foto: Šime Strikoman/radnici Aluminija
Pokojni Aluminij i spokojni oni koji su ga ugasili. Da će nekadašnjem gigantu, koji je direktno i indirektno hranio na tisuće Hercegovaca u srpnju 2026. biti šesta godišnjica smrti prije desetka godina nitko ne bi povjerovao. Prvih nekoliko godina sindikalisti su nosili vijence preminulom gigantu, kojem se više ni godišnjice ne obilježavaju.
To poduzeće je svojedobno bilo sinonim svakog radničkog dobra, i poželjno mjesto rada na koje nisu svi mogli upasti. Danas je priča koja pada u zaborav, premda odgovornosti i političke i kaznene ima.
10. srpnja 2019. par minuta iza ponoći mostarski gigant doživio je infarkt. Proizvodnja je stala, radnici kojima se do jučer zavidjelo ostali su bez posla. Uslijedio je i pokušaj prosvjeda nezadovoljnih radnika pred HDZ-om u Mostaru, kada smo doživjeli i da Dragana Čovića netko proziva i gađa različitim artiklima, no to je vrlo brzo s više metoda suzbijanja otpora razbijeno.
Radnicima je obećano ponovno pokretanje proizvodnje u tri etape do kraja 2019. i vraćanje na posao. To se, naravno, nije dogodilo. Za gašenje Aluminija nitko nije odgovarao, i ne zna se što je s predmetima koji se odnose na ovo poduzeće u Tužiteljstvu HNŽ. Stvarna odgovornost, poduzeća koja su uživala robu po cijeni nižoj od proizvodne i razni ostali marifetluci koje je utvrdila financijska policija ostati će mrtvo slovo na papiru.
K.Perić/Istina.media
Pogledajte Žurnalov film od Tuđmana do Kabirija:
