Nakon što su vlasti u Republici Srpskoj najavile izgradnju autoceste „Doboj – Vukosavlje” vrijedne oko 400 milijuna eura na dionici koridora Vc, te mogući dolazak predstavnika američkih kompanija koje su zainteresirane za financiranje projekta, stručnjaci za praćenje potrošnje javnog novca navode da nedostaju podaci o tim kompanijama, kao i uvjeti na koje je entitet pristao, što otvara sumnje da se ključne odluke donose izvan transparentnih procedura.
Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik prvi je nakon sjednice predsjedništva stranke 31. ožujka govorio o novim investicijama.
„Imamo ponudu da angažiramo 400 milijuna eura za izgradnju dionice puta od Doboja do Modriče i nastavit ćemo razgovore sa zainteresiranim stranama. Mnogo je odobrenih već projekata. Investicijski opseg prelazi tri milijarde u Republici Srpskoj započetih radova”, rekao je Dodik, ali bez preciziranja izvora financiranja, piše Detektor.
Dodik je naglasio da je riječ o rezultatima politika SNSD-a.
„Sve ove projekte realiziraju kadrovi SNSD-a. Svi ovi projekti dio su politike koju provodi SNSD. Mi stojimo iza toga, mi smo to smislili, mi smo to organizirali, mi smo osigurali financije, mi smo osigurali putem državnih tijela da se provode natječaji i mi imamo pravo pripisivati sve te projekte našim naporima i našim politikama”, naveo je Dodik u obraćanju medijima.
Dan poslije, u programu RTRS-a, direktor „Autoputeva Republike Srpske” Radovan Višković potvrdio je da se vode pregovori, ali također nije iznosio detalje o investitorima.
„U završnim smo pregovorima za financiranje dionice od 35 kilometara. To je Doboj – Vukosavlje i u potpunosti je završeno uvezivanje Beograda i Banje Luke autocestom preko Republike Srpske”, rekao je Višković.
U nastavku je potvrdio da se razgovara s američkim partnerima.
„Razgovaramo i s određenim američkim korporacijama, a tu su i neki drugi financijeri. Ne bi možda bilo korektno da u ovom trenutku iznosim neke detalje, ali zaista su povoljni uvjeti financiranja za Republiku Srpsku, gledajući i kamatne stope, gledajući i ročnost, jer svaki kredit morate sagledati s više aspekata i biti u mogućnosti servisirati te obveze”, dodao je Višković.
Organizacije koje prate javne nabave i trošenje javnog novca upozoravaju kako izjave bez konkretnih podataka pojačavaju sumnje da se ključne odluke donose izvan transparentnih procedura.
Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH kaže da je uskraćivanje informacija javnosti nastavak ranije prakse.
„U posljednjih nekoliko godina, vlast u Republici Srpskoj imala je praksu da obesmisli procedure javnog natječaja za najpovoljniju ponudu te je išla na izravne pogodbe, posebno kod velikih kapitalnih projekata s investitorima o kojima je javnost imala vrlo malo informacija”, rekao je Traljić za Detektor.
On podsjeća da su posljedice takvog pristupa već bile vidljive.
„Nitko nije protiv projekata, ali iskustvo nas je naučilo da smo već plaćali dosta kazni i penala za brojne investitore koji su pompozno najavljeni, a nisu realizirali projekte. Zbog toga je važno da javnost zna tko su investitori, kakve su njihove reference i da cijeli proces bude transparentan”, dodao je Traljić.
Ekonomistica Svetlana Cenić, koja ovaj projekt promatra i kroz političku prizmu, navodi da je riječ o netransparentnosti jer se partneri biraju bez javnog natječaja i poziva.
„Ogromna su sredstva u pitanju za ovu autocestu. Apsolutno je nevjerojatno da u 21. stoljeću imamo situaciju da se partneri biraju bez provedenog javnog poziva ili natječaja. Posebno kada su u pitanju Amerikanci, koje je vlast predvođena Miloradom Dodikom do jučer protjerivala iz Republike Srpske”, govori Cenić.
Ona ukazuje na to da motivi mogu biti širi od ekonomskih, posebno nakon naglog skidanja predstavnika vlasti Republike Srpske s OFAC-ove liste sankcija i pojačanih lobističkih kampanja, o čemu je Detektor ranije pisao.
