Što se događa kada visoki strani dužnosnik, koji je pod sankcijama zbog veličanja ratnih zločina i duboko ukorijenjen u separatističke ideje, dođe u posjet Izraelu? Ako je riječ o srpskom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, odgovor je topao doček i obećanje o „zaštiti kršćana”, prenosi Haaretz.
Velike sile ovih se dana baš i ne otimaju za posjet Izraelu radi prijateljskih fotografiranja ili produbljivanja gospodarskih i diplomatskih veza.
To je primoralo najviše izraelske dužnosnike da stvaraju privid da su i dalje zauzeti i traženi, dočekujući nove strane lidere koji su još uvijek motivirani kročiti na izraelsko tlo. Tako imamo doček predsjednika Somalilanda (koji priznaje točno jedna zemlja: Izrael) ili slavljenje novoga „zlatnog doba” u odnosima s Fidžijem (s populacijom od 950.000 stanovnika).
Međutim, raskošan prijam koji je u Jeruzalemu ovoga tjedna priređen još jednom naizgled ezoteričnom stranom dužnosniku postavlja značajna pitanja o tome što doista motivira ostatke izraelske vanjske politike, a istodobno pruža nelagodan uvid u dubine diplomatskoga dvoličja Netanyahuove vlade.
Željka Cvijanović srpska je članica tročlanoga Predsjedništva Bosne i Hercegovine, države uspostavljene Daytonskim sporazumom kojim je okončan krvavi rat od 1992. do 1995. godine.
Ona je i bivša predsjednica RS-a, entiteta sa srpskom većinom koji čini jedan dio Bosne i Hercegovine. Dakle, Cvijanović je šefica države upravo zbog svoje pozicije srpske predstavnice u tročlanom Predsjedništvu BiH.
Ali kada su Cvijanović ugostili premijer Benjamin Netanyahu i ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar, velika zastava istaknuta iza njihova rukovanja, kao i male zastave na stolu za sastanke, bile su zastave RS-a, a ne Bosne i Hercegovine.
To nije diplomatski gaf. Bio je to namjeran pokušaj da se bosanskohercegovački entitet uzdigne na razinu države, što je činjenično netočno, uz čin političke provokacije.
Krhka bosanska država pod pritiskom je ultranacionalističkih, secesionističkih lidera RS-a koji teže ujedinjenju sa susjednom Srbijom i u tu svrhu vole sebe portretirati kao kršćanske žrtve Bošnjaka muslimana, koje karakteriziraju kao džihadiste povezane s Hamasom, ISIL-om i Iranom.
Ovdje postoji povijesno skretanje pozornosti. Tijekom rata snage bosanskih Srba počinile su masovna ubojstva, uključujući genocid u Srebrenici nad 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, što su Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde okarakterizirali kao genocid i što predstavlja najgori zločin nad civilima u Europi od Holokausta.
Istaknuti lideri RS-a negiraju genocid u Srebrenici, istodobno pojačavajući demonizaciju Bošnjaka koja, posebice za mnoge bosanske muslimane, odjekuje huškanjem iz 1990-ih. Sama Cvijanović pod sankcijama je Ujedinjenoga Kraljevstva zbog „veličanja ratnih zločinaca i negiranja genocida u Srebrenici”.
Čak i za izraelsku vladu koja je opustošila Gazu i prijeti sravniti Libanon sa zemljom, čini se pomalo previše očitim da takvi žestoki iredentisti i negatori genocida pronalaze tako prijemčivu publiku u Jeruzalemu. Barem sastanak nije bio zakazan u Yad Vashemu.
U tvitu koji je Cvijanović podijelila, Sa’ar je napisao da su „razgovarali o potrebi zaštite kršćanskih manjina u Bosni i Hercegovini”. Gotovo da nema kraja neprobavljivim ironijama u ideji da je Izrael prirodni partner u obrani kršćanskih manjina (a, budući da su činjenice nepotrebna distrakcija, populacija Bosne i Hercegovine gotovo je točno pola kršćanska i pola muslimanska, što znači da tamo uopće nema „kršćanske manjine”).
