Na parlamentarnoj razini SDA je osvojila 245.641 glas, a 387.207 glasova otišlo je drugim probosanskim strankama, dok SNSD u RS-u slavi svoja 219.552 glasa, a ukupno 312.408 građana RS-a dalo je povjerenje ostalim strankama.
Kroz bh. politički prostor sve se češće provlači fraza ‘legitimni predstavnici naroda’ koju ne poznaju ni Ustav BiH ni Izborni zakon BiH.
Ovu priču u bh. politički prostor na velika vrata uveo je prvo HDZ BiH, i to prije svega kako bi osigurao da nitko drugi osim njega iz hrvatskog korpusa u BiH ne može kontrolirati procese u državi. Prema njima, legitimni predstavnik samo je onaj tko dobije većinsku podršku unutar samog hrvatskog naroda.
Vrlo brzo takvu je matricu počeo primjenjivati i SNSD, a Milorad Dodik počeo je ponavljati da su samo oni stvarni glas naroda, a da je oporba izdajnička i nebitna, piše Raport.
Danas se, u nešto drukčijem obliku, sličan narativ može čuti i iz SDA, naročito kada su bili izvan vlasti pa tvrdili, a i sada to ponavljaju, da se njihovim izbacivanjem iz vlasti ignorira i čitav jedan narod.
Brojke su neumoljive, više je bilo onih koji nisu dali glas SDA-u i SNSD-u
Zapravo, ovom se pričom već dulje vrijeme u BiH od strane HDZ-a BiH, SNSD-a i SDA pokušava uspostaviti politički monopol i nametnuti ideja da je jedino ispravno podržati ove tri stranke, a da svi oni birači koji podrže njihove političke oponente ‘nisu pravi pripadnici’ određenog naroda.
U svemu tome čelnici stranaka koje su pojedinačno osvojile najveći broj glasova uspostavili su i mehanizam da jedni druge proglašavaju legitimnima.
Tako Dodik govori da je Čović jedini stvarni glas Hrvata, Čović priznaje legitimitet Dodiku, a pritom njih dvojica daju ‘legitimitet’ SDA-u da su samo oni glas bošnjačkog naroda.
S druge strane, SDA nakon ovogodišnjih izbora, pod parolom da će u vlast ići isključivo s onima koji imaju većinu u domovima naroda, faktički daje legitimitet isključivo HDZ-u BiH i SNSD-u.
Na ovaj način oni stvaraju zatvoreni krug i poručuju da u ovoj zemlji nitko drugi ne može i ne smije sjediti za pregovaračkim stolom za formiranje vlasti.
Naravno, potpuno je legitimno i prirodno da ove stranke, kao pojedinačni pobjednici izbora u svojim blokovima, imaju puno pravo tražiti partnere i formirati vlast.
To je normalna procedura i to im nitko ne spori. Međutim, ključni apsurd u cijeloj ovoj priči jest to što vodeće stranke pod pojmom ‘volje naroda’ računaju isključivo one glasove koji su pripali njima.
Kada SDA na državnoj razini, odnosno u utrci za Parlament BiH, osvoji oko 245.000 glasova, SNSD oko 219.000, a HDZ BiH 102.000, oni te brojke proglašavaju glasom čitavog naroda, dok stotine tisuća glasova koji su otišli drugim strankama omalovažavaju i ponašaju se kao da ljudi koji su zaokružili druge stranke uopće ne postoje ili da njihovo mišljenje manje vrijedi.
Imaju legalitet nad foteljama, ali ne i nad pričom da su ‘volja naroda’
Raport je analizirao službene, zasad preliminarne rezultate izbora Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, koji se, uz glasove koji se još broje, neće drastično mijenjati, i to za Parlamentarnu skupštinu BiH, gdje oni pokazuju potpuno drukčiju sliku od one koju pokušavaju predstaviti pojedinačno pobjedničke stranke.
A ti rezultati pokazuju sljedeće. SDA jest pojedinačni pobjednik s osvojena 245.641 glasa na državnoj razini.
