Papa Franjo, kojeg oplakuju milijuni ljudi širom svijeta dok je bio radno aktivan posjetio je i Bosnu i Hercegovinu. Na Koševo je došao u Fordu, premda je sebi mogao priuštiti bilo kakvu luksuznu limuzinu. Naši političari kazali su da je to poticaj da i oni u tom smislu nastave djelovati.
Naravno, nastavili su djelovati kao i prije pape.
Samo u posljednje tri godine institucije BiH potrošile su 13,2 milijuna maraka na kupnju službenih automobila za potrebe dužnosnika. Najnovija nabava odnosi se na Vijeće ministara BiH koje je, prema pisanju medija, za kupnju 44 limuzine izdvojilo 2,7 milijuna maraka. Nove službene limuzine nabavili su i Parlament BiH, Predsjedništvo BiH te Narodna skupština Republike Srpske, objavio je nedavno BHRT.
Nije sporno to što se vozni parkovi obnavljaju, već iznosi novca koji se na svim razinama vlasti u BiH izdvajaju za njihovu nabavu i održavanje, poručili su tada iz Transparency Internationala. Riječ je o velikim iznosima, a javnost pritom nema ni cjelovit uvid u broj službenih automobila na svim razinama vlasti.
„Prateći problem je što su postupci javne nabave takvi da ugovorni organi, dakle same institucije, određuju svoje prioritete – robu i usluge koje su im potrebne – te samostalno izrađuju tendersku dokumentaciju u skladu sa svojim zahtjevima“, ističe Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u BiH.
Upravo zato ne nedostaje luksuza u nabavama – zabilježeni su slučajevi gdje su u specifikacijama za nabavu službenih vozila traženi elementi poput ambijentalnog osvjetljenja, vrhunskog ozvučenja, kožnih sjedala, pa čak i kopče za dječje sjedalice.
„Domaći dužnosnici pokazuju da su tijekom svih ovih desetljeća navikli živjeti u izobilju, luksuzu i blagostanju. Ono što je još fascinantnije jest izostanak reakcije građana koji jedva spajaju kraj s krajem, žive zahvaljujući novcu iz dijaspore, rade po nekoliko poslova, i voze automobile starije od 20 godina“, kazala je politička analitičarka Tanja Topić.
„Prema nekim analizama, u Federaciji BiH postoji oko 4000 službenih automobila. Takav trošak ne bi mogla podnijeti ni jedna bogata država poput Kuvajta. Smatram da u ovim teškim vremenima, u kojima se nalazimo 2025. godine – a bit će, čini se, i gore – javna administracija mora sudjelovati u podnošenju tereta krize. Svaka ušteda je nužna“, poručuje ekonomski analitičar Zoran Pavlović.
Istina.media
