Krojački salon „Lejla“ u Hercegovini je odavno već poznat, a Orhan Imami u radnji koja gleda u Stari most kroji najljepša odjela, obično za prilike „jednom u životu“. Osim zlatnih ruku, ovaj umjetnik s makazama cijelim životnim stilom odaje da je život lijep i drugačiji, onima koji ne žele biti isti.
Razgovarala: Irma Leto Nametak/Istina.media
A mnogi koji ne žele biti isti, te izgledati kao ‘na traci’ zateknu se često u njegovu krojačkom salonu, iz kojeg izlaze najljepša odijela.
Prošetali smo se stoga ulicom Maršala Tita do krojačke radnje „Lejla“, da vidimo šta radi poznati gradski krojač, među rajom poznat kao „Makazić“.
Pitali smo Orhana kako je započeo svoju karijeru krojača, i šta ga je inspiriralo da postane majstor u ovom zanatu, na šta on odgovara da se rodio s njime.
Dajem sebe u to što radim
„Prije svega hvala tebi Irma i portalu na interesovanju za ovu temu. Pa, nekako je to bilo za pretpostavit, jer sam nekako rođen u krojačkoj radnji, a za to majstor – hvala ti na na imenovanju – to treba stalno dokazivati, ali ako me ljudi vide kao takvog ja sam prezadovoljan“, kaže Imami.
Dakle, Orhan Imami, poznatiji kao “Makazić” među svojim sugrađanima, krojački zanat ponio je još od rođenja, jer je krojačka radnja oduvijek bila dio njegovog života. Za njega, biti krojač više je od profesije – to je naslijeđe i ljubav prema detaljima. Premda mu imponira kada ga nazivaju majstorom zanata, Orhan kaže da taj naziv zaslužuje svakodnevnim radom i posvećenošću svakom komadu odjeće koji izađe iz njegove radnje.
Kao i svaki zanat, i krojački posao ima svoje izazove, ali Orhana ispunjava rad sa suštinom tog zanata – nečim ručno izrađenim i unikatnim. Na pitanje što ga je proslavilo, Orhan je skroman: smatra da nije riječ o slavi, već o trudu koji ulaže i posvećenosti prema klijentima, koji su to očigledno prepoznali.
„Mislim da dajem sebe u to što radim… Prije da su ljudi prepoznali moj rad, nego što me je nešto ‘proslavilo’ “, smije se Orhan.
Većinski dio kreacija po narudžbi
Većina njegovih kreacija nastaje po narudžbi. Proces obuhvaća sve od početne ideje do izbora materijala, osmišljavanja dizajna i prilagođavanja odjeće svakoj osobi koja uđe u njegovu radnju. Povremeno izrađuje i autorske komade, ali najveće zadovoljstvo nalazi u suradnji s lokalnim pozorištima, posebno u kreiranju kostima za dječje predstave. Uvijek naglašava da mu je velika čast raditi sa talentima koji kreiraju našu kulturnu scenu.
Njegova krojačka radnja, kaže, specijalizirana je za muška odijela, a vuna i njezine kombinacije su i dalje neprikosnoveni izbor. Dostupnost materijala, koja je danas znatno olakšana, omogućava mu da bira tkanine koje odlikuju stil i kvalitet. Međutim, naglašava da krojački posao nije samo o izboru tkanina. Krojač je odgovoran za sve korake – od krojenja i šivanja, do posljednjeg detalja i prilagodbe svakom klijentu.
Orhan Bejbe Makazić kaže da cijeni takav personalizirani pristup, jer smatra da svaki kroj, detalj i završna obrada moraju savršeno odgovarati klijentu. Vrijeme izrade ovisi o zahtjevnosti modela i tjelesnih karakteristika, ali i o svakodnevnim obavezama koje balansira između poslovnog i privatnog života.
