Pametno, neustrašivo novinarstvo

NAŠE GORE LIST Mladi Nikola Jurković stipendist je Harvarda, sretnu vijest čekali su do 3 ujutro

Da su naši ljudi uspješni, nadprosječni i u svjetskim okvirima pokazuje i priča mladog Nikole Jurkovića, stipendiste prestižnog američkog sveučilišta Harvard.

Nikolina životna priča neraskidivo je vezana uz jug Hercegovine i dolinu Neretve, a obiteljski korijeni prostiru se između Metkovića, Ljubuškog, Gabele, Čapljine i okolnih mjesta.

Piše: Irma Leto Nametak/Istina.media

„Nikolin otac rođen je u Metkoviću, ali mu je porijeklo iz Zvirića, općina Ljubuški. Roditelji mu se sele u Gabela Polje prije 65 godina. Moja mama je iz Gabele, općina Čapljina, a otac je iz Matijevića pored Metkovića. Raduje nas kad nas s punim pravom smatraju svojima i Ljubuški i Gabela, Gabela Polje, Opuzen, Krvavac, Matijevići te cijela Hercegovina i cijela Dalmacija“, riječi su kojima Nikolina majka Lora Istini opisuje obiteljske korijene i vezu s domom.

Išao na sve moguće dodatne nastave

Još kao dijete, Nikola je osjećao da ga ne zanima samo njegov osobni put, već i šira slika svijeta. Njegove misli rano su se okrenule pitanjima morala, sreće i odgovornosti.

„Odavno imam cilj što više poboljšati svijet. Nisam siguran odakle, ali mislim da je to bio rezultat razmišljanja o moralnosti iz prvih principa. Nakon nekog vremena sam zaključio da mi je najviše stalo da svi imaju što bolje živote, sa što više sreće i što manje nesreće“, kazao je Nikola.

„Imamo dva sina i dali smo sve od sebe da budu vrijedni, iskreni i pošteni ljudi“, odgovara Lora upitana kakve su vrijednosti kao roditelji nastojali prenijeti djeci.



„Teško nam je pričati o svojoj djeci, a da to ne zvuči kao roditeljsko hvaljenje i pretjerivanje. Možda je bolje samo reći da ih beskrajno volimo“, ističe o tome kakav je Nikola bio kao dječak –miran, znatiželjan, povučen ili uporan. Opisala je svoju djecu riječima koje pokazuju bezuvjetnu roditeljsku ljubav.

Nikola je završio Osnovnu školu don Mihovil Pavlinović u Metkoviću, a potom gimnaziju u Metkoviću, pokazujući izuzetnu marljivost i disciplinu.

„Bio je jako marljiv u svemu što je radio. Išao je na sve moguće dodatne nastave. Raspored aktivnosti bio je na centralnom mjestu u sobi i sve se planiralo unaprijed. Znao je da će se na kraju svaki trud isplatiti“, kazala je Nikolina majka.

Ideja o studiranju u inozemstvu nije se rodila preko noći. Roditeljske ambicije bile su dugogodišnje, rodile su prije djece, a s njima i planiranje budućnosti.

„Ja sam o tome razmišljala i prije nego što sam imala djecu. Raspitivala sam se koliko dođe godina na Oxfordu. Znala sam da će djeca najlakše izvući najviše od najboljeg. Danas se od srca nasmijem tim mojim željama“, kazala je Lora.


Kako su se nizali uspjesi na županijskim i državnim natjecanjima, a zatim i nastup na EU olimpijadi iz fizike, roditeljima je postalo jasno da bi bilo pogrešno ne pokušati.

„Kako su se nizali uspjesi kroz razna natjecanja na županijskim i državnim razinama, a onda i na EU olimpijadi iz fizike, postajalo nam je sve jasnije da bi bila ogromna pogreška ne pokušati. Harvard je bio po nama najbolji izbor“, kazala je Lora.

Prekretnica se dogodila kada je Nikola američku državnu maturu položio sa stopostotnim rezultatom. To je bio trenutak spoznaje velike prilike.

„Kada je američku državnu maturu položio sa 100 %, uvidjeli smo da je šansa jako velika i da bi mogao biti primljen na neki od prestižnih fakulteta“, kazala je Lora.

