Danas, u simboličnih 12:05 održana je mirna prosvjedna šetnja u ime Aldine Jahić, djevojke koja je u nedjelju brutalno ubijena u Mostaru od strane bivšeg momka. Mostarke, ali i Mostarci, ali i žitelji susjednih gradova okupili su se u gradu na Neretvi u koloni protiv femicida, kontrole i opsesije. Kolona je krenula sa Španjolskog trga, prošla pored MUP-a, i završila se na mjestu gdje je Aldina tragično izdahnula.
More ljudi, ogromna masa građana, stajala je u tišini noseći transparente, suze i bol u očima. Na društvenim mrežama, o Aldini se pišu samo riječi hvale. Bila je omiljena gdje god bi se pojavila — vesela, tiha, nenametljiva, duša od žene.
Zaustaviti nasilje
Aldina je Mostar zavoljela kao svoj dom. Preselila se u grad pun sunca i planirala tu ostati. Dala mu je dušu — i tu je i izdahnula.
Ovaj grad danas je utihnuo. Danas plače. Danas traži pravdu. A tisuće ljudi traži isto: da se ovakve tragedije više nikada ne ponove. Da institucije konačno krenu štititi žrtve. Da nijedno ime više ne bude izgovoreno u kontekstu nasilja.
Aldina nije samo još jedno ime u vijestima. Ona je simbol. Opomena i vapaj.
I dok god se njeno ime izgovara — nećemo prestati tražiti promjene, poruka je današnje šetnje.
Broj femicida u našoj državi raste iz dana u dan, dok institucije i dalje reaguju sporo, mlako, nedovoljno. Nasilnici prečesto prolaze s opomenama, s jednim noćenjem u pritvoru — a žrtve žive u svakodnevnom strahu, čekajući hoće li im baš taj dan biti zadnji.
Za portal Istina Media, potresnu izjavu dala je Ifeta Ćesir Škoro ispred organizatora prosvjedne šetnje – Inicijative građanki. Kazala je da je poražavajuća činenica da su se u godinu dana u središtu grada dogodila dva femicida, dodavši da je uvjerena da su se mogla spriječiti. „Mogla su se spriječiti da su svi radili svoj posao“, kazala je Ćesir Škoro dodavši da se mora raditi na prevenciji nasilja nad ženama.
Što se dogodilo
Podsjetimo, 16. studenog u 17:55 policija je primila očajnički poziv od mlade djevojke Aldine Jahić, porijeklom iz Kalesije.
„Trči za mnom momak sa pištoljem!“, vikala je dok joj je glas drhtao. Vrisak se jedva probijao kroz paniku dok je ponavljala policiji ove riječi.
Bježala je koliko su je noge nosile. Trčala je preko autobusnog kolodvora, u strahu koji para dušu.„Ima pištolj“, vikala je trčeći. Nitko joj nije pomogao.
U očajničkom pokušaju da se spasi, uletjela je u studentski dom, u toalet — posljednje mjesto u kojem je pokušala pronaći zaklon. Ali sudbina je bila okrutna, a njen napadač, Anis Kalajdžić, brži od policije. Ušao je za njom u WC i hladnokrvno ispalio hitac u njenu glavu.
Kada je uhićen, kako saznajemo, ponašao se jednako hladno, jednako proračunato. „Šta ovo uradi, Anise?“, upitao ga je jedan od policajaca koji ga je privodio. „Eto je tu, leži“, odgovorio je ledeno, bez trunke emocije, saznaje se.
Nizama, Alma, Ines, Aldina…, nižu se imena onih koje su prerano otišle s ovog svijeta, ni krive, ni dužne.
Irma Leto Nametak/Istina.media
