Nedavni slučajevi brutalnog nasilja nad ženama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj ponovno su otvorili pitanje zaštite prava žena i potrebe za specifičnim zakonodavnim pristupom femicidu, najekstremnijem obliku rodno motiviranog nasilja. Ova tema izazvala je brojne reakcije u obje zemlje, a pozornost je usmjerena na zakonske izmjene, implementaciju međunarodnih obaveza i potrebu za konkretnim mjerama koje će učinkovito smanjiti broj femicida.
Deset godina poslije
U Bosni i Hercegovini, situacija u vezi s femicidom i dalje izaziva zabrinutost. U novinarskom upitu koji je Istina poslala ministru pravde FBiH, Vedranu Škobiću, postavljena su ključna pitanja o stajalištima Ministarstva pravde o uvođenju femicida kao zasebnog kaznenog djela, postojećem zakonskom okviru koji tretira rodno motivirana ubojstva žena, dostupnosti statističkih podataka, usklađivanju domaćeg zakonodavstva s međunarodnim obavezama i planiranim zakonskim izmjenama.
Ministar Škobić u odgovoru za Istinu ističe da je Vlada Federacije BiH na 44. sjednici održanoj 30. prosinca 2024. godine utvrdila prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona Federacije BiH, koji uključuje i prijedlog zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama. Prijedlog zakona bi se trebao razmatrati na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta FBiH zakazanoj 28.1.2025. godine.
Piše: Irma Leto Nametak/Istina.media
Ovi prijedlozi usmjereni su na implementaciju:
-Istambulske konvencije – međunarodni dokument Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (NAPOMENA: Bosna i Hercegovina je u studenom 2013. godine ratificirala Istambulsku konvenciju kao šesta zemlja, a Konvencija je stupila na snagu 1. kolovoza 2014. godine, čime se obavezala da će poduzeti zakonodavne i druge mjere kako bi osigurala zakonske, institucionalne i organizacijske okvire za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava i sankcioniranje počinitelja nasilja, dok se implementacija iste razmatra u uvođenje zakona FBiH sada, 10 i kusur godina poslije),
-Lanzarote konvencije (konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja),
-Direktive EU o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji od dana 14. svibnja 2024. godine,
-Preporuka GREVIO komiteta (tijela koje nadzire provedbu Istambulske konvencije).
Prijedlozima je također implementiran zaključak Vlade Federacije Bosne i Hercegovine iz ožujka prošle godine kojim je podržan stav Federalnog ministarstva pravde o potrebi pooštrenja kako generalne kaznene politike u Federaciji Bosne i Hercegovine, tako i kaznene politike u oblasti nasija u obitelji.
Ministarstvo je također naglasilo kako je prilikom pripreme prijedloga zakona održana javna rasprava u kojoj su sudjelovale organizacije civilnog društva, a sve pristigle prijedloge i komentare Ministarstvo je razmotrilo s ciljem donošenja kvalitetnijih zakonskih rješenja.
Predložene izmjene zakona uključuju dopune Kaznenog zakona kojim se ubojstvo člana obitelji, djeteta ili trudnice tretira kao kvalificirani oblik kaznenog djela s minimalnom kaznom zatvora od 10 godina ili dugotrajnim zatvorom. Točnije, predložene izmjene zakona FBiH su izmjene članka 166. pod točkom f) „ko usmrti člana obitelji ili blisku osobu“ što bi podrazumijevalo uvođenje „intimnog femicida“ u Kazneni zakon FBiH. Međutim, to i dalje ne podrazumijeva uvrštavanje femicida kao rodno zasnovano ubojstvo žene i kao posebno kazneno djelo u Kazneni zakon FBiH.
U vezi s tim, Ministarstvo je iznijelo stajalište da „femicid kao poseban termin nije definiran ni u Istambulskoj konvenciji, niti u Direktivi EU o suzbijanju nasilja nad ženama“, dodajući da je broj država koje su ga uvele kao posebno kazneno djelo još uvijek vrlo mali.