„Ovaj se projekt ne promatra samo kao infrastrukturni, već i kao potencijalni instrument političkog pozicioniranja. Očito je da će prisutnost Amerikanaca u narednom razdoblju rasti – kroz projekte poput južne interkonekcije, dijelova autocesta, aerodroma i mnogih drugih infrastrukturnih ulaganja. Ta će prisutnost biti ogromna i tko bude slušao, taj će biti na vlasti. Tko ne bude slušao, taj neće biti na vlasti”, kaže Cenić.
Dionica Doboj – Vukosavlje dio je europskog koridora Vc, jednog od ključnih infrastrukturnih pravaca u Bosni i Hercegovini, koji se već godinama financira uz podršku Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Europske investicijske banke. Pokušaji izgradnje ove dionice traju više od desetljeća.
Još 2012. godine raspisan je međunarodni natječaj za izgradnju 46,6 kilometara autoceste, a interes su pokazale velike europske kompanije.
Od tada do danas promijenjeni su modeli financiranja, partneri i procjene vrijednosti projekta. Cijena je porasla s ranijih procjena od oko 250 na oko 400 milijuna eura.
U aktualnoj projektnoj dokumentaciji „Autoputeva RS” taj je dio opisan kao dionica „Vukosavlje – Tovira (Johovac)”, duga 36 kilometara, dok je stariji političko-tenderski naziv projekta bio „Doboj – Vukosavlje”, za ukupno 46,6 kilometara kroz RS, jer je tada u isti paket ulazio i dobojski obilazni pravac prema entitetskoj liniji.
Natječaj za model javno-privatnog partnerstva objavljen je u kolovozu 2012. godine. Aleksandar Džombić, tadašnji premijer Republike Srpske, rekao je da su dokumentaciju kupili „Strabag”, „Bouygues” i „Salini” te da se očekuje još prijava do krajnjeg roka.
Nakon produženja postupka, odnosno roka za predaju prijava, koji je istekao 21. prosinca 2012., tadašnji direktor „Autoputeva RS” Dušan Topić potvrdio je da su stigle dvije ponude: konzorcij Strabag–Bouygues i konzorcij Samsung–Egis.
Japansko JICA izvješće, koje objedinjuje tadašnji status projekta, navodi da je EBRD u ranoj fazi potvrdio spremnost da osigura zajam od 350 milijuna eura za taj model javno-privatnog partnerstva (PPP), dok je kasniji investicijski okvir WBIF-a za suvremeno strukturiranu dionicu Johovac – Vukosavlje procijenjen na 463,5 milijuna eura.
Za poddionicu Johovac – Rudanka ugovor je 2019. dobio konzorcij Integral inženjering Laktaši – Granit Skoplje, u vrijednosti od 62,5 milijuna eura, dok je za dobojsku obilaznicu Rudanka – Putnikovo Brdo 2, u 2021. godini posao dobio Integral inženjering, s ugovorom od 93,7 milijuna eura.
Uvođenje novih tvrtki kao mogućih izvođača potencijalno bi moglo stvoriti problem jer javnosti nikada nije precizno prezentirano što se dogodilo nakon dostavljanja različitih ponuda, ali i poskupljenja projekta.
„Autoceste treba graditi, i možda je nužno da se grade i na kredit, ali ono što je žalosno jest da Vlada Republike Srpske proglašava uspjehom kada dobije kredit. To pokazuje da smo u problemu. Jesu li nam potrebni toliki krediti, s obzirom na to da je u posljednjih nekoliko godina prikupljeno preko 18 milijardi od trošarina? Ta su sredstva trebala ići u cestovnu infrastrukturu. Gdje su nestala ta sredstva?”, pita zastupnik PDP-a u NSRS-u Bojan Kresojević.
On otvoreno sumnja da je uvođenje američkih kompanija plod političkog dogovora.
„Što se tiče lobiranja – onog trenutka kada je ova vlast i struktura SNSD-a shvatila da joj je opstanak oročen na još šest mjeseci, oni su spremni na svaku izgradnju odnosa, spremni su na razne ustupke prema centrima moći u inozemstvu. Ne možemo tvrditi, ali postoji osnovana sumnja da se i ovdje radi o interesima stranke, a ne Republike Srpske. Vidimo i da su obveznice kupovane preko američkih fondova, što može ukazivati na određenu vrstu kupovine naklonosti kroz financijske interese”, navodi Kresojević.
