“13. srpnja 1955. godine, u prijepodnevnim satima, kod tada još poludivlje plaže Mogren u Budvi, život je izgubio mladi student elektrotehnike iz Čačka, Stevan Stevica Tomašević, u jedinom zabilježenom smrtonosnom napadu morskog psa u povijesti Crne Gore.
Vijest o ovoj nesvakidašnjoj tragediji toga ljeta tek je usput spomenuta u nekoliko šturih rečenica, među njima i u arhivskoj bilješci lista „Pobjeda“ iz kolovoza iste godine, bez detalja, imena ili pokušaja rasvjetljavanja okolnosti tragedije.
Između legende i istine
U nedostatku institucionalnih izvora i službenih izvješća, događaj se ubrzo pretvorio u lokalnu legendu – prenosioca straha – koji se, kako su tvrdili mještani, zadržao u sjećanjima čitavih generacija kupača i ribara. Upravo u tom vakuumu između činjenica i potrebe za objašnjenjem, nastale su prve senzacionalističke tvrdnje o „skakanju u usta morskom psu“, „lešini magarca bačenoj u more“, „misteriju brojeva“… Sve ove verzije opstajale su bez ijedne fotografije, znanstvene potvrde ili izravnog svjedočanstva, ali su, paradoksalno, postale dominantna naracija u medijima i usmenim predajama, prenosi Slobodna Dalmacija.
Godinama nakon nesreće, uslijed sveprisutne tišine oko konkretnih činjenica, prostor su zauzele i alternativne teorije koje su tragediju tumačile kao običnu nesreću. Najupornija među njima jest ona da je Stevica stradao prilikom skoka sa stijena – da nije bio napadnut, već je navodno udario u podvodne stijene, a snažne morske struje odnijele su tijelo dalje ka pučini. Ova pretpostavka nikada nije potkrijepljena nijednim dokazom niti svjedočenjem, ali se kroz desetljeća ukorijenila u lokalna vjerovanja. Štoviše, ta verzija bila je prikladna u kontekstu razvoja turizma – lakše je bilo govoriti o „nesretnom skoku“ nego o morskom predatoru. Obitelj žrtve i prijatelji nikada nisu javno govorili – dijelom zbog tadašnjih društvenih okolnosti, a dijelom zbog osobne boli kojoj nikad nije dan prostor da bude izrečena.
Autentično svjedočanstvo
Danas, sedamdeset godina nakon tragedije, portal Srbija Danas prvi put objavljuje autentično svjedočanstvo osobe koja ima neposrednu obiteljsku vezu s ključnim očevicem – čovjekom koji je bio jedan od Stevinih najboljih prijatelja i koji je bio u vodi s njim u trenutku napada. Svjedočenje D. J., preneseno kroz riječi njegove kćeri Lj. U., donosi verziju događaja lišenu nagađanja i senzacije – osobnu, emotivnu i povijesno utemeljenu.
„Tog ljeta ljetovali su u vili Manojlović. Njih četvorica su se najviše družila, posebno moj tata i Stevica – bili su cimeri u studentskom domu Kralj Aleksandar I kod Vukovog spomenika. Stevica je trebao ići na more u kolovozu, ali kako moj tata tada nije mogao, otišao je ranije, u srpnju, kako bi se poklopili“, započinje Lj. U.
„Na dan tragedije, 13. srpnja, planirali su ići na Lovćen. No, zbog velike gužve u kamionu koji je prevozio prvoborce, nisu uspjeli pronaći mjesto. Zatim su pokušali otići brodom u Sutomore, ali su ga za dlaku propustili. Kako su svi bili izvrsni plivači – Stevica je bio i član čačanskog kajakaškog kluba – odlučili su otići na Mogren, gdje se tog dana kupala i Stevičina sestra.“
„Na plaži je bila velika gužva jer je bio praznik, pa su odlučili otplivati do stijena iza Mogrena 2, gdje su često skakali. Tamo su zatekli djevojke iz Zagreba koje su se sunčale u toplesu, pa nisu htjeli smetati i nastavili su plivati dalje, kraul stilom – jedan za drugim, s glavom u vodi. Stevica je bio prvi, moj otac četvrti. U jednom trenutku, netko je mog tatu udario po ramenu – to je bio momak ispred njega. Podignuo je glavu i čuo: ‘Stevica se bori s morskim psom!’“
Nije mogao govoriti
„Moj tata se sjeća da su se nekako izvukli iz vode na malu vertikalnu stijenu. Vidjeli su užasnu scenu – morski pas se dva puta vratio do Stevice. Više od toga nikada nije htio prepričavati. Rekao nam je da mjesecima nakon toga nije mogao govoriti.“
„Barka koja je dolazila iz pravca Jaza ih je uočila i prevezla do Mogrena. Htjeli su se vratiti potražiti tijelo, ali im je vozač rekao da ne želi ići, iako će im dati barku. Kasnije se pričalo da je već bilo poznato da je u blizini morski pas, navodno privučen engleskim ratnim brodom koji je tuda prolazio.“
