Banja Luka, Višegrad, Pale i Zvornik samo su neka od mjesta u Republici Srpskoj gdje su organizirani skupovi potpore Mladiću i postavljena knjiga žalosti. Stotine ljudi bile su na ulicama i veličale osuđenog ratnog zločinca od 27. kolovoza, kada je preminuo u Haagu, što je u Bosni i Hercegovini zakonom zabranjeno od 2021. godine, a od tada do danas donesene su samo dvije pravomoćne presude.
„Za mene njegova smrt ne znači ništa, vjerujte. Ja ne bih obratila ni pažnju, što se mene tiče, ali opasno je ovo što se događa, poslije njega, poslije njegove ideologije… Moje mrtve neće nitko vratiti“, rekla je za Detektor Mirsada Malagić, kojoj su u genocidu ubijena dva sina i suprug.
Mirela Osmanović, asistentica za međunarodnu suradnju iz Memorijalnog centra Srebrenica, kazala je da je nakon Mladićeve smrti prikazana stvarnost koju ljudi u Srebrenici žive svakodnevno.
„Njegova smrt nije značila kraj ideologije, narativa i sustava vrijednosti koji su godinama od njega pravili heroja“, rekla je Osmanović.
Detektor je zabilježio i porast sadržaja kojim se relativiziraju zločini počinjeni pod njegovim zapovjedništvom, uključujući objave u kojima se prisilno premještanje stanovništva iz Srebrenice predstavlja kao čin kojim su civilima navodno spašeni životi.
„To je bilo samo za kamere, a kasnije je sve bilo drugačije“, kazala je Mirsada o narativu da je Mladić spašavao Bošnjake. Takvi narativi danas se sve češće šire kroz kratke videosnimke, glazbu, fotografije i memove.
Sugovornici Detektora upozoravaju da je problem u tome što takav sadržaj može u kratkom vremenu doći do velikog broja ljudi, posebno mladih koji nemaju vlastito iskustvo rata. Ratni zločinac tako se predstavlja kao simbol, odvojen od žrtava, masovnih grobnica i sudski utvrđenih činjenica, dok Tužiteljstvo BiH na to ne reagira.
Poruke mržnje preplavile mreže
Na platformi „Registar 145a“ za prijavljivanje negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca nakon vijesti o Mladićevoj smrti zaprimili su oko 5.000 novih prijava, među kojima su i one za poticanje na mržnju. Detektor je na društvenim mrežama otkrio i plaćene objave u kojima se slavi Mladić, a nakon objave teksta „Meta“ ih je uklonila s Facebooka i Instagrama.
Portal Zašto ne bilježio je nagli porast negiranja činjenica, a odnosi se na prisilno premještanje civila, žena, djece i staraca iz Srebrenice.
„Jedan vrlo dehumanizirajući odnos prema samim žrtvama jer se u toj objavi govori da je on njima darovao život, pa oni mogu danas obilaziti svoje mrtve svakog srpnja u Potočarima“, rekao je Amar Karađuz.
Osmanović upozorava da je problem u tome što laž, provokacija ili video koji romantizira ratnog zločinca može za nekoliko sati doći do stotina tisuća ljudi, a posebno do mladih koji o ratu i genocidu nemaju vlastito iskustvo.
„Ratni zločinac predstavljen je kao neka vrsta popkulturnog simbola koji je potpuno odvojen od onoga što on uistinu jest“, objasnila je i dodala da je na taj način Mladić odvojen od masovnih grobnica, od žrtava i, na kraju, od sudski utvrđenih činjenica prema kojima je osuđen za genocid i druge zločine u BiH.
Karađuz savjetuje korisnicima društvenih mreža da se pokušaju suzdržati od uključivanja u rasprave o takvom sadržaju jer mu se na taj način povećava vidljivost.
Skup potpore Mladiću bio je najavljen i u Srebrenici 2. rujna, uoči njegove sahrane. Fotografija plakata ubrzo se počela širiti društvenim mrežama.
„Dođite da dostojanstveno ispratimo našeg generala“, pisalo je na plakatu.
Nakon zahtjeva udruga žrtava za protuskup, MUP RS-a zabranio je okupljanje. Tog dana naša ekipa zatekla je, osim nekoliko mještana, veći broj policijskih službenika nego što je to uobičajeno.
Na pitanje novinarke Detektora bi li se u Srebrenici trebao organizirati događaj u znak sjećanja na Mladića, jedna mještanka odgovorila je: „Pa, srećo, ja mislim da bi trebalo… čovjek je čovjek.“ Sličnog mišljenja bilo je još nekoliko mještana, a samo je jedna žena smatrala da mu se u Srebrenici ne bi trebalo odavati počast.
Istoga dana posjetili smo i Bratunac, u kojem su 1992. počinjeni zločini, ali su tri godine kasnije ubijane i žrtve iz Srebrenice. Naizgled je sve bilo mirno do ponoći, kada se pojavio snimak skupine mladića koji su skandiranjem Mladićeva imena zastrašivali povratnike.
Veličanje se proširilo ulicama, tribinama i javnim izjavama političara iz RS-a. Među onima koji su ga glorificirali bili su i bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik, predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković te državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac.
Državne počasti za ratnog zločinca u Srbiji
Kada je Mladićevo tijelo stiglo u Beograd državnim zrakoplovom s ministrom pravosuđa Srbije, uslijedilo je i novo veličanje, koje je Detektor zabilježio na komemoraciji, kao i dan uoči sahrane na derbiju „Crvena zvezda“ – „Partizan“, gdje je ime zločinca slavljeno na najokrutniji način.
