Ne dolaze na zasjedanja, a i ako dođu, napuštaju ih kada im se prohtije. Za riječ se ne javljaju, kao da nisu tu. Ili se satima svađaju. Nitko ih zbog toga ne može kazniti. A svakog mjeseca zarađuju nekoliko prosječnih plaća.
Tako, ukratko, izgleda bavljenje politikom u BiH, gdje narodni tribuni na svim razinama vlasti nikome ne polažu račune, jer za njih disciplinski postupak ne postoji, baš kao ni lakša i teža povreda radnih dužnosti.
Bilo da je riječ o zastupnicima u entitetskim parlamentima ili na državnoj razini, situacija je, manje-više, identična – riječ je o jedinom poslu u BiH gdje kazne za nerad ne postoje.
Birali ste – gledajte
Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže da radnik koji se pojavi na radnom mjestu, a nije zadovoljio ukuse poslodavca ili nije ostvario ono što je poslodavac zamislio, trpi sankcije i ima određene probleme.
„A da ne govorimo o tome da se uopće ne pojavljuje ili da je njegova učinkovitost na poslu ravna nuli. Prema tome, ovo što se dešava u parlamentarnom životu BiH je presedan i za to sve, osim političara, najveću krivicu snose građani koji ih biraju – odnosno oni koji biraju osobe koje zastupaju osobne interese, a ne interese građana“, kaže Šatorović za Nezavisne novine.
Politički analitičar Vehid Šehić kaže da je kod nas politika najunosnije zanimanje u materijalnom smislu, te imamo veliki broj političkih stranaka, a vrlo često ljudi idu na liste iz materijalnih razloga.
„Da biste bili zastupnik, ne traži se nikakva kvalifikacija, nikakvo znanje, pa ni predznanje. To može biti svatko i to je problem parlamentarnog života“, kaže Šehić.
Ima i onih, dodaje, koji pošteno rade svoj posao, ali i onih koje ne zanima ništa osim bankovnog računa, odnosno koliko će zaraditi za četiri godine.
„Mnogi kad sjednu u fotelju ne gledaju što će učiniti za opće dobro, nego koliko će im ona donijeti novca. To nisu mala sredstva. Naš politički život je omogućio da se svatko može baviti politikom. Mnogi se i ne jave za riječ – a mnogi bolje i da ne govore“, naglašava Šehić.
Ali, što je rješenje?
„Možda bi trebalo nešto mijenjati, tražiti odgovornost, ali to mora negdje pisati – može biti u Poslovniku o radu. Onemogućiti isplatu bilo kakve naknade ako neredovno prisustvuju sjednicama, ako su neaktivni. Svjedoci smo da Dom naroda Parlamenta BiH gotovo godinu dana nije radio, a svi su redovno dobivali nemoralno visoke plaće“, poručuje Šehić.
Sociolog Vladimir Vasić kaže da je bolje da pojedini političari šute nego da išta govore, jer kada progovore, to nije njihova, nego naša sramota – jer smo ih birali.
„Ne postoji zakonska regulativa niti pravilnici koji će regulirati hoće li se netko javljati za riječ ili ne. To je pokazatelj da još nismo sazreli u demokratskom smislu da biramo pojedince, kapacitete, ljudske resurse – nego biramo po stranačkoj liniji. To je pokazatelj naše političke i demokratske nezrelosti kao naroda“, ističe Vasić.
On smatra da se u narednim godinama ništa pozitivno neće dogoditi – može biti samo gore.
„Samo gori kadrovi mogu isplivati. Mogu u parlamentu sjediti četiri godine a da nemaju nijednu repliku, nijedno javljanje – i nitko ih za to neće kazniti. Problem je što mi kratko pamtimo i opet ćemo nagraditi iste“, poručio je Vasić za Nezavisne novine.
Dakle, situacija je gotovo identična u svim parlamentima, a kako to izgleda u praksi, pokazuje primjer iz najvišeg zakonodavnog tijela u Republici Srpskoj.
Naime, prema podacima dostavljenima „Nezavisnim novinama“ iz Narodne skupštine Republike Srpske, od studenog 2022. do 30. lipnja 2025. pet narodnih zastupnika nijednom se nije javilo za diskusiju na sjednicama – iako ih je u tom periodu održano čak 36 (14 redovitih i 22 posebne sjednice).
Među njima su troje zastupnika SNSD-a: Radojica Vidović, Nina Bukejlović i Milan Dakić. Preostalo dvoje – Nikolina Šljivić i Predrag Nešić – dolaze iz DNS-a. A i zašto bi govorili – plaća im svakako ide redovno, i to u iznosima od po nekoliko tisuća maraka mjesečno.
