Odluka Europske unije da do 2028. godine ukine uvoz plina iz Rusije, kao i Bugarske da već od sljedeće godine obustavi protok ovog energenta kroz „Balkan stream“, za Bosnu i Hercegovinu mogla bi značiti da će plin nabavljati „iz treće ruke“ i po cijeni višoj i do 30 posto.
Prema riječima osnivača i izvršnog konzultanta agencije Stratos iz Beograda, Siniše Pepića, BiH će u sljedeće tri godine ući u jedan od najosjetljivijih energetskih perioda budući da nema nijedan samostalan izvor niti alternativni pravac opskrbe plinom, piše Capital.ba.
„Sav plin koji se distribuira u BiH ulazi preko Srbije, a ona ovisi o protoku kroz Bugarsku. Ova lančana ovisnost znači da će svaka politička ili tehnička odluka u Sofiji ili Bruxellesu imati trenutne posljedice na opskrbu domaćinstava i industrije u BiH. Ako Bugarska 2026. godine zaista obustavi kratkoročni tranzit ruskog plina, BiH bi mogla vrlo brzo ostati bez stabilne opskrbe“, kaže Pepić.
Objašnjava da ključni izazov nije količina plina, već struktura ovisnosti. Dok Srbija može računati na interkonektor s Grčkom i pristup LNG terminalu u Aleksandrupoliju, BiH nema aktivnu vezu ni s jednim alternativnim sustavom.
„Projekt interkonektora postoji samo na papiru, a političke blokade u BiH onemogućavaju zajedničku strategiju plinofikacije i skladištenja. Ako se ništa ne promijeni, najrealniji scenarij je da BiH postane sekundarni korisnik (turskog modela) BOTAS-a, preko kojeg će se opskrbljivati ‘turskim plinom’ mješovitog podrijetla, koji će u stvarnosti dijelom i dalje biti ruski“, navodi Pepić.
Spas u regionalnim integracijama
Takav bi sustav, pojašnjava, formalno bio u skladu s europskim propisima, ali bi u suštini značio da BiH prelazi u treći stupanj energetske ovisnosti – od Srbije koja ovisi o Turskoj, a Turska o Rusiji.
„U ekonomskom smislu, to će značiti rast cijene plina od najmanje 20 do 30 posto u razdoblju od 2026. do 2027. godine, uz mogućnost kratkotrajnih restrikcija u industriji tijekom zime. Fiskalni učinak bio bi značajan, a entitetske vlade morale bi osmisliti modele subvencioniranja kako bi se izbjegla socijalna nestabilnost“, dodaje Pepić.
Da bi se takav scenarij izbjegao, BiH bi, prema njegovim riječima, morala ući u projekte regionalne energetske integracije sa Srbijom, Crnom Gorom i Hrvatskom, kroz koje bi se dijelio pristup LNG terminalima i skladištima.
„U suprotnom, zemlja riskira da ostane energetski izolirana oaza na karti Europe, u kojoj se opskrba odvija po političkoj volji više posrednika nego što je to održivo“, upozorava on.
U upravo objavljenom izvješću agencije Stratos pod nazivom ‘Tranzit ruskog plina kroz Bugarsku i scenariji opskrbe Srbije i BiH’, navodi se da plinovod „TurkStream“ ima ukupni kapacitet od 31,5 milijardi kubičnih metara godišnje (dvije linije po 15,75 milijardi).
Jedna linija opskrbljuje Tursku, a druga, tzv. „Balkan stream“, prolazi kroz Bugarsku i opskrbljuje Srbiju, Mađarsku, BiH i djelomično Austriju. Međutim, glavni pravac opskrbe za BiH i Srbiju prolazi upravo kroz Bugarsku.
„Srbija bi ostala bez ulazne točke kod Zaječara, a BiH, koja ovisi o dotoku preko Srbije, bez izravne opskrbe. Mađarska bi također bila značajno pogođena, jer oko 80 posto uvoza osigurava preko ‘TurkStreama’. Turska bi, s druge strane, postala posrednik između Rusije i regije, preuzimajući kontrolu nad opskrbom jugoistočne Europe“, navodi se u izvješću.
Alternativni pravci opskrbe
Izvješće ističe da interkonektor Niš–Dimitrovgrad–Komotini, koji je tehnički dovršen 2024. godine, treba biti komercijalno pušten u rad tijekom zime 2025./26. godine.
Ovaj pravac omogućava isporuku plina iz Grčke, preko LNG terminala u Aleksandrupoliju i plinovoda TAP/TANAP (Azerbajdžan). Njegov kapacitet od 1,8 milijardi kubičnih metara godišnje može u potpunosti pokriti domaće potrebe Srbije.
Također se spominje i podzemno skladište „Banatski Dvor“ s kapacitetom od približno 500 milijuna kubičnih metara, što može pokriti jedan do dva zimska mjeseca potrošnje, a služi kao zaštita od kratkoročnih poremećaja.
Turski BOTAS kao posrednik
„Turska može prodavati plin mješovitog podrijetla (ruski, azerbajdžanski, LNG iz Katara, SAD-a ili Nigerije) pod vlastitim trgovačkim ugovorima. Isporuke bi išle preko Grčke i Bugarske, ali bi formalno bile evidentirane kao ‘turske’, čime bi se zaobišle europske sankcije“, stoji u izvješću Stratosa.
Time bi Turska postala ključni energetski čvor jugoistočne Europe, dok bi Rusija zadržala neizravno prisustvo kroz takve isporuke.
„Europska unija formalno održava sankcijski režim, ali praktično dobiva plin mješovitog podrijetla. Tako bi Srbija dobila veću sigurnost opskrbe, ali po tržišnim, znatno višim cijenama u odnosu na dugoročne ugovore s Gazpromom. BiH bi tako ostala ovisna o Srbiji, što zahtijeva razvoj vlastitih veza prema Hrvatskoj ili Sloveniji (LNG Krk, Zadar)“, zaključuje izvješće.
Iako formalna odluka o potpunom gašenju „TurkStreama“ još nije donesena, očito je da će u sljedeće tri godine tranzit ruskog plina kroz EU biti onemogućen.
Turska se tako profilira kao novi energetski posrednik za Balkan, dok Srbija i BiH moraju hitno ubrzati priključenje grčkoj LNG mreži, proširiti skladišne kapacitete i potpisati nove komercijalne ugovore s Turskom, Azerbajdžanom i Norveškom.
Istina.media