Možda vrijedi pitati katolike u Gazi, čija je jedina crkva bombardirana u izraelskom napadu u srpnju 2025. godine, kada je poginulo troje ljudi, ili pravoslavne Grke, čija je crkva bombardirana samo tjedan dana nakon početka rata, kada je poginulo 18 osoba iz južnoga Libanona, od kojih je jedan svećenik ubijen u izraelskom zračnom napadu u ožujku. Ili kršćane iz Taybeha na Zapadnoj obali, koji su izloženi zajedničkom nasilju doseljenika potpomognutom ravnodušnošću ili tihim sudjelovanjem državnih institucija, prenosi Raport.
Ili redovnice i redovnike izložene svakodnevnom zlostavljanju u Starom gradu u Jeruzalemu, gdje je policija fizički spriječila latinskog patrijarha Jeruzalema da uđe u Crkvu Svetoga groba – odluka koju je Netanyahu poništio tek nakon međunarodnog prosvjeda.
Ispod poziva na obranu kršćana krije se uobičajena tema izraelskog i srpskog hipernacionalizma – omiljena i mađarskom Viktoru Orbanu – a koja je poznato gorivo za američku desničarsku potporu Izraelu: ideja da su obje zemlje posljednja linija obrane judeokršćanskog Zapada od neprijateljske muslimanske invazije, da su one žrtve, a ne agresori, te da su u takvim egzistencijalnim okolnostima normativna pravila rata igračke, a ne nužna načela.
Ta je poruka jasno izrečena u komentaru o sastanku koji je dao Mark Zell, predsjedavajući izraelskog ogranka Republikanske stranke, dok je istodobno radio kao registrirani lobist u ime RS-a.
Dok se hvalio da je odigrao ključnu ulogu u organiziranju sastanka Netanyahu-Cvijanović, Zell naziva prorusku Republiku Srpsku „kršćanskim demokratskim bedemom koji stoji između radikalnog islama i srca Europe te jednim od najdosljednijih prijatelja Izraela u svijetu”.
Zellova objava – demagoška po tonu, transakcijska po prirodi – savršeno je usklađena sa širom vezom između Izraela i Srba, posebice preko granice u Republici Srbiji. Ministar vanjskih poslova Sa’ar proslavio je „GOLEM korak naprijed u našim strateškim odnosima!” kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić boravio u posjetu u travnju, nakon što je godinu dana ranije izjavio: „Uvijek ćemo biti uz Izrael i židovski narod”.
Iza prijateljskog jezika krije se prijateljska suština. Već bliske obrambene veze intenzivirane su od 7. listopada 2023. godine; srpski izvoz naoružanja u Izrael porastao je 42 puta, na 130 milijuna dolara u 2025. godini, dok je prodaja izraelskog oružja Srbiji dosegnula gotovo 2 milijarde dolara iste godine, što su poslovi koje je vjerojatno podmazao Yisrael Einhorn, bliski suradnik Netanyahua i Vučića, za kojim se u Izraelu traga zbog skandala „Katar-gate”, ali koji ostaje siguran i miran u Beogradu.
U povodu „FlagGatea”, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković uložio je službeni prosvjed zbog „ozbiljnih” protokolarnih nepravilnosti Izraela, navodno napominjući „propust da se pokaže poštovanje prema suverenitetu, ustavnom poretku i međunarodno priznatim simbolima” države koju on i Cvijanović predstavljaju.
Nije baš vjerojatno da će se Netanyahuova vlada – na tragu „priznavanja separatista” od Berbere do Banje Luke, ali ne i Palestine, zaljubljena u narativ o „muslimanskoj invaziji”, simpatična prema negatorima genocida i rasističkim huškačima, s nultom tolerancijom za poštovanje vlastitog ustavnog poretka Izraela i čija policija uhićuje Izraelce koji legalno ističu palestinsku zastavu – ispričavati zbog nepoštovanja balkanske države koja joj ne može ponuditi utjecaj u Moskvi, poticaj njezinoj predizbornoj kampanji ili oružje za popunu zaliha.
Istina.media
