara LNG-a godišnje, koji bi dalje distribuirali zemljama poput Albanije, Srbije, Sjeverne Makedonije, Rumunjske, Bugarske, Mađarske, Moldavije, Austrije, Ukrajine i BiH.
Ta je tvrtka već postigla određeni sporazum s Ukrajinom o distribuciji američkog LNG-a, a najavljuje se i izgradnja tzv. „Vertikalnog koridora“ kojim bi se Grčka mrežom plinovoda povezala s više zemalja.
Takav tip ugovora još nije postignut, ali se o njemu pregovara, o čemu je prije nekoliko tjedana izvijestio Reuters. Kulminacija pregovora trebala se dogoditi na Transatlantskom samitu o sigurnosti opskrbe plinom u Washingtonu 24. veljače, no ugovor nije formaliziran.
S obzirom na to da ni Kabiri nema pravo uvoziti prirodni plin mimo zakonskih odredbi u BiH, a Atlantic Sea LNG Trade nema ekskluzivni ugovor o distribuciji američkog plina, potpisivanje memoranduma zasad nema konkretne pravne implikacije, iako se to u budućnosti može promijeniti.
Konfuzija oko toga od koga će BiH nabavljati plin
U tom je kontekstu važno pojasniti kako bi trebala izgledati nabava ukapljenog plina te koja je uloga različitih aktera koji se spominju.
Prije svega, Bosna i Hercegovina treba dobiti plinovod Južna interkonekcija, čija će izgradnja, nakon što se osiguraju svi uvjeti, zasigurno potrajati. To znači da ukapljeni plin još neko vrijeme neće stizati u našu zemlju.
Kada se plinovod izgradi i postane operativan, BiH će, u skladu sa zakonom, imati pravo birati tvrtke od kojih će nabavljati ukapljeni plin.
Iako će plin u BiH stizati putem terminala na Krku, koji je u vlasništvu državnih tvrtki u Hrvatskoj, institucije Bosne i Hercegovine donosit će konačnu odluku o izboru dobavljača plina do terminala, bez prava Hrvatske da izravno utječe na taj izbor.
Čak i ako Atlantic Sea LNG Trade postigne sporazum i potpiše ugovor s američkom stranom o nabavi plina, vlasti u BiH imaju pravo sklopiti ugovor s drugim dobavljačem koji može transportirati plin do Krka.
Jednostavnije rečeno, za BiH nije presudno ima li Atlantic Sea LNG Trade ugovor s američkom stranom jer će BiH i dalje imati isključivo pravo izbora dobavljača.
To mogu biti tvrtke iz drugih zemalja, primjerice Azerbajdžana ili Katara, u skladu s uvjetima koje postave vlasti u našoj zemlji kao kupci LNG-a.
Naravno, uvijek postoji mogućnost da upravo Atlantic Sea LNG Trade bude tvrtka koju će BiH izabrati te da postane konačni dobavljač LNG-a za Bosnu i Hercegovinu.
Istina.media