Trenutak dolaska odluke s Harvarda Nikola pamti do najsitnijih detalja.

„Ostali smo budni do tri ujutro i stalno refresh-ali web-stranicu dok nismo vidjeli odluku. Bilo je super, ali tek kad smo vidjeli punu stipendiju, počeli smo stvarno slaviti“, kazao je za Istinu.


Roditelji su tada shvatili da se najveći strah raspršio.

„U početku smo mislili da će to biti najveći financijski izazov u našem životu, ali ispostavilo se da je Harvard sve riješio. Dobio je punu stipendiju, što znači plaćen fakultet, plaćen smještaj i plaćenu hranu“, kazala je Lora.

„Na nama je ostala roditeljska briga. Da li je Nikola u svakom trenutku siguran i sretan bilo je jedino važno pitanje“, dodaje.

Odlazak sina bio je emotivno najteži trenutak. Ipak, današnja tehnologija donosi olakšanje.

„Uz današnji WhatsApp i svakodnevnu audio i video komunikaciju, udaljenost je ipak manja. U trenu spojimo dva kontinenta“, kazala je uz smiješak.

Nikola se u Americi brzo snašao. „Dobro sam se snašao. Već sam znao dobro engleski i bio dobro upoznat s američkom kulturom prije nego što sam došao. Bilo je normalno ne poznavati puno ljudi na početku, jer su svi bili takvi, i puno je internacionalnih studenata, tako da nije bilo neobično biti stranac“, objašnjava.

„Puno je više slobode što se tiče odabira predmeta i smjerova i puno je više slobodnog vremena za izvannastavne aktivnosti. Ali ne znam koliko je to razlike zbog druge države, a koliko zbog toga što je velika razlika u budžetu“, kazao je Nikola opisujući američko obrazovanje riječima koje ilustriraju razlike u obrazovnim sistemima i slobodi studiranja.

Stručnjak za sigurnost umjetne inteligencije

Danas Nikola radi kao stručnjak za sigurnost umjetne inteligencije, fokusiran na globalne probleme. Povezanost sa svojim krajem, kako kaže, osjeća u smislu kulture, obitelji i prijateljstava.

„Većina prilika za rad na sigurnosti umjetne inteligencije je u SAD-u, tako da sumnjam da ću igdje izvan SAD-a raditi“, kazao je Nikola o budućnosti, iskreno – riječima koje otkrivaju njegov realan i fokusiran pristup karijeri.

Majka vidi koliko je pronašao svoje mjesto, te profesionalno i emotivno zadovoljstvo.

„Njegova tvrtka pruža radnicima besplatne usluge teretane, obroke i prijevoz, fleksibilno radno vrijeme i sve to u cilju što bolje efikasnosti na radnom mjestu. Nikola jako voli okruženje i posao koji radi, a centar svijeta njegovog zanimanja i polja interesa je točno tamo gdje je on“, kazala je Lora. Iako daleko, veza s domom ne slabi.

„Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji“, kazao je Nikola.

„Da, često kaže da mu nedostajemo i uvijek primijetimo da mu odlazak nije lak. Dom je tamo gdje mu je dobro, ali i tamo gdje mu je srce. Možemo zvati domom nekoliko mjesta“, kaže majka.


Nikolu ne vodi strah, već želja za pozitivnim utjecajem.

„Najviše me motivira imati pozitivan utjecaj na svijet. Ako bude neka prilika gdje mogu imati više pozitivnog utjecaja, promijenit ću fokus karijere na to“, kazao je.

Upitan što bi volio da mladi iz BiH, Hrvatske i regije nauče iz njegovog puta, ovaj mladi čovjek kaže da bi volio da budu ambiciozni, da se bore za svoje ideale, da se ne ograničavaju zbog društvenih očekivanja i da traže istinu. „Nadam se da ću uspjeti pomoći da umjetna inteligencija ima dobar utjecaj na budućnost“, riječi su Nikole kojima oslikava svoj dugoročni cilj. „Kao mladi čovjek je vrlo pažljiv, iskren, obziran, vrijedan i uporan. Nikad mu ništa nije teško. Vrlo dosljedan i sklon rutini. Znao je da će ga red, rad i disciplina odvesti gdje god poželi“, zaključuje majka.