Elon Musk tvrdi da se odgovor na sve veću potražnju umjetne inteligencije za električnom energijom nalazi izvan Zemlje.
Fizika je možda na njegovoj strani, no analitičari se opravdano pitaju može li postavljanje podatkovnih centara u orbitu ikada imati financijskog smisla.
Umjetnoj inteligenciji potrebne su goleme količine struje, a tehnološki se sektor opasno bori s pronalaskom dovoljnih kapaciteta. Musk stoga nudi radikalno rješenje: umjesto gradnje energetski zahtjevnih kompleksa na Zemlji, podatkovne centre treba poslati u orbitu, gdje Sunce nikada ne zalazi.
Od konferencijskih priča do službenih zahtjeva
Tijekom nastupa na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, Musk je uz šefa BlackRocka Larryja Finka upozorio da je glavna prepreka razvoju AI-ja postala energija, a ne računalni čipovi. Procijenio je da bi orbitalni podatkovni centri na solarni pogon mogli postati ekonomski isplativi za svega dvije do tri godine.
Ubrzo nakon toga, SpaceX je od američkih regulatora zatražio dozvolu za lansiranje do milijun satelita namijenjenih upravo orbitalnom računalstvu. Analitičari su nedavno spajanje SpaceX-a i Muskove AI tvrtke xAI proglasili izravnim ulogom na svemirsku budućnost tehnologije, čiji bi se nacrti oslanjali na uglavnom već postojeće tehnološke komponente.
Sunčeva svjetlost i hladnoća svemira kao aduti
Muskov se prijedlog temelji na nekoliko jasnih fizikalnih prednosti. U pravoj orbiti solarni paneli rade bez prekida — nema noći, oblaka ni atmosferskih smetnji, pa panel u svemiru može proizvesti i do pet puta više energije nego na tlu.
Druga je velika prednost hlađenje. Pregrijavanje čipova jedan je od najvećih troškova na Zemlji, dok pozadinska temperatura svemira od gotovo -270 °C omogućuje prirodno odvođenje topline. Posljednji adut u ovoj računici su troškovi lansiranja za koje Musk tvrdi da će, zahvaljujući višekratnoj uporabi rakete Starship, pasti za čak sto puta.
Astronomski troškovi u usporedbi sa Zemljom
Ipak, dok nezavisni stručnjaci prihvaćaju fiziku, u ekonomsku su računicu znatno manje uvjereni. Prema analizi Bank of America, orbitalni podatkovni centar snage jednog gigavata stajao bi oko 170 milijardi dolara, što je tri puta skuplje od kopnenog ekvivalenta.
Istraživačka kuća SemiAnalysis procjenjuje da je računalstvo u svemiru trenutno četiri puta skuplje od onog na Zemlji te izjednačenje cijena predviđa tek oko 2040. godine — daleko izvan Muskovog kratkog roka. Studije NASA-e također pokazuju da čak i uz besplatan pristup svemiru, svemirska energija teško drži korak s obnovljivim izvorima na Zemlji.
Inženjerske prepreke i opasnost u orbiti
Osim visokih cijena, projekt se suočava s ozbiljnim inženjerskim izazovima. Iako je svemir hladan, vakuum djeluje kao izolator, pa se toplina s čipova može izbacivati jedino masivnim radijatorima površine tisuća sportskih terena. Tu su i opasna kozmička zračenja koja oštećuju čipove, nemogućnost popravka ili nadogradnje pokvarene opreme u orbiti te problem kašnjenja signala, zbog čega bi svemirski centri mogli služiti samo za pozadinsku obradu podataka.
Poseban rizik predstavlja i svemirski otpad. Lansiranje mreže od milijun satelita drastično bi zgusnulo promet u orbiti i potaknulo takozvani Kesslerov sindrom — lančanu reakciju sudara koja bi stvorila oblak krhotina i učinila svemirske misije nemogućima, piše AnewZ.
Prijenos podataka umjesto prijenosa struje
Za razliku od starijih ideja o slanju energije iz svemira na Zemlju putem lasera ili mikrovalova, Muskov plan predviđa da se struja troši tamo gdje se i proizvodi, a da se na Zemlju optičkim vezama šalju samo gotovi rezultati obrade. Analitičari se slažu da je to znatno logičniji pristup jer je prijenos podataka neusporedivo lakši od prijenosa gigavata energije.
U konačnici, ključni je čimbenik Starship. Ako SpaceX uspije postići redovite letove i drastično srezati cijenu lansiranja po kilogramu, ekonomska računica mogla bi se promijeniti. U suprotnom, svemirski podatkovni centri ostat će samo skup i egzotičan koncept, dok će se energetska kriza umjetne inteligencije i dalje morati rješavati na Zemlji.
