Foto: Ikarija, Grčka/ Wojtek Strzelec/ Pexels
Godine 1976. šezdesetogodišnjem muškarcu, koji je veći dio svog života proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, dijagnosticiran je terminalni rak pluća. Liječnički prognoze bile su neumoljive – preostalo mu je tek nekoliko mjeseci života.
Riječ je o Stamatisu Moraitisu. Rođen na grčkom otoku Ikariji, kao mladić je emigrirao u SAD u potrazi za boljim životnim prilikama. Ondje je stvorio obitelj, oženio Grkinju Elpiniki s kojom je dobio troje детей, a tijekom Drugog svjetskog rata služio je i u američkoj vojsci.
Kada je 1976. počeo osjećati poteškoće s disanjem, potražio je pomoć sumnjajući na probleme sa srcem. Iako je srce bilo u izvrsnom stanju, pretrage su otkrile znatno agresivniji problem. Nakon što je nekoliko neovisnih liječnika potvrdilo istu crnu prognozu, Moraitis se našao pred teškim izborom: ostati u Americi i podvrgnuti se agresivnoj kemoterapiji ili se vratiti kući. Odabrao je povratak na rodnu Ikariju, želeći posljednje dane provesti u miru i biti pokopan u obiteljskoj grobnici, čime je ujedno obitelj spasio od golemih troškova pogreba u SAD-u.
Povratak na Ikariju i neočekivani preokret
Nakon dugog puta preko Atlantika, Moraitis je stigao na otok koji slovi za jedno od mjesta s najdugovječnijim stanovništvom u Europi. U samom početku bio je toliko slab da je dane provodio isključivo u krevetu.
Saznavši za njegov povratak, prijatelji iz djetinjstva počeli su ga svakodnevno posjećivati. Provodili su sate u razgovoru uz čašu autohtonog domaćeg vina, a Moraitis je ubrzo shvatio da mu taj povratak puni dušu.
Šest mjeseci nakon dolaska dogodilo se ono što su mnogi smatrali nemogućim. Umjesto progresije bolesti, njegovo se stanje počelo vidno popravljati. Ustao je iz kreveta, počeo ponovno uređivati obiteljski vrt, svakodnevno pješačiti selom i odlaziti u lokalnu kavanu kako bi s društvom igrao tavli, tradicionalnu grčku inačicu backgammona.
Mjeseci su prerasli u godine, a maligna bolest se povukla. Vrt mu je bujao, a s vremenom je dogradio i dvije sobe u kući kako bi ga unuci i djeca iz Amerike imali gdje posjetiti. Godinama kasnije, u razgovoru za BBC, duhovito se osvrnuo na svoj oporavak:
“Nisam liječnik, ali mislim da je vino pomoglo”, kazao je Moraitis.
Zašto je Ikarija otok dugovječnosti?
Grčki otok Ikarija pripada takozvanim “plavim zonama” – rijetkim svjetskim regijama u kojima ljudi žive znatno dulje od globalnog prosjeka, često doživljavajući stotu u punoj snazi i zdravlju. Zbog toga je otok u medijima s pravom dobio nadimak “mjesto na kojem ljudi zaboravljaju umrijeti”.
Stanovnici Ikarije u prosjeku žive desetak godina dulje od ostatka zapadne Europe. Moraitisov oporavak postao je planetarni simbol tog fenomena, piše Slobodna Dalmacija.
Dok su neki u tome vidjeli čisto medicinsko čudo, drugi su to pripisali kombinaciji čistog otočkog zraka, tradicionalne mediteranske prehrane s minimalno prerađenih namirnica, svakodnevnog umjerenog kretanja i života s minimalno stresa. Sam Stamatis često je naglašavao važnost prirodne hrane, ljekovitog bilja i domaćeg vina, izbjegavajući komercijalna vina zbog prevelike količine konzervansa.
Što kaže suvremena znanost?
Ovakve životne navike u potpunosti koreliraju s modernim znanstvenim spoznajama. Prema istraživanjima objavljenima u američkoj Nacionalnoj medicinskoj knjižnici, genetika utječe na duljinu života sa svega 20 posto, dok preostalih 80 posto otpada na stil života i okruženje.
Stanovnici “plavih zona” dokazano rjeđe pate od kroničnih i kardiovaskularnih bolesti, a njihova se svakodnevna prehrana gotovo u detalje poklapa sa službenim zdravstvenim preporukama nutricionista.
Stamatis Moraitis preminuo je 2. veljače 2013. godine, nakon čega je pokopan u obiteljskoj grobnici na svom voljenom otoku. Prema službenim matičnim knjigama imao je 98 godina, iako je sam, zbog nesigurnosti oko točnog datuma rođenja u matičnim knjigama s početka stoljeća, često znao isticati da je doživio 102. godinu.
Istina.media