„Pravac Potočari“, uzvikivali su navijači.
Takve riječi izgovorio je Mladić u srpnju 1995. godine kada su pripadnici VRS-a ušli u Srebrenicu, a u narednih nekoliko dana ubijeno je više od 7.000 muškaraca i mladića. Njihova tijela godinama su pronalažena u masovnim grobnicama, a za nekim posmrtnim ostacima još se uvijek traga.
Odvjetnik i nekadašnji sudac Državnog suda Vlado Adamović kazao je da nije normalno da tisuće ljudi na stadionu odobravaju poziv na genocid.
„Ja sam 40 godina u sudnici. Što sam radio 40 godina? Što je moja generacija radila?… Čime je to sve rezultiralo? Relativizacijom svih društvenih vrijednosti, da je postalo normalno ono što u glavama moje generacije ne da nije moglo biti normalno, nego ni u mašti nismo mogli dokučiti da se takve stvari događaju“, rekao je Adamović.
Kovčeg s Mladićevim tijelom osiguravale su vojska i policija Srbije dok su tisuće građana, bivših pripadnika VRS-a, političara iz BiH i Srbije te raznih desničarskih udruga dolazile odati mu počast. Preko kovčega nalazila se zastava Srbije, a upriličena mu je i počasna paljba dok su mu ordenje i sablju spuštali na grob.
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, objasnila je da su sva događanja povezana s Mladićem svojevrsno ujedinjenje svih srpskih zemalja.
Za Mladićeve pristaše on je pobjednik u BiH jer postoji Republika Srpska.
„Znači, Srebrenica, gdje je počinjen genocid, je u Republici Srpskoj… Sve ostale lokacije… kao što su Kozarac, Foča, Višegrad i druga mjesta, znači to je sve u Republici Srpskoj. Ima razloga da se, sa stanovišta ovih ovdje, glorificira i slavi Ratko Mladić, jer on je bio glavni izvođač tih radova u BiH“, kazala je Biserko.
Nakon snimaka koji su obišli svijet, Europska unija i međunarodna zajednica nisu se usuglasile oko toga jesu li ratnom zločincu u Srbiji odane državne počasti. Uslijedile su i izjave političara iz Federacije koje su javne osobe ocijenile kao jeftino skupljanje političkih bodova, ali ne i konkretni potezi.
Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković na dan sahrane najavio je da će poslati pisma na različite adrese u Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje.
Crnogorski mitropolit Mihailo kazao je za Detektor da, kao ljudi, svi trebaju priznati da je u Srebrenici počinjen genocid.
„Majke u Srebrenici… one su majke Balkana, po pitanju genocida koji se dogodio posljednji u Europi. U njihovim obiteljima stradalo je mnogo članova njihove uže obitelji, a opet pozivaju na mir i ljubav i da zaustave ljude da ne misle naopako, kao što misle sada“, poručio je mitropolit.
Pravosudna tišina u BiH
Preživjele i povratnike uznemirilo je veličanje osuđenog ratnog zločinca. Na upit Detektora iz Tužiteljstva BiH nisu odgovorili jesu li po službenoj dužnosti formirali predmete za ovo kazneno djelo, kao ni jesu li zaprimili prijave koje su najavili brojni građani i političari.
Glavni državni tužitelj Milanko Kajganić zbog zauzetosti, kako su nam rekli iz Tužiteljstva, nije bio u mogućnosti razgovarati na ovu temu.
Sanin Bogunić, predsjednik Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća (VSTV) BiH, na pitanje novinarke Detektora što će VSTV poduzeti, kazao je da je to pitanje za Tužiteljstvo jer su oni nadležni za istrage.
„Koliko smo vidjeli iz medija, neki predmeti u Tužiteljstvu BiH su formirani, baš ne djeluje da Tužiteljstvo BiH šuti. Tužiteljstvo ima svoje procese rada… U pitanju su stotine osoba, kako smo vidjeli, na skupovima. Stotine osoba malo je kompliciranije procesuirati. Ja vam govorim kao tužitelj, ne kao predsjednik Vijeća“, odgovorio je Bogunić.
Adamović smatra da se trenutačno nalazimo u situaciji koja se u pravu naziva pravni nihilizam, što znači masovno nepoštovanje zakona.
„Kada politički čelnik javno poziva na reviziju ovih povijesnih činjenica, na negiranje rezultata genocida, njegova riječ daleko se čuje. I to je inkriminirano ovim kaznenim djelom. Dakle, postoji mogućnost da se procesuira u tom pogledu, ali je istovremeno nošenje majice s likom ratnog zločinca isto to kazneno djelo, u istoj ravni, i oba ta kaznena djela trebaju biti predmetom rada suda i tužiteljstva“, objašnjava Adamović.
Ističe da Hrvatska ima učinkovito rješenje u kažnjavanju osoba koje nose majice s likom osuđenih ratnih zločinaca. Uručuju im prekršajne naloge.
„Vrlo učinkovito se kažnjavaju, a cilj je potpuno isti. Samo što se to ne zove negiranje genocida, nego se zove remećenje javnog reda i mira. Ali mnogo je pametnije osmišljena mogućnost da veliki broj sudova sudjeluje u kažnjavanju, čime se daje mogućnost bržeg i učinkovitijeg djelovanja države“, rekao je.
Malagić kaže da ne može shvatiti da Tužiteljstvo BiH ne reagira.
„Gledaju samo sebe i osobno, gledaju samo svoje fotelje“, razočarana je Malagić.