Također je istaknuto da je sudska praksa u vezi s femicidom ograničena i da BiH nema statistički obrađene podatke o broju slučajeva koji bi se mogli klasificirati kao femicid. U odgovoru Ministarstva stoji: „za statističke podatke o broju ubojstava žena molimo da se obratite Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću BiH, budući da Federalno ministarstvo pravde nije obrađivač tih podataka.“
Odgovor ministra Škobića ukazuje na određene pomake u pogledu izmjena zakona, ali i dalje ostaju otvorena pitanja – od nedostatka statističkih podataka do tvrdnje da je femicid teško dokazati, zbog čega njegovo uvođenje kao posebnog kaznenog djela nije nužno. Također, zabrinjavajuće je da se Ministarstvo pravde oslanja na mišljenje da ni druge države nemaju dovoljno dokaza za ovu kvalifikaciju, bez pokazane zainteresiranosti za jasno pozivanje na konkretne analize.
Ostaje da se vidi hoće li najavljene izmjene zakona, koje će biti razmatrane krajem siječnja, točnije 28.1.2025. godine, donijeti značajnije promjene u zaštiti prava žena i borbi protiv rodno motiviranog nasilja. Javnost i organizacije civilnog društva očekuju aktivniju ulogu Ministarstva pravde FBiH, ali i transparentniji i odlučniji stav prema ovom ozbiljnom društvenom problemu.
Hoće li ovakav pristup rezultirati konkretnim poboljšanjima ili će sve ostati na obećanjima, ostaje da se vidi nakon sjednice Zastupničkog doma Parlamenta FBiH.
Femicid u Hrvatskoj: Zakonske promjene, izazovi u provedbi i potreba za daljnjim mjerama
U Republici Hrvatskoj, femicid ostaje ozbiljan problem, unatoč zakonodavnim izmjenama. Organizacija „Domine“ iz Splita, koja se već dugi niz godina bavi promicanjem ženskih prava i poticanjem razvoja civilnog društva, za Istinu je progovorila o učincima novog Kaznenog zakona, stanju provedbe Istambulske konvencije i izazovima s kojima se suočavaju žrtve rodno utemeljenog nasilja. Prema riječima organizacije, femicid je duboko ukorijenjen društveni problem koji se manifestira kroz posljedice nasilja nad ženama, rodno uvjetovanog nasilja i rodno utemeljenih ubojstava kao najekstremnijeg oblika takvog nasilja.
Od travnja 2024. godine, Kazneni zakon uključuje članak 111.a, kojim se definira „teško ubojstvo ženske osobe“, čime je femicid prepoznat kao specifičan oblik nasilja u hrvatskom zakonodavstvu. Iako su prvi rezultati obećavajući, iz organizacije „Domine“ upozoravaju da je prerano govoriti o dugoročnim učincima ove izmjene. „Kvalifikacija nekoliko intimnih femicida tijekom prošle godine temeljem članka 111.a, kao ‘teškog ubojstva ženske osobe’, već je pokazatelj uspješnosti primjene zakonskih izmjena“, dodaju iz organizacije. Ipak, naglašavaju da su intimni femicidi najlakše prepoznatljivi, dok ostaje izazov u prepoznavanju drugih oblika rodno utemeljenih ubojstava.
Najvažnija promjena, prema riječima organizacije, jest uvođenje definicije rodno utemeljenog nasilja temeljem Istambulske konvencije, što omogućuje povezivanje nasilja prema ženi s njenim rodnim identitetom. Iako su zakonske promjene, kao što je uvođenje ‘teškog ubojstva ženske osobe’ značajan korak, „femicid nije samo posljedica institucionalnih propusta, već i duboko ukorijenjenih društvenih normi“, dodaju iz organizacije „Domine“. Ovaj oblik nasilja često je povezan s kulturom nasilja, toleriranjem nasilja, nedostatkom preventivnih programa u obrazovanju i nedovoljno razvijenim politikama prevencije i zaštite.
U Hrvatskoj je zabilježen porast broja femicida u 2024. godini, s 18 femicida, od kojih je 12 žena ubijeno od strane njima bliskih osoba, a pet ih je stradalo od ruku intimnih partnera.
