Religija i politika nužno ne isključuju jedna drugu, ali što kada se njihove biti ne podudaraju? Dok se u susjednoj, deklarativno prijateljskoj zemlji sastaju crtači karata Bosne i Hercegovine s krajnje desnice, gdje je u ovoj priči kardinal Vinko Puljić? Je li se, i što, promijenilo kod čovjeka koji je živio neovisnu i cjelovitu BiH? Gost “Plenuma” Federalne televizije bio je kardinal Vinko Puljić.
Puljić sliku o stanju sustava ne veže samo za Bosnu i Hercegovinu, nego za opću krizu suvremene demokracije, naglašavajući gubitak njezina temeljnog smisla:
“Nije to problem samo Bosne i Hercegovine; u cijelom se svijetu demokracija pomalo urušila. Nestalo je one demokracije u kojoj su najveća vrijednost čovjek, njegova prava i njegovo dostojanstvo. Nastao je problem jer se sve više nameću interes i koristoljublje.”
U tom okviru jasno razdvaja uloge religije i politike:
“Religija mora biti na čelu vjere i morala, na čelu dostojanstva i ljudskih prava. Međutim, kod politike je interes taj koji je ravan. Tu se često ukrštamo; nekad se nađemo na zajedničkoj liniji, a nekad se sukobljavamo.”
Daytonska Bosna i Hercegovina: “Luđačka košulja”
Govoreći o samoj državi, Puljić pravi jasnu razliku između Bosne i Hercegovine kao povijesne cjeline i njezina daytonskog uređenja:
“Bosna i Hercegovina je jedna stvar, ali daytonska država je nešto vrlo kompleksno i ona ne funkcionira. To smo rekli odmah poslije Daytona – da će teško funkcionirati, što se i pokazalo.”
Slikovito opisuje stanje:
„Obukli ste nam luđačku košulju i vi ste otišli, a mi unutra kako se snađemo.“
Iako priznaje da je Dayton zaustavio rat, ističe njegov ključni nedostatak:
„Zaustavio je rat, ali nije uspostavio pravedan mir u kojem svaki narod i svaki čovjek doživljava svoja prava i dostojanstvo.“
Međunarodna zajednica i unutarnji odnosi
Puljić kritiku ne usmjerava samo na domaće aktere, nego i na međunarodni faktor:
„Puno je kuhara – preslan ručak. U Bosni mnogi kroje. I međunarodna zajednica i lokalni političari. Oni imaju svoj stil i ne vode računa o tome kako to ovdje stvarno stoji.“
Ipak, rješenje vidi u unutarnjem uređenju koje mora jamčiti jednakost:
„Bosna i Hercegovina neće normalno funkcionirati ako se ne stvore uvjeti da svaki čovjek i svaki narod bude uvažen i vrednovan.“
Skup u Zagrebu
Osvrćući se na svoje sudjelovanje na skupu u Zagrebu i reakcije koje su uslijedile, Puljić naglašava da nije bio upoznat s cjelokupnim političkim kontekstom organizatora:
„Znao sam tko me zove, ali nisam znao za sve druge koji stoje iza toga. Oni su skroz politički otišli, a ja nisam političar. Ja želim govoriti ono što je po savjesti – o dostojanstvu čovjeka, ljudskim pravima i jednakopravnosti naroda.“
Na kritike odgovara prilično izravno:
“Ja sam došao, održao svoj govor i otišao. Nisam sudjelovao u odlučivanju. Što su drugi poslije govorili, ne znam. Ta hajka nije na njih, nego na mene.”
Bošnjačko-hrvatski odnosi i pitanje jednakopravnosti
Kroz više dijelova razgovora, Puljić se vraća na odnose između Bošnjaka i Hrvata, koje vidi kao ključne:
„Najtužnije mi je stanje odnosa Bošnjaka i Hrvata. Nama valja zajedno živjeti i uvažavati jedni druge u jednakopravnosti.“
U tom kontekstu posebno problematizira političko predstavljanje:
„Kad jedan narod drugome bira predstavnika, to ne stvara dobru državu, nego nezadovoljstvo.“
Naglašava da bez tog načela nema stabilnosti:
„Tri konstitutivna naroda su kao tronožac. Ako jedna noga nije stabilna, sve pada. Bez jednakopravnosti nema mira.“
Treći entitet kao “alternativa”
Na pitanje o trećem entitetu, Puljić ne zauzima izravan politički stav, ali ga vidi kao posljedicu neuspjeha postojećeg sustava:
“Ja sam samo rekao da je to alternativa. Ako se ne može stvoriti sustav u kojem svaki narod bira svog predstavnika, onda se traži drugi modus.”
Istodobno ostaje dosljedan ranijem stavu:
“I dalje sam protiv toga da se etničko čišćenje ozakoni. Ali ako ne ide ovo, onda ljudi traže ono što je moguće.”
“Rat interesa”
Govoreći o geopolitičkom kontekstu, Puljić odbacuje narativ o sukobu religija:
„Nije to religijski rat. To je rat interesa. Tako je bilo ranije, a tako je i danas.“
Pozivajući se na papine stavove, inzistira na univerzalnim vrijednostima:
„Nama trebaju mir, poštovanje drugih i dogovor.“
Kako narodi u BiH žive jedni s drugima?
Puljić pravi jasnu razliku između naroda i politike:
„Narod u Bosni zna živjeti. Ljudi posjećuju jedni druge, čestitaju si, žive normalno. Problem je u politici – u interesima i nadmetanju.“
Naglašava što nedostaje:
“Svatko treba očistiti svoje dvorište, da se smeće ne baca u tuđe. Onda dolaze priznanje, opraštanje i povjerenje. To nam nedostaje.”
Republika Srpska i položaj Hrvata
Posebno je oštar kada se govori o položaju Hrvata u Republici Srpskoj:
„Kakav je položaj? Nikakav.“
Navodi i konkretne primjere:
“Imamo oduzetu imovinu koja se ne vraća. Govorio sam o tome Dodiku, ali ništa ne koristi. Kome da kažem? U Modriči Crkva ima ogromno zemljište koje bi mogla koristiti, ali je dano drugima. Nemamo prihoda.”
“Tajni planovi” bh. politike
Puljić se dotaknuo i “tajnih planova” iz razgovora s političarima o kojima, međutim, odbija detaljnije govoriti:
„Došao sam do tih planova i smučilo mi se sve. Ali o tome neću pričati.“
Ipak, otkriva minimum:
„To nisu planovi međunarodne zajednice, nego domaći, ali međunarodna zajednica zna za njih. Svaka od triju strana ima svoje planove.“
Odlučno je odbio otkriti o čemu se točno radi:
„Ako bude trebalo, reći ću. Sad neću.“
Granice, država i čovjek
Jedna od njegovih ključnih poruka još od rata ostaje ista:
„Granice crtajte kako god hoćete, ali nemojte čovjeka precrtati.“
I danas na tome inzistira:
„Sačuvajte čovjeka – njegova prava, dostojanstvo, vjersku i građansku slobodu.“
Istina.media
