Rast cijena osnovnih životnih namirnica, komunalnih usluga, obrazovanja i dječjih aktivnosti sve snažnije opterećuje kućne proračune građana u Bosni i Hercegovini, a posebno u Hercegovini, gdje se već godinama bilježi visoka osjetljivost na inflatorna kretanja.
O toj temi se u Mostaru raspravljalo na okruglom stolu „Potrošačka košarica raste – kako ciljane subvencije i lokalne mjere mogu pomoći?“, gdje su predstavnici Udruge Futura, institucija i lokalne vlasti pokušali ponuditi konkretne modele ublažavanja financijskog pritiska na obitelji.
Rasprava je otvorila širok spektar problema – od strukture potrošačke košarice, preko rasta cijena hrane i energenata, do načina na koji se javni novac koristi za subvencioniranje sporta, kulture i obrazovanja.
„Troškovi obitelji mnogo su širi od hrane i režija”
Predsjednik Udruge Futura Marin Bago istaknuo je da se u javnim raspravama često previše pojednostavljuje struktura troškova kućanstava, svodeći ih samo na hranu i režije, dok se zanemaruju brojni „skriveni troškovi“ koji na kraju čine značajan financijski teret. „Netko je rekao da treba pomoći građanima danas u troškovima, ali nakon istraživanja podaci su jasni – nisu ključni troškovi samo hrana, režije i osnovni izdaci, nego niz manjih koji se na kraju pretvore u ozbiljan iznos“, rekao je Bago.
Kao primjer naveo je troškove prehrane djece tijekom nastave, sportskih aktivnosti, kulturnih programa, izleta, ekskurzija i matura, koji se, kako je istaknuo, ne promatraju kao dio jedinstvenog mjesečnog opterećenja obitelji.
Prema njegovim riječima, Futura je razvila koncept od desetak mjera koje bi javni novac usmjerile prema izravnom smanjenju troškova obitelji, ali i prema stvaranju dodatne vrijednosti u lokalnom gospodarstvu. „Ideja je da javni novac ne bude samo socijalna pomoć nego i razvojni instrument koji jača lokalnu zajednicu“, naglasio je.
Topli obrok u školama i jačanje lokalne proizvodnje
Jedna od središnjih mjera koju Futura predlaže jest uvođenje toplih obroka u školama. Bago smatra da ova mjera ima višestruke efekte: smanjenje troškova roditeljima, poboljšanje prehrambenih navika djece te jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje.
„Znamo da se djeca ne hrane najzdravije i znamo posljedice toga. Istodobno, kroz ovakve mjere možemo mobilizirati domaću proizvodnju – stočarstvo, voćarstvo, pčelarstvo i druge grane“, kazao je.
Prema ovomu modelu, javne nabave za školske obroke bile bi usmjerene prema lokalnim proizvođačima, čime bi se, kako tvrde predlagači, novac zadržao u lokalnom gospodarstvu.
Sport i kultura: od članarina do javnog financiranja trenera
Druga važna tema odnosi se na sportske i kulturne aktivnosti djece i mladih. Bago je istaknuo da lokalne zajednice izdvajaju znatna sredstva za sport, ali da ta sredstva roditelji često ne osjete u praksi jer i dalje plaćaju visoke članarine. „Imamo iskustvo da roditelji ne vide povrat javnog novca koji se ulaže u sport. Zato predlažemo model u kojemu bi se iz tih sredstava financirali treneri, a članarine za djecu bile drastično smanjene ili ukinute“, rekao je.
Isti princip, kako je naveo, mogao bi se primijeniti i na kulturu i umjetnost, gdje troškovi često padaju izravno na obitelji, što dovodi do nejednakog pristupa aktivnostima za djecu iz različitih socioekonomskih skupina.
„Sva djeca nemaju jednak pristup sportu i kulturi. To ovisi o imovinskom stanju obitelji, što nije pravedno”, upozorio je Bago.
Posebna pozornost posvećena je troškovima ekskurzija, matura i školskih izleta, koji često predstavljaju značajan financijski udar na obitelji. Bago je predložio da se dio ovih aktivnosti financira kroz projekte društveno korisnog rada koje bi osmislili učenici, čime bi se istodobno razvijale njihove vještine i smanjili troškovi. „Djeca su maštovita i mogu sama osmisliti projekte koji su korisni za zajednicu, a koji bi se mogli financirati iz javnih sredstava“, kazao je.