Stil nije samo garderoba, nego i stav i ponašanje
Inspiraciju pronalazi u personalizaciji indivudue, više nego u trenutnim trendovima. Stil, za Orhana, predstavlja mnogo više od modnih pravila – to je spoj karaktera, odijevanja i ponašanja, koji ističe individualnost. Na svoje klijente gleda kao na sugrađane i prijatelje.
„Nemam posebno neki stil ili eru mode iz koje bih crpio inspiraciju. Za mene je stil svakako ono što izdvaja pojedinca i grupu, s tim da se u stil ne ubraja samo garderoba, nego i stav i ponašanje, pa je zato stil važniji od onog što je IN u nekom vremenu.“
Najveći broj njih su upravo “naši ljudi”, kako ih naziva, te s njima nastoji razviti odnos pun povjerenja i međusobnog poštovanja.
Nezahvalno je izdvajati ikoga
Mnoge poznate osobe oblače Orhanove komade, ali smatra da je nezahvalno izdvajati ikoga. Redovne mušterije su, za njega, najbolji dokaz ispravnosti pravca kojim ide, te ih vidi kao potvrdu svog truda i povjerenja koje je izgradio kroz godine rada.
„Nezahvalno je izdvajati nekog zbog činjenice da je poznat, ali mnoge osobe sa tim karakteristikama su mi mušterije, Imam njihovih slika na Intagramu i Fb profilu. Redovne mušterije su mi i dokaz da idem u smjeru koji potvrđuje trud. Kroz našu suradnju neminovno je rađanje prijateljstva, kao poklon mog truda i njihovog povjerenja.“
Što se tiče zarade, Orhan vjeruje da od krojačkog posla može pristojno živjeti, ali bi volio da birokracija ima bolji odnos prema zanatima i zanatlijama, koji čuvaju tradiciju i daju posebnu vrijednost zajednici. Budućnost zanata vidi optimistično, jer smatra da će personalizirana usluga krojenja uvijek imati svoje mjesto – za razliku od masovne proizvodnje, koja je više usmjerena na kvantitet nego na kvalitet i pažnju prema klijentu.
Anegdota iz ličnog iskustva
Na pitanje može li s nama podijeliti neku zanimljivu priču ili anegdotu iz osobnog iskustva, a koja ilustrira njegovu strast prema krojačkom zanatu, Makazić kaže:
„A da, često spominjem,. Bog me je počastio okruženjem Starog grada, pa prema tome okružen sam umjetnicima, vrsnim slikarima, među kojima bih izdvojio rahmetli Jusu Nikšića, poznatog po svojoj umjetničkoj filozofiji. Kad sam ga pitao za savjet u vezi kombiniranja boja, kroz ono mostarsko prelijepo tersanje dobrih savjet ‘Boja ti je Orhane k…a ona će ti u svaku boju’, ja sve skontao 😊“.
Nadimak “Makazić” dobio je zahvaljujući prisutnosti na društvenim mrežama, gdje često objavljuje fotografije s makazama u rukama. U jednoj od tih objava, neko mu je dodijelio to ime i ono je, s vremenom, postalo prepoznatljivo među njegovim sugrađanima.
Orhan svoju radnju vodi već dugi niz godina, smještenu u srcu grada, na ulici Maršala Tita. S vremenom je izgradio bazu klijenata koja se povećava zahvaljujući preporukama zadovoljnih mušterija. Kada ima priliku, posjećuje modne revije i sajmove, koji mu služe kao inspiracija i prilika za unaprjeđenje zanata kroz nova znanja i kontakte.
Ostaje vjeran sebi i svom zanatu
Kroz sve ove aktivnosti, Orhan ostaje vjeran sebi i svom zanatu. U eri brze mode, njegovo krojenje je simbol posvećenosti, kvalitete i individualnosti – kvaliteta koje se ne mogu pronaći u masovnoj proizvodnji, već isključivo kod krojača kao što je “Makazić”, čiji rad svjedoči o ljubavi prema zanatu i ljudima za koje taj zanat živi.