„Polovica ovih zločina, njih devet, okarakterizirana je kao femicid, odnosno kao kazneno djelo ‘teškog ubojstva žene’“, izjavili su iz organizacije „Domine“, naglašavajući da je ovo značajan porast u odnosu na 2023. godinu, kada je ubijeno devet žena.
Također, „Domine“ upozoravaju da je provedba Istambulske konvencije daleko od zadovoljavajuće. „Formalne promjene, poput osnivanja skloništa i zakonskih izmjena, nisu dovoljne. Za stvarnu provedbu potrebno je usklađivanje politika, osiguranje financiranja, te standardizacija prikupljanja podataka i suradnje s nevladinim sektorom“, poručuju iz organizacije.
Zabrinjavajući je i nedostatak jedinstvene nacionalne strategije jer je Nacionalna strategija za zaštitu od nasilja u obitelji istekla 2022. godine, a novi plan još uvijek nije donesen. Savjetovalište organizacije „Domine“ zabilježilo je porast broja žena koje traže pomoć, pri čemu se čak 213 žena obratilo organizaciji po prvi put u 2024. godini.
„Oko 60% žena dobilo je pravnu pomoć, dok je otprilike isti postotak dobio osnovne informacije o nasilju. Ovo pokazuje kako je problem često nedovoljno prepoznat, te kako žene nisu uvijek svjesne svojih prava i mogućnosti pravne zaštite. I dalje postoji značajno nepovjerenje u institucije, kao i iscrpljenost žena zbog dugotrajnih postupaka, što je posebno izraženo kod žrtava seksualnog nasilja. Promjene nakon uvođenja zakonskih izmjena vidljive su, no proces prilagodbe i daljnje provedbe zahtijevaju vrijeme. Smatramo da bi sljedeći korak trebao biti uklanjanje ‘nasilja u obitelji’ iz prekršajne sfere i njegovo reguliranje kroz Kazneni zakon. Najveći izazov ostaje nerazumijevanje i neprihvaćanje koncepta rodno utemeljenog nasilja“, ističu.
Ključne preporuke i razlike u pristupu između BiH i Hrvatske
I u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj ključno je poduzeti daljnje korake kako bi se smanjio broj femicida i rodno uvjetovanog nasilja. Iz obje zemlje dolaze građanske inicijative za uklanjanje ‘nasilja u obitelji’ iz prekršajne sfere i njegovo reguliranje kroz Kazneni zakon, donošenje novog zakona o rodno utemeljenom nasilju s jasnom definicijom femicida, te promicanje kulture nenasilja kroz obrazovni sustav, medije i društvene kampanje.
Femicid i rodno utemeljeno nasilje ostaju ozbiljan problem u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, čije duboke društvene korijene i strašne posljedice nije moguće zanemariti. Unatoč određenim zakonodavnim pomacima, jasno je da zakonodavne promjene same po sebi nisu dovoljne za temeljnu transformaciju društva i sustava koji dopuštaju nasilje nad ženama. Iako su zakonske inicijative poput uvođenja posebnih kaznenih djela za femicid i provođenja Istambulske konvencije nužan korak naprijed, ključne prepreke i dalje ostaju u provedbi tih zakona, neadekvatnoj zaštiti žrtava, nedostatku sustavnog prikupljanja podataka i nedovoljnoj edukaciji kako institucija, tako i šire zajednice.
Uvođenjem femicida kao posebnog kaznenog djela, zakonski okvir bi postavio jasnu granicu i stajalište prema nasilju nad ženama, signalizirajući društvu da takvi zločini nisu samo moralno neprihvatljivi, već i pravno kažnjivi. Femicid nije samo još jedno ubojstvo – to je zločin koji ima duboko ukorijenjene rodne temelje. Ubojstvo žene motivirano njezinim spolom ne može se tretirati na isti način kao i bilo koje drugo ubojstvo.
Femicid i rodno utemeljeno nasilje nisu samo problem žrtava, već i svih nas. Bez snažnog političkog angažmana, međunarodne suradnje, i promjene društvenih normi, borba protiv ovih strašnih zločina neće biti učinkovita. Stoga je odgovornost svih – institucija, društva i svakog pojedinca – da se uključe u izgradnju sigurnijeg, pravednijeg društva za žene, a time i za cijelu zajednicu.
