Od biznismena, preko reformatora koji teži ka Europi i daška svježeg vjetra, do američke crne liste i optuženičke klupe. Kako je Milorad Dodik, od miljenika Zapada postao nepoželjni politički partner.
Milorad Dodik je rođen u zemljoradničkoj obitelji u Laktašima, blizu Banje Luke, u Bosni i Hercegovini. Studirao je političke znanosti u Beogradu i do 1990. radio u lokalnoj upravi svog grada. Na prvim višestranačkim izborima 1990., uoči raspada SFR Jugoslavije, izabran je za zastupnika u Skupštini Bosne i Hercegovine. Zalagao se za suživot i europsku budućnost, što mu je među nekim Srbima donijelo etiketu “izdajnika”. Istovremeno je pokrenuo tvornicu namještaja, koja je kasnije propala, dok su ga tijekom rata i poslije njega politički protivnici optuživali za sudjelovanje u aferama šverca cigareta i goriva, iako dokazi nikad nisu bili potpuno potvrđeni, piše DW.
Milošević: „Razarač koji se zove Dodik”
Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma 1995., kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Dodik je 1996. osnovao Stranku nezavisnih socijaldemokrata, iz koje je nastao Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), stranka kojom i danas rukovodi. U početku se isticao kao reformator, suprotstavljajući se nacionalističkoj politici Srpske demokratske stranke (SDS) koja je tada dominirala među Srbima u BiH.
Zalagao se za multietničku BiH i javno tražio uhićenje ratnih zločinaca poput Radovana Karadžića i Ratka Mladića, što je bila neviđena rijetkost među srpskim političarima tog vremena. “Bio je hrabar i pragmatičan, omiljen među Amerikancima”, kaže politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić, “ali danas slavi iste te zločince kao nacionalne heroje i opisuje BiH kao neprirodnu tvorevinu međunarodne zajednice.”
Godine 1998., uz podršku Zapada, postao je premijer Republike Srpske (RS), jednog od dva entiteta Bosne i Hercegovine. Sa samo dva zastupnika u parlamentu, njegov izbor omogućila je dramatična sjednica u Bijeljini, gdje su mirovne snage SFOR-a dovele ključnog zastupnika za potreban glas. Tom prilikom, 1998. godine, tadašnji predsjednik Narodne skupštine RS-a Dragan Kalinić i srpski član Predsjedništva BiH Momčilo Krajišnik, dolaze u Beograd na poziv predsjednika tadašnje Savezne Republike Jugoslavije Slobodana Miloševića.
“Sačekajte ovdje, sada će doći vaš novi predsjednik vlade”, rekao je Milošević, otkrivši im da se radi o profesoru Mladenu Ivaniću, što su oni odbili, nazvavši ga “britanskim špijunom”. Ivanić je tada predlagao vladu nacionalnog jedinstva, ali je SDS to odbio. “E onda ćete umjesto jednog finog profesora sada dobiti jednog razarača koji se zove Dodik”, prisjetio se Ivanić Miloševićevih riječi.
Dašak svježeg vjetra
Profesor na Univerzitetu u Banjaluci Miodrag Živanović sjeća se razgovora sa tadašnjim njemačkim ministrom Klausom Kinkelom u Bonnu 1998. godine. “Pita me Kinkel, kako je moguće da je Dodik s dva zastupnika sastavio vladu. A ja sam mu rekao da bi, i da je kojim slučajem imao samo jednog, dobio odmah više njih”, priča Živanović, aludirajući na svemoć i snagu međunarodne zajednice koja je tada podržavala Dodika.
Američka državna tajnica Madeleine Albright hvalila je Dodika kao “dašak svježeg vjetra”, videći u njemu partnera za stabilnost i provedbu Daytonskog sporazuma. “Mudro je vodio RS kroz teška vremena, radeći na ekonomskom razvoju”, rekla je, naglašavajući njegovu ulogu u pomirenju i napretku.
“Ta 1997. i 1998., i sve do 2007., razdoblje je obilježeno strašnim međunarodnim intervencionizmom u Bosni i Hercegovini, a Dodik je bio dovoljno lud da se prihvati funkcije premijera u tom kaosu. Ta vrsta ludosti, uz ogromnu dozu pragmatizma, obilježit će njegovu vladavinu do danas”, zaključuje novinar Žarko Marković iz Banjaluke. Dodik je tada uživao povjerenje međunarodne zajednice, uključujući podršku nekadašnje predsjednice RS-a Biljane Plavšić koja mu je dala mandat za sastavljanje vlade te prijelomne 1998. godine, a koja je kasnije bila osuđena u Den Haagu za ratne zločine i genocid.
Međutim, od 2006., kada osvaja apsolutnu vlast na izborima, Dodik mijenja kurs i počinje zagovarati neovisnost Republike Srpske. Prijetnje referendumom postaju njegovo glavno političko oružje, donoseći mu široku podršku među biračima. “Od internacionalista postao je nacionalist – kada mu je to koristilo”, kaže Mladen Ivanić. Godine 2016., proveo je referendum o Danu RS-a, iako ga je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim. Iako nije pravno obvezujući, taj čin učvrstio je njegov autoritet i pokazao sposobnost prilagođavanja političkim okolnostima. Uništio je oporbu, stvorio mrežu političkih saveznika i ovladao institucijama, gradeći imidž neprikosnovenog lidera.
Njegova karijera na političkim funkcijama obilježena je transformacijama i kontroverzama. Nakon premijerskog mandata u RS-u do 2001., ponovno je bio premijer tog bh. entiteta od 2006., zatim predsjednik RS-a od 2010. do 2018., član Predsjedništva Bosne i Hercegovine od 2018. do 2022., a od 2022. opet predsjednik RS-a.
Dodik je 2011. zaprijetio referendumom zbog rada državnih pravosudnih organa koji, prema Dodikovom tumačenju, presuđuju samo Srbima, što je izazvalo reakciju međunarodne zajednice. Catherine Ashton, tadašnja visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku, posjetila je Banjaluku i sastala se s njim. “Poštovani predsjedniče, dijelim Vašu viziju da BiH treba biti članica EU-a. Put do punopravnog članstva je težak. Spremni smo pomoći”, rekla je Ashton nakon sastanka, dogovorivši pregovore o reformi pravosuđa nakon čega je Dodik odustao od referenduma. Tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko rekao je da bi Dodiku i njegovim suradnicima bile nametnute sankcije da nije odustao od referenduma.
Pregovori o pravosuđu BiH su propali, a njegova politika dovela je do sankcija SAD-a i Velike Britanije zbog prijetnji Daytonskom sporazumu i secesionističkih izjava. Istovremeno, ojačao je veze s Rusijom, Mađarskom i Srbijom, gubeći podršku Europske unije koja sada traži oštrije mjere protiv njega.
Dodik se danas suočava s pravosudnim istragama u Bosni i Hercegovini zbog napada na ustavni poredak, uključujući nepravomoćnu presudu na godinu dana zatvora i šestogodišnju zabranu javnih funkcija. “Neću napustiti RS”, poručuje Dodik, dok međunarodna zajednica razmatra intervenciju. Njegov put – od reformista podržanog od strane Zapada do kontroverznog lidera optuženog za destabilizaciju – ostavlja pitanje: tko je pravi Dodik i kakvu političku baštinu ostavlja iza sebe?
