Na izjave Safeta Oručevića u kojima poziva na rat, jučer je reagirao Gradski odbor HRS-a. Potom se Safet Oručević oglasio priopćenjem u kojem je predsjednika HRS-a Slavena Raguža nazvao “malim Mussolinijem”, na što mu je Raguž jutros uzvratio tvrdnjom da se saginjao kako bi poljubio čizme Ratku Mladiću.
Priopćenje pod naslovom “Safetu Goblensu s ljubavlju” prenosimo u cijelosti:
“Safet bi opet ratovao. Ne bi on ratovao, nego bi da se ratuje. Kao nekad, ‘kad je bilo bolje’. Drugi da ginu, on da se bogati. Kaže: ‘Tko ne može živjeti s Hrvatima i Bošnjacima, neka se pripremi za rat.’ Na ovaj otvoreni poziv na rat reagirao je Klub vijećnika HRS-a u Gradskom vijeću Grada Mostara. HRS-ovi vijećnici navode kako su bošnjačke stranke podržale sve prostorno-planske dokumente, sve financijske dokumente i sve građevinske dozvole na temelju kojih se danas gradi u Mostaru, pa i zgrada HNK-a. Pozvali su i udruge HVO-a da se ograde od izjava svojih bivših pripadnika, a Ministarstvo vanjskih poslova RH da disciplinira svoje državljane s ove strane granice.
Očito je to pogodilo Safeta, pa se oglasio – ne demantirajući ništa od navedenog. Glavna poruka mu je da je ‘Slaven Raguž mali Musolini’ (napisao s jednim ‘s’) i da radi u Eronetu. Iako ništa nije konkretno odgovorio, ‘odgovara’ meni – bez da sam ga išta pitao.
Dodaje Safet kako bi, da sam ja zaista bio pripadnik HVO-a, ‘Raguž danas salutirao i ljubio mu čizme, ili bi me barem našao u evidenciji’. Safet očito ima neki fetiš na ‘ljubljenje čizama’. Piše Ratko Mladić u svojim dnevnicima, a prenosi srpski časopis Princip iz 2004.:
‘Muslimanska delegacija iz Mostara, u kojoj je bio i neki Safa, molila je da topnički djelujem po dijelovima grada naseljenim Hrvatima. Sa sobom su donijeli novac da plate… Ničim izazvan, stojeći mirno, taj Safa zatraži riječima: “Generale…”
“Generale Mladiću, najviše mi je žao što se u ovom ratu ne borimo na istoj strani…”
Saginjući se, pokušavao je da mi poljubi čizme.’
No, ostavimo se čizama. Zašto se Safet srami svog staža u HVO-u? Ne znamo, niti nas briga. No činjenica je da je u periodu dok ‘još nije bio njihov rat’, ne samo da je bio dio HVO-a, već i jedan od koordinatora HVO-a za ‘posebne namjene’. To potvrđuju dokumenti sa suđenja Bruni Stojiću – primjerice onaj u kojem Safet potpisuje zapovijed o oduzimanju vozila s oznakama HVO-a i predaji istog njemu na uporabu. Cijeli niz dokumenata potvrđuje njegovu suradnju s Petrom Zelenikom, Jadranom Topićem i Matom Bobanom. Svjedoci tvrde kako mu je upravo Mate Boban osobno uručio hrvatsku putovnicu.
Praktično, Safet je radio s tadašnjim HDZ-om i zapovjedništvom HVO-a – pa čak i u najintenzivnijem razdoblju hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Mostaru. Malo je s njima, malo u Podveležju s Ratkom Mladićem. Kad bi ga pitali za epizodu s Mladićem, vjerojatno bi i to zanijekao.
Ono što je sigurno: Safet bi ratovao, ali da netko drugi gine. Ako ne to, onda bi svako malo izlazio iz nekog skrovišta i trudio se trovati javnost izjavama čiji je jedini cilj širenje mržnje među ljudima. Mržnja vodi u sukobe, sukobi u rat, a u ratu se dobiva sadaka. To je ono što zanima Safeta – sadaka. A nema sadake ako nisi žrtva. Bez sadake preostaje samo provaljivanje u stanove, krađa goblena, kioska i trgovina. A sa skoro 70 godina i viškom kilograma, to više ne ide glatko kao nekada”, navodi se u priopćenju koje potpisuje Raguž.
Oručević ranije reagirao
Nekadašnji gradonačelnik Mostara Safet Oručević ranije je odgovorio na priopćenje Hrvatske republikanske stranke:
“Nemam namjeru voditi medijsku polemiku sa strankom HRS, ali sam prisiljen reagirati na brutalne laži koje o meni u medijima širi opskurni predsjednik te stranke – mali Musolini. Jasno mi je da te poruke ne šalje on – njegova je partija tek ekstremna verzija i sredstvo u rukama HDZ-a. Svima u Mostaru jasno je da se ne radi ni o kakvoj oporbi, a najbolji dokaz za to je činjenica da je Raguž, uz pomoć lidera HDZ-a, uhljebljen u Eronetu, a svi njegovi pobočnici u državnim institucijama – od IDEA-e do raznih ministarstava.
Što se tiče priča o mojoj ratnoj prošlosti – da je Raguž u pravu i da sam zaista bio pripadnik HVO-a, danas bi mi salutirao i ljubio čizme, ili bi me barem našao u evidenciji. Na slici koju objavljujete, bio sam po dogovoru s Pašalićem, koji se pridružio i imao svoj press. Imamo i zajedničke fotografije s Daidžom, koji je došao s ovlaštenjima za nove operacije (detaljno opisano u knjizi Heroji Mostara). Nakon nekoliko dana, u mojoj organizaciji, došlo je do susreta Alije Izetbegovića i većine onih koje vidite na slici. Moj zadatak bio je da to organiziram, pa sam s delegacijom SDA otišao u Split, gdje je Predsjednik pregovarao s Matom Bobanom i prvi put ga doveo u Mostar. Tada su se vodili pregovori o daljnjim zajedničkim vojnim akcijama i političkim rješenjima. Imam i cijeli film s tog susreta, kao i fotografije koje ću objaviti u filmu koji pripremamo.
O mojoj ulozi u ratu sve znaju oni koji trebaju znati. Zbog toga sam bio zamjenik komandanta 4. korpusa i brigadir Armije RBiH. Šaljem vam i sliku ekipe koja je stvorila Armiju BiH u Hercegovini i obranila je od agresije HVO-a – što je, uostalom, jasno potvrđeno i presudama Međunarodnog suda u Haagu. I na kraju, samo usput – jeste li našli neke legalne papire za Kazalište ili nas pokušavate disciplinirati da ništa ne pitamo?”
