Teologinja Ana Raffai katolička teologinja i aktivistkinja nazvala je papa Franju zalogom za “buduća olovna vremena”. Što ostaje za papom danas, kada su ona na velika vrata došla u naš dio svijeta razgovarala je s našom Ankom Bilić Keserović u N1 Studiju.
Istaknula je neke od najsvjetlijih točaka ostavštine pape Franje.
“Bavio se pastoralnim temama koje su nam važne kao i vjernicima i vjernicama, i kao ljudima ovog vremena. Tu mislim na brigu oko izbjeglica pri čemu je posjetio Lampedusu, mislim na zalaganje za mir i protiv rata, pokrenuo je sinodalnost, mislim na tretman siromašnih – ali ne kao jadnicima kojima mi dajemo milostinju, nego kao stvarnim ljudima i kao svjedočenje poštivanja dostojanstva svakog čovjeka. To nam fali danas u društvu”, ističe Raffai i dodaje da ne nasljedujemo papu već – evanđelje.
Evanđelje znači izlazak iz komfora i hrabrost
Na pitanje je li ispunio njena očekivanja, teologinja Ana Raffai kaže da se uz njega moglo – prodisati.
“Lakše je kad netko u tvojoj Crkvi s te pozicije potiče na milosrđe. U današnjem svijetu, radikalno zagovarati mir – ismijavaju te, zagovarate milosrđe – naivan si, zagovarati nadu… To je nešto što nam fali k’o kruha. I zato treba cijeniti njegovu hrabrost”, rekla je i dodala da evanđelje znači izaći iz zone komfora.
“Mi vjerujemo da ta hrabrost ima smisla i da se isplati. To je nešto što je papa pokazivao do svoje smrti”, kaže.
Njegov je pontifikat, kaže, počeo i završio s izbjeglicama. Počeo je s posjetom Lampedusi, a završilo s JD Vanceom i kritikom njegove interpretacije ordo amorisa pri čemu je branio prekid humanitarnog financiranja (USAID-a) vodeći se logikom da su prioritetniji oni koji su ti bliži, u ovom slučaju – bijeli Amerikanci.
Jezik s mirisom današnjeg svijeta
“Rekao mu je “Hej momče, ne možeš se brinuti samo za one u svojoj zemlji, a za druge – baš te briga.” Od svakog kršćanina očekuje se da podsjeća na poruke evanđelja”, kazala je.
Parafrazirajući ranije usporedbe pape s “pastirom koji ima miris svojih ovaca”, Raffai kaže da je imao jezik koji je imao “miris današnjeg svijeta.”
Smatra da se uspješnost njegovog pontifikata može mjeriti reakcijama nakon njegove smrti, ističe – među običnim ljudima.
“Bio je razumljiv, to je veliki uspjeh u ovom svijetu”, kaže.
Na pitanje kome je smetao papa Franjo, Raffai ocjenjuje da je unutar same Crkve možda nailazio i na veći otpor nego van nje.
“Imali su strah od toga da ćemo izgubiti privilegije koje uživamo ako ćemo se ponašati kao siromašna Crkva među siromasima. Trebamo se odreći privilegija, a to nerado radimo. Drugi smatraju da će promjena urušiti njihov svijet, a treći smatraju da će razmišljanjima iznevjeriti vjeru”, nabrojila je.
Kritike pape Franje
“Konflikti su izlazili van, zato mi se sviđao njegov pontifikat” govori Ana Raffai i ističe:
“Nema zajedništva i jedinstva bez rješavanja konflikta. Ili ćemo tako ili ćemo imati jaki identitet i nikog neće biti briga za nas.”
Velik broj kritika dolazi iz smjera onih koji smatraju da papa Franjo nije napravio dovoljno u kontekstu raščišćavanja Crkve od svećeničkog zlostavljanja djece.
“Taj proces raskuživanja od tog zločina traje i trajat će. Bitno da je počeo govoriti o tome, kao i o svim drugim kontroverznim temama.”
Što se tiče Hrvata koji mu zamjeraju da nije završio proces kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca, Raffai kaže:
“Predložila bih da gledaju papu kao poglavara Katoličke crkve, a ne nekog hrvatskog ogranka.”