Dodaje da je neobično koliko je naglo, praktično u jednom danu, porastao utjecaj američkih interesa u Republici Srpskoj.
Detektor je ranije pisao i kako je Ivanu Mišiću, nakon sastanka s Miloradom Dodikom, dodijeljen ugovor vrijedan dva milijuna dolara za lobiranje u Americi. U kolovozu prošle godine, novim lobističkim ugovorom vlasti u Republici Srpskoj obvezale su se na isplatu mjesečne naknade od 100.000 dolara američkoj tvrtki „Tactic COC”, koju vodi bivši savjetnik američkog predsjednika Donalda Trumpa. Dodik se redovito hvali i podrškom američkog lobista balkanskog podrijetla Roda Blagojevicha.
Spomenuta dionica autoceste nije samo dio koridora Vc, nego je i dio autoceste koja ide od Beograda do Banje Luke, a koju u pojedinim fazama i dionicama financiraju i vlasti Republike Srpske i Srbije.
U lipnju 2019. Željka Cvijanović početak gradnje jednog dijela originalne dionice (od Johovca do Rudanke) opisala je kao projekt koji je „suštinski i strateški važan za RS”, dodajući da je „svaki kilometar ceste i autoceste važan”.
U studenome 2019. Vlada RS-a odustala je od davanja koncesije kineskoj kompaniji „Sinochem Capital Investment Managements” za dionicu Doboj – Vukosavlje – Brčko, pa se i tada mijenjao financijski i politički okvir projekta.
Političke trzavice, sankcije SAD-a, Velike Britanije, pa čak i nekoliko europskih država pojedinim članovima rukovodstva Republike Srpske, spominjale su se kao najveći razlog oklijevanja EBRD-a da podrži ovaj projekt, o čemu je u entitetskoj skupštini govorio i sam Radovan Višković, tada u funkciji predsjednika Vlade.
„Obratio sam se EBRD-u da pitam odustaju li oni od sufinanciranja granta za izgradnju tog dijela ceste. Odgovorili su da ne odustaju, ali da u ovom trenutku politička situacija u BiH nije za njih zadovoljavajuća, pa čekaju da se to riješi. Mi ćemo na temelju tog dopisa tražiti drugog izvođača za izgradnju autoceste od Doboja prema Vukosavlju”, izjavio je Višković u odgovoru potpredsjednici NSRS-a Anji Ljubojević.
On se obraćao i EBRD-u.
„EBRD je osigurao znatnu financijsku podršku za izgradnju i rehabilitaciju dionica autoceste duž koridora Vc u Federaciji i u RS-u u iznosu od preko jedne milijarde eura, uz znatnu grant-potporu Europske unije. Izgradnja dionice Rudanka – Putnikovo brdo/Doboj posebno, te dionica sjeverno od Zenice napreduje dobro i vidljiva je građanima, a pored toga u tijeku su javne konzultacije o važnom projektu tunela Prenj koji povezuje Sarajevo s Mostarom”, naveli su tada iz EBRD-a.
Dvije godine poslije, ova dionica, ali i tunel Prenj, pojavljuju se kao projekti koji bi mogli biti izgrađeni kreditnim i građevinskim aranžmanima kompanija iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Kao mogući izvođač spominje se kompanija „Bechtel” čiji su predstavnici boravili u BiH početkom 2026. godine.
Portal Fokus objavio je da su predstavnici „Bechtela” na sastanku s Vladom Federacije i premijerom Nerminom Nikšićem iskazali interes za dva projekta – tunel Prenj na koridoru Vc i izgradnju Jadransko-jonske ceste kroz BiH.
Višković je u medijima izjavio da bi Republika Srpska mogla biti dio Jadransko-jonske ceste kroz BiH.
U tekstu se navodi da je kompanija „iskazala izravnu zainteresiranost za konkretne projekte”.
Također, u siječnju, tadašnja obnašateljica dužnosti predsjednika Republike Srpske Ana Trišić Babić razgovarala je u Istočnom Sarajevu s delegacijom Globalnog tima za energetsku industriju Američke agencije za trgovinu i razvoj (USTDA), delegacijom „Bechtela”, te uz prisustvo otpravnika poslova Veleposlanstva SAD-a u BiH.
Razgovarali su o mogućnostima suradnje u energetici i strateškim infrastrukturnim projektima, uz poruku da je „Bechtel” spreman za realizaciju zajedničkih projekata s Vladom RS-a.
Istina.media
