Iako su na prostoru Rame ranije provedena stručna arheološka istraživanja, koja su dala nevjerojatne rezultate o ljudima koji su obitavali na ovim prostorima, od prethistorije, preko antike i srednjeg pa sve do novijeg vijeka. Ipak, ramski je kraj, kao i ostali krajevi, iznimno bogat raznim legendama. Usmenoknjiževne predaje ipak u njihovim interpretacijama mogu biti izvor znanja u kontekstu lokalne povijesti.
Da su pučki običaji u Rami sami po sebi neizmjerno vrijedno etnološko blago vrijedno pažnje istraživača, mišljenja je i magistar povijesti Antun Kovčalija. Studij povijesti je završio na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, a trenutno boravi u Rimu na specijalizaciji iz kršćanske arheologije na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju.
Foto: Kovčalija tijekom arheološke kampanje na ljubunačkom Gra(d)cu
Mnoge su priče o raznim crkvama u Rami, onoj na Gorici, onoj na Vrdolu, Gmićima, kao i o grobovima koje lokalno stanovništvo naziva biskupovim. Nalaze se u Kućanima, Ljubuncima, Dobroši… Često su mjesto zavjetnog hodočašća, bez obzira što se o tim grobovima malo zna. Upravo je jedan grob na lokaciji Vrdol u Ljubuncima postao tema istraživanja ovog povjesničara, a koji najavljuje uskoro i znanstveni rad.
Zanimljivo je da se angažman jednog od prvih bh. arheologa, Ćire Truhelke, odnosio upravo na jednu legendu i narodnu predaju. Riječ je o danas naširoko poznatoj priči i predaji o Divi Grabovčevoj. Njegovo istraživanje groba na Kedžari je rezultiralo i objavom njegove studije “Djevojački grob”. Običaji hodočašćenja i obilaženja raznih grobova na području Rame, od kojih su neki šire rasprostranjeni kao što je to slučaj s Divom Grabovčevom, a neki su vezani samo za lokalna sela ili župe, su nešto s čime se u Rami odrasta.
Foto: Tijekom Divinog govora na Kedžari
“U meni je stoga postojala svijest o tim običajima kao nečemu sasvim uobičajenom. Međutim, kako sam odabrao baviti se poviješću i arheologijom, moj pogled na ove fenomene se počeo mijenjati, odnosno nastojao sam sagledavati te pojave kroz oči struke. Pritom je važno istaknuti da su pučki običaji u Rami sami po sebi neizmjerno vrijedno etnološko blago vrijedno pažnje istraživača. Mene osobno je, osobito posljednjih godina, najviše intrigirao grob na Vrdolu na lokalitetu Mašeta. Od svih mjesta lokalnih kulteva grobova u Rami, ova lokacija sadrži najviše arheoloških tragova”, kaže nam Kovčalija.
Uz sami grob koji je mjesto hodočašća, na ovom lokalitetu se nalazi kasnosrednjovjekovna nekropola stećaka, a u neposrednoj blizini se nalaze i temelji jedne zgrade koju je arheolog Veljko Paškvalin identificirao kao ostatke srednjovjekovne crkve. Pučka predaja o ovom lokalitetu govori ponešto o svakom nabrojanom elementu.
Foto: Ostaci crkve ili stambenog objekta koji je imao sakralnu uporabu
“Neke od elemenata ste spomenuli i u Vašem pitanju, a odnosi se na fantastičnu predaju o crkvenim zvonima koja se čuju ispod zemlje u određeno vrijeme u godini, zatim o biskupu ili svećeniku koji je ubijen i tu pokopan te legenda o ‘kamenim svatovima’ koja je prisutna i na širem području u Bosni i Hercegovini na sličnim lokalitetima. Element predaje o ‘biskupskom’ grobu se također može pronaći i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Međutim, moje istraživanje se usmjerilo na fenomene ‘biskupskih’ grobova na području Rame. Predaje o biskupskim grobovima nalazimo u blizini Ustirame, kako ste sami napomenuli, u Dobroši te Vrdolu. Promatrajući prostor Rame te proučavajući izvore za povijest Rame došao sam do određenih pretpostavki o ovom fenomenu”, pojašnjava nam Kovčalija
Svećenici glagoljaši
Kada se promatra prostor Rame, on se i danas među žiteljima dijeli na Donju i Gornju Ramu. Ipak, u nešto recentnijim publikacijama nalazi se i pojam Srednje Rame. Ovaj pojam među narodom ne postoji, kao niti u povijesnim izvorima. Još u srednjem vijeku područje Rame se doživljavalo kroz pojmove Gornja i Donja. Ovaka podjela, vjeruje Kovčalija, uvjetovana je prirodom prostora koju, po prirodi stvari, dobro razumiju i njezini žitelji. Međutim, cijela Rama je sama po sebi već relativno malen prostor da bi se taj prostor dijelili na još manje cjeline i o njima razumijevali posebno različite povijesne procese. Ipak, za neke partikularne fenomene to vrijedi.
