Nakon više od godinu dana traganja za odgovorom gdje joj je sin, Marina Kuzmanović iz Modriče iz Rusije je dobila informaciju da će on biti proglašen poginulim.
Dvadesetosmogodišnji Mario Kuzmanović, bivši pripadnik Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, nestao je u prosincu 2024. na ratištu u Ukrajini, gdje se borio na strani ruske vojske, što je prema zakonima BiH kazneno djelo.
„Mama, sad idem izvan grada. Idem raditi. Neću imati interneta. Umoran sam. Žedan sam i gladan. Noge su mi mokre.“
Ovo su neke od posljednjih poruka koje je poslao majci Marini.
Od 8. prosinca 2024. njegova majka nije imala nikakve službene informacije o tome što mu se dogodilo, niti je imala ikakav kontakt sa sinom, piše Radio Slobodna Evropa.
U siječnju 2026. iz Rusije joj je stigla obavijest da će Mario biti proglašen mrtvim, ali bez jasnih podataka o mjestu i okolnostima stradavanja, kao i o sudbini njegova tijela.
„Meni samo treba da znam gdje da mu zapalim svijeću. Zar tražim previše…“, kaže Marina.
Kuzmanović je u Rusiju otišao početkom studenoga 2024., rekavši obitelji da ide raditi na čišćenju cesta te da neće sudjelovati u ratnim operacijama.
„Plakala sam i bojala se. On mi kaže: ‘Mama, ne boj se, ne idem u rat.’ Rekla sam mu da može biti mina, da ne znam… On kaže da prvo idu demineri, pa onda oni čiste teren i ceste. Rekla sam mu: ‘Molim te, javljaj se’“, ispričala je Marina za Radio Slobodna Europa.
Navodi da mu je glavni motiv odlaska u Rusiju bila zarada. Vjerovao je, kako je rekao majci, da će zaraditi dovoljno novca za skrb o djetetu s poteškoćama u razvoju u Moskvi, kao i da će dobiti rusko državljanstvo.
Prve informacije o nestanku Marija Kuzmanovića objavio je Telegram kanal „Soldatska pravda“, koji objavljuje podatke o nestalim vojnicima i stranim dragovoljcima ruske vojske.
Bio pripadnik Oružanih snaga BiH
Kuzmanović je u siječnju 2025. otpušten iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, doznaje RSE. Pretpostavlja se da je razlog bio njegovo nepojavljivanje na dužnosti u vojarni Orašje, jer je dva mjeseca ranije otišao u Rusiju, a potom i na ratište u Ukrajinu. Pridruživanje stranim vojnim formacijama kazneno je djelo prema zakonima BiH.
Tijekom veljače i ožujka pojavile su se informacije da je Kuzmanović nestao na bojištu u Ukrajini, točnije u Novohrodivki, oko 20 kilometara jugoistočno od Pokrovska.
Majka Marina kaže da je u tom razdoblju već bila u Rusiji, pokušavajući doznati što se dogodilo njezinu sinu s kojim nije imala kontakt od početka prosinca.
„Tada su mi tvrdili da je moj sin živ, da je negdje na fronti. Nisu govorili da je poginuo. Onda je stigla potvrda da je ‘nestao bez vijesti’. Rekli su da će ga tražiti i učiniti sve da ga pronađu“, opisuje Marina svoj prvi odlazak u Rusiju i susrete s vojnim dužnosnicima.
Do rujna i njezina trećeg odlaska u Rusiju nije bilo nikakvih novih informacija. U Moskvu je putovala i krajem 2025. godine.
Stradao u napadu dronom?
Obišla je više institucija i gradova te dobila dokument u kojem se navodi da je jedinicu u kojoj je bio Mario pogodio dron-kamikaza.
„Kad sam se predstavila i rekla da sam majka tog i tog, da dolazim iz Bosne i da ga tražim, jedan zapovjednik mi je pružio ruku i rekao: ‘Primite moju sućut.’“
„Bila sam u šoku. Imala sam nadu da se sakrio, da je pobjegao, da je negdje živ… U glavi sam smišljala sve moguće scenarije, samo da vjerujem da je živ.“
U dokumentu Vojnog istražnog odjela Istražnog odbora Rusije navodi se da je jedinica pogođena 10. prosinca, samo dva dana nakon što je Kuzmanović stigao na bojište.
Službenici su rekli da je veza s jedinicom prekinuta te da se „99 posto smatraju poginulima“, ali da tijela nisu evakuirana i da su ostala na mjestu stradavanja.
Marina navodi da je ruskim vojnim vlastima iznijela sumnju da je njezin sin bio obmanut i da nije znao da ide na ratište. Odgovori su, uglavnom, bili da mora čekati.
Posjetila je i Rostov na Donu, glavni centar za prihvat i obradu poginulih. Tamo su joj rekli da su prikupljali tijela s ulica i otvorenih prostora te provodili DNK analize, ali da posmrtni ostaci iz zgrada i podruma još nisu pronađeni te da bi to moglo potrajati.
Dobivala je i proturječne informacije – od toga da su neki vojnici pokopani u masovnoj grobnici u Donjecku zbog opasnosti od zaraze, do tvrdnji da se njezin sin nalazi u privremenoj mrtvačnici i čeka identifikaciju.
Od vojnih vlasti tražila je osobne stvari i putovnicu svoga sina, ali ih nije dobila.
„Srce mi se raspada. Ako je poginuo, želim ga vratiti u Bosnu i pokopati. Njegovo mjesto nije tamo“, napisala je Marina tijekom jednog boravka u Rusiji.
Radio Slobodna Europa mjesecima je pratio slučaj Marija Kuzmanovića, no službene informacije nisu stigle ni iz ruskih, ni iz bosanskohercegovačkih institucija. Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije odgovorilo na upit, kao ni Veleposlanstvo BiH u Moskvi. Ambasada Rusije u Sarajevu navela je da je nadležan Konzulat BiH u Moskvi, koji također nije odgovorio.
Stranci u ruskoj vojsci
Mario Kuzmanović jedan je od više tisuća stranih boraca koji su se pridružili ruskoj vojsci. Prema procjenama ukrajinskih dužnosnika, riječ je o oko 18.000 stranaca iz više od 120 zemalja svijeta.
Prema navodima ukrajinskog Koordinacijskog centra za ratne zarobljenike, najmanje 3.388 stranih boraca je poginulo.
Američki analitičar Harry Stevens upozorava da će sudbina nestalih ovisiti o političkim odnosima njihovih zemalja s Rusijom te da će mnoge obitelji još godinama čekati odgovore.
Marina Kuzmanović sličan je odgovor dobila i od Međunarodnog odbora Crvenog križa u BiH – da mogu proći godine prije nego što sazna gdje joj je sin i gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.
Istina.media