Ali neoboriva je činjenica i da je unutar tog istog biračkog tijela, odnosno u FBiH, znatno veći broj građana bio protiv SDA-a.
Jer nasuprot 245.641 glasu za SDA, ukupno je 387.207 ljudi svoj glas dalo drugim probosanskim strankama.
Zato se u kontekstu priče o ‘volji naroda’ postavlja, kako oni vole reći, legitimno pitanje: čija su volja ovih gotovo 400.000 birača?
Ista činjenična slika je i u Banjoj Luci. SNSD se hvali kako je pomeo konkurenciju s osvojena 219.552 glasa. Međutim, matematika neumoljivo dokazuje da je i u RS-u veći broj građana glasovao protiv njih.
Naime, podaci za PSBiH pokazuju da su sve ostale stranke u entitetu RS zajedno osvojile 312.408 glasova.
Dakle, više od 312.000 ljudi koji su obavili građansku dužnost jasno je reklo da ne želi SNSD, nasuprot 219.552 onih koji su glasovali za SNSD.
Kako onda itko može tvrditi da predstavlja ‘volju čitave RS’ kada je većina izašlih birača glasovala za nekoga drugoga?
Jedina iznimka na ovom parlamentarnom terenu jest HDZ BiH, koji je sa svojom koalicijom doista dobio više glasova nego druge stranke zajedno, zadržavajući snažnu dominaciju sa 102.108 glasova, dok su stranke hrvatske ‘Petorke’ osvojile oko 34.000 glasova, ali unatoč toj razlici, ona je dokaz da ima i onih koji misle drukčije.
Završni pečat ovoj priči o ‘legitimnim predstavnicima’ daje realnost biračkog popisa.
U BiH je pravo glasa na proteklim izborima imalo oko 3,4 milijuna registriranih građana. Na izbore je izašlo tek oko 1,4 milijuna ljudi, što znači da je gotovo dva milijuna punoljetnih osoba ostalo kod kuće i da ne vjeruje nijednoj stranci.
Zato, kada se osvojeni glasovi triju najvećih stranaka usporede s ukupnim brojem ljudi u njihovim izbornim bazama, dolazi se do prave istine.
SDA unutar svojeg biračkog tijela ima podršku oko 245.000 ljudi, SNSD u RS-u oko 219.000, a HDZ BiH oko 102.000.
Drugim riječima, svaka od ovih ‘velikih’ stranaka u stvarnosti ima podršku jedva 16 do 17 posto ukupnog punoljetnog stanovništva u svojem narodu ili entitetu.
Prema tome, pobjedničke stranke u Bosni i Hercegovini imaju puni pravni legalitet sjediti u foteljama s koalicijskim partnerima koje odaberu.
Ali priča o tome da su oni ‘volja naroda’ i ‘jedini legitimni predstavnici’ običan je politički spin i zamagljivanje stvarnosti i realnosti.
Jer matematika je neumoljiva i pokazuje da na svakog čovjeka koji je glasovao za stranke s najvećim brojem glasova dolazi pet ili šest onih koji glasuju za nekoga drugoga ili su iz prosvjeda ostali kod kuće.
Rezultati izbora pokazuju da narod u BiH nije isključivo homogeniziran oko nijedne stranke te je u tom smislu itekako podijeljen i pluralan, a svaka od stranaka koja tvrdi da ima monopol nad njegovom voljom samo dobro manipulira brojkama.
Također, u razvijenim demokracijama u svijetu tamošnji pobjednici izbora sasvim normalno formiraju vlast s onima s kojima žele, ali im ne pada na pamet tvrditi kako iza njih stoji ‘čitav narod’, jer su svjesni da stotine tisuća ljudi koji su glasovali za druge ili ostali kod kuće imaju pravo na svoje mišljenje.
U normalnom svijetu pobjeda na izborima slavi se, ali se ljudi koji misle drukčije ne proglašavaju izdajnicima niti se glumi da oni ne postoje, kao što je evidentno slučaj u BiH.
