Bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je u Rimu 25. listopada 1478. godine. Njezin život obilježili su pad Bosanskog Kraljevstva, odvojenost od djece i progonstvo iz kojega se nikada nije vratila.
Pad kraljevstva i razdvajanje od djece
Osmansko osvajanje Bosne 1463. godine donijelo je slom kraljevstva i osobnu tragediju kraljevskoj obitelji. Stjepan Tomašević je pogubljen, a Katarinina djeca zarobljena. U trenutku zarobljavanja nisu bila uz majku.
Kraljica se nakon osvajanja sklonila na područje Dubrovačke Republike, a potom otišla u Rim. Ondje je provela ostatak života, nastojeći pomoći oslobođenju Bosne i izbavljenju svoje djece. Ponovni susret s njima nije dočekala.
Oporuka sastavljena pet dana prije smrti
Katarina je oporuku sastavila 20. listopada 1478., samo pet dana prije smrti. U njoj je izrazila želju da prava na Bosansko Kraljevstvo pripadnu njezinoj djeci ako se vrate katoličkoj vjeri, a u protivnom ih je povjerila Rimskoj crkvi. Djeci je namijenila i osobne predmete, među kojima oružje i srebrninu.
Oporuku treba promatrati u okolnostima vremena u kojem je nastala: Bosansko Kraljevstvo već je bilo osvojeno, a Katarina je živjela u progonstvu. Njezina oporučna odredba nije značila stvarnu predaju vlasti nad zemljom.
Pokopana je u rimskoj crkvi Santa Maria in Aracoeli, gdje se i danas nalazi njezina nadgrobna ploča. Smrt u tuđini, odvojenost od djece i vezanost uz izgubljenu domovinu ostali su središnji dijelovi sjećanja na bosansku kraljicu Katarinu.