Foto: “Biskupov grob” na Vrdolu
“Tako je već poznati etnolog Milenko Filipović, kojemu Rama duguje vrijednu studiju ‘Rama u Bosni’, zabilježio da narod Donju Ramu još naziva i Župa, što je vrijedilo i za prostor Uzdola. Stariji svijet u Rami ovo još pamti. Ovdje nemamo prostora razvijati raspravu o tome što točno označava pojam ‘župa’ u srednjovjekovnom smislu, ali je već sam Filipović naznačio razliku između srednjovjekovnog pojma župa i župe kao crkveno-upravne jedinice. Oba pojma su važna za razumijevanje ukupnih procesa, no za sada bih samo naglasio činjenicu da se Donja Rama, uključujući i prostor Uzdola, djelovanjem fra Pavla Vukadina kroz 19. stoljeće odvojio od župe Rama sa središtem na Šćitu i uspostavio samostalne crkveno-upravne jedinice sa središtem u Trišćanima i Uzdolu”, govori Kovčalija.
Vijesti o ovome donosi i fra Jeronim Vladić, prvi ramski franjevac čija su djela sačuvana, koji je nastojao zabilježiti povijest Rame i ramskog franjevačkog samostana. U djelovanju fra Pavla Vukadina, ali i u narativu fra Jeronima Vladića se da uočiti živa razlika u doživljaju prostora Gornje i Donje Rame.
“Na sve ovo se može dodati i ključni podatak, poznat iz izvora, a to je da su u razdoblju ranijem od ovoga na prostoru Donje Rame, točnije u Doljanima, Trišćanima i Uzdolu, djelovali svećenici glagoljaši, često nazivani popovi glagoljaši. Iako poznat, ovaj fenomen u Rami je kod istraživača ostao potpuno zanemaren. Fenomen glagoljaštva u Rami sam po sebi otvara niz pitanja na koja ću nastojati odgovoriti u objavi rezultata svojeg istraživanja. Međutim, na prvu, uočava se određena podudarnost – takozvani i navodni biskupski grobovi u Rami se odreda nalaze na prostoru nekadašnjeg djelovanja glagoljaša u Rami te je vrlo izvjesno da je riječ o grobovima svećenika glagoljaša. Iako za grobove u Ustirami i Dobroši to ne mogu izrijekom potvrditi, za grob na Vrdolu sam prilično siguran da je riječ o grobu svećenika glagoljaša”, tvrdi Kovčalija o misterioznom grobu na Vrdolu u Ljubuncima.
Kovčaliju pitamo koje su to pretpostavke kojima će se poslužiti u svom znanstvenom djelu kako bi potvrdio svoju teoriju.
“Uzme li se u obzir sve rečeno – podudarnost prostora na kojem su djelovali glagoljaši, snažna lokalna tradicija hodočašćenja, kult svetog Petra apostola (župljani župe Uzdol na ovo mjesto hodočaste svake godine na blagdan svetih apostola Petra i Pavla) te prisutnost arheoloških elemenata. Također, sam pridjev ‘biskupski’ ne govori o grobu nekog biskupa, jer su svi biskupi dobro zabilježeni u izvorima i da je uistinu riječ o biskupu za to bi se znalo iz povijesnih izvora, nego govori o svećeniku podložnom izravno dijacezanskom biskupu, za razliku od franjevaca, redovnika koji su u osmansko doba na području Bosne i Hercegovine djelovali po posebnom modelu”, pojašnjava nam Kovčalija.
Foto: Vrdol s kapelom novijeg vijeka
Kovčaliju smo pitali tko su zapravo glagoljaši, o njihovom odnosu s franjevcima, kako su djelovali, kada i u kakvim odnosima.