Kao primjer dobre prakse naveo je i mogućnost da lokalne vlasti financiraju prijevoz za jednodnevne školske izlete, čime bi se omogućilo da nijedno dijete ne ostane uskraćeno za sudjelovanje zbog socijalnog statusa.
Pučki pravobranitelji: BiH kao uvozno ovisno tržište
Saša Marić iz institucije Ombudsmana (pučkih pravobranitelja) za zaštitu potrošača BiH naglasio je da su predložene mjere u skladu s potrebom jačanja zaštite potrošača, ali je upozorio na širi ekonomski kontekst. Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina je izrazito uvozno orijentirano tržište, što je čini veoma ranjivom na globalne poremećaje.
„Bilo kakvi globalni ili regionalni poremećaji izravno se odražavaju na cijene u BiH“, kazao je Marić, dodajući da je teško dati precizne prognoze kretanja cijena.
Kao primjer naveo je situaciju na tržištu goriva, gdje se promjene na svjetskom tržištu često ne reflektiraju proporcionalno na domaće cijene. Marić je istaknuo da je ključni problem nedovoljno razvijena domaća proizvodnja, posebice u sektorima hrane, tekstila i industrijskih proizvoda.
„Kada uđete u bilo koju trgovinu u BiH, nemate dovoljno domaćih proizvoda, a oni koji postoje često nisu dovoljno konkurentni”, rekao je.
On smatra da su inicijative poput onih koje je predstavila Futura korisne kao smjernice za donositelje odluka na svim razinama vlasti, ali da je za stvarne promjene potrebna dugoročna strategija razvoja domaće proizvodnje.
Lokalna vlast: već postoje određeni pomaci
Gradski vijećnik HRS-a Slavko Zovko istaknuo je da Grad Mostar već provodi određene mjere u smjeru olakšavanja troškova obiteljima.
Kao primjer naveo je subvencioniranje privatnih vrtića, kao i odluku o osiguravanju besplatnih izleta za osnovnoškolce i predškolce.
„Pratimo potrebe građana i donosimo odluke koje smatramo korisnima u ovomu smjeru“, rekao je Zovko.
Ipak, i on je naglasio da postoji prostor za dodatna unaprjeđenja i sustavniji pristup rješavanju problema rasta životnih troškova.
Strukturalni problem: između inflacije i javnih politika
Tijekom rasprave je istaknuto da problem rasta potrošačke košarice nije samo ekonomski, nego i strukturni, jer ovisi o načinu na koji se kreiraju i implementiraju javne politike. Sudionici su upozorili da se često događa da mjere koje donose uštede građanima bivaju neutralizirane rastom cijena komunalnih usluga, energije ili drugih javnih troškova.
„Ako uštedimo 50 maraka na hrani, a istodobno poskupi struja ili komunalne usluge, građani na kraju ne osjete nikakvu korist“, istaknuto je u raspravi.
Jedan od ključnih zaključaka okruglog stola jest potreba da se javne politike definiraju kroz jasne i mjerljive pokazatelje.
Predloženi su indikatori poput:
- Smanjenja prosječnog mjesečnog troška po kućanstvu
- Broja djece koja imaju besplatan obrok u školi
- Broja djece uključene u sport i kulturu
- Sudjelovanja lokalnih proizvođača u javnim nabavama
- Realnog efekta subvencija na kućne proračune
Sudionici su upozorili i na rizike loše implementacije, uključujući političko raspoređivanje sredstava bez stvarnog efekta na građane.
Okrugli stol u Mostaru pokazao je da postoji suglasnost o tome da je rast životnih troškova jedan od ključnih društvenih problema u BiH, ali i da postoje različiti pristupi njegovu rješavanju.
Dok jedni zagovaraju izravno smanjenje troškova kroz javne subvencije i reorganizaciju sustava financiranja sporta, kulture i obrazovanja, drugi upozoravaju na ograničenja proračuna i potrebu za opreznim balansiranjem između socijalne politike i fiskalne održivosti.
Ipak, zajednički nazivnik svih sudionika jest stav da građani moraju osjetiti konkretan rezultat javnih politika u svom svakodnevnom životu.
Muamer Zukanović/ Istina.media