“Svećenici glagoljaši su izraz jedne vrlo stare tradicije na prostorima današnje Bosne i Hercegovine. Riječ je o ćirilometodskoj tradiciji koja potječe još od ‘slavenskih apostola’ svetih Ćirila i Metoda. Izrazi ove tradicije na našim prostorima su kroz stoljeća bili različiti. U osnovi je riječ o tradiciji koja je u bogoslužju koristila narodni jezik i pismo. U zapadnoj Crkvi to je bio izuzetak jer se u osnovi u zapadnoj Crkvi koristio latinski jezik (i pismo) kao liturgijski. Od trenutka kada se pojavljuju, franjevci na našim prostorima su bili nositelji latinskih tradicija, iako su i oni u novovjekovnom razdoblju baštinili i očuvali ćiriličnu pismenost – bosanicu – ali izvan bogoslužja. Istaknimo ovdje samo bogatu ljetopisnu franjevačku baštinu pisanu bosanicom. Osim ove razlike, druga razlika je ta što su svećenici glagoljaši bili neredovničko svećenstvo podložno izravno biskupu, danas se takvo svećenstvo zove dijacezansko,a uvriježen je i izraz ‘petrovci'”, kaže Kovčalija.
Foto: Putokazi koje je postavila udruga za očuvanje kulturne baštine HEREDITAS
Kada se govori o pismima, onda je tu, osim ćirilice, riječ o glagoljici, odakle i dolazi ime svećenika glagoljaša. U kontekstu vremena u kojem su djelovali, točnije kada se pojavljuju u Rami, sa sigurnošću se iz izvora može tvrditi, riječ je o novovjekovlju i osmanskom dobu.
“Valja naglasiti da je izvjesno da su te tradicije vjerojatno bile i starije te poznate našem prostoru. Međutim, glagoljaštvo o kojem govorimo se može vezati uz djelovanje makarskih biskupa koji su određeni period pastoralno pokrivali i prostor Rame te su osnaživali i širili djelovanje glagoljaša na području današnje Bosne i Hercegovine. Iz izvora su poznata i dva imena tih svećenika. Osobito važan izvor za proučavanje konteksta vremena i prostora o kojem ovdje razgovaramo su i izvješća spomenutih makarskih biskupa koje su oni slali po dužnosti u Rim, a danas se čuvaju u vatikanskim arhivima”, govori nam Kovčalija.
Foto: Nekropola na Vrdolu
Važno je stoga naglasiti da su svećenici glagoljaši djelovali u suglasju s franjevcima u Rami.
“Kako je to bila praksa i u drugim krajevima pod turskom vlašću, glagoljaši su službeno djelovali kao kapelani franjevaca. Naravno, u određenim razdobljima je dolazilo i do nesuglasica i sukoba. Kako nam je to poznato – nažalost – većina starije arhivske građe i crkvenih knjiga iz ramskog samostana je uništena u raznim stradanjima kroz povijest. Da je sačuvana, ta građa bi sigurno pokazala i crkvene matice pisane ćirilicom, jer su svećenici glagoljaši matice vodili na ćirilici“, kaže Kovčalija.
Dvojica svećenika glagoljaša iz Rame, a čija imena poznajemo su don Jako Perković iz Vinice te don Luka Marijanović iz Priluke kod Livna.
“Ovi podaci otkrivaju i smjer iz kojeg su glagoljaški utjecaji dolazili u Ramu u 19. stoljeću. Međutim, grob na Vrdolu svjedoči o vremenu starijem od toga i tradiciji koja postojala i prije tih posljednjih glagoljaških utjecaja na Ramu. Ovo istraživanje će tako baciti svjetlo na djelovanje dijecezanskog svećenstva u Rami koje je kod istraživača do sada bilo donekle zanemareno, što je i razumljivo kada se uzme u obzir veliki franjevački utjecaj na Ramu. Međutim, pojava glagoljaša svjedoči o kontekstu jednog vremena i tradicijama koje će ovim istraživanjem biti rasvijetljene. To će značiti i to da ćemo našoj kulturnoj baštini moći pridodati jedan spomenik iz ćirilometodske baštine, jedan od vrlo rijetkih kod nas sačuvanih”, zaključuje Kovčalija za Istina.media.
Mladen Topić/Istina.media
Foto: “Biskupov grob” u Dobroši
