Na zaleđenoj crti bojišnice u istočnom dijelu Zaporižja, ukrajinski vojnik promatrao je posljedice ruskog napada. Bio je siječanj 2024., a tlo je bilo prekriveno ledom. Dva tjedna ranije, ruski jurišni tim od 18 ljudi probio je liniju i zauzeo tri položaja, ubivši petoricu Ukrajinaca i izgubivši pritom desetoricu svojih vojnika, prije nego što su samo nekoliko sati kasnije ponovno prepustili taj uski pojas zemlje Ukrajincima. Tri položaja koja su prelazila iz ruke u ruku bila su tek nekoliko rovova – točke na devastiranom krajoliku punom kratera i uništenog drveća.
Ukrajinski vojnik snimao je dok je promatrao ostatke svojih poginulih suboraca. „Ovo je Vitas, onaj mali“, rekao je, koristeći kodno ime poginulog. Pogledao je drugo tijelo. „Srebrni prsten – to je Grinch“, rekao je. S naporom je prevrnuo još jedno smrznuto tijelo. Bilo je u lošem stanju, ali lice je bilo prepoznatljivo. Vojnik je uzdahnuo: „Što da ti nađem da te pokrijem, da ti ne bude hladno“, rekao je mrtvome. Uzeo je obližnju kacigu i stavio je preko unakaženog lica. „Našli smo Pingvina“, rekao je, piše BBC.
Godinu dana kasnije, u siječnju 2025., ruski vojnik bio je nasilno priveden kroz hodnik trošne lokalne sudnice u Zaporižju, okružen s pet ukrajinskih vojnika i velikim rotvajlerom, istreniranim na njegov miris, koji je vukao na uzici pokušavajući ga napasti. Dmitrij Kurašov, kodnog imena „Stalker“, trebao je stati pred sud zbog navodnog pogubljenja na bojištu – ubijanja 41-godišnjeg ukrajinskog veterana Vitalija Hodnjuka, poznatog pod kodnim imenom „Pingvin“.
Suđenje je bilo prvo takve vrste. Prema ukrajinskim vlastima, ruske su trupe od početka invazije pogubile najmanje 124 ratna zarobljenika, ali Kurašov je prvi kojem se sudi za taj zločin. Njegov slučaj jedan je od rijetkih među desecima tisuća otvorenih predmeta za ratne zločine u kojima je osumnjičenik zarobljen i izveden pred sud. Dodatnu težinu slučaju daje činjenica da su trojica članova Kurašovljeve vlastite jedinice pristala svjedočiti protiv njega.
U svijetloj, kutijastoj sudnici, Kurašov je bio zatvoren u stakleni kavez. Niska rasta i često pognute glave, djelovao je potišteno. Kada bi podignuo pogled, morao je okretati cijelo tijelo – jer je na bojištu izgubio jedno oko od granate. Nije mu to bilo prvo suđenje – dva je puta bio u zatvoru u Rusiji i bio je među tisućama zatvorenika koje je država pustila na slobodu kako bi sudjelovali u ratu.
Tužitelj je pročitao optužnicu. Kurašova se teretilo da je pogubio Hodnjuka dok se ovaj pokušavao predati – što je kršenje ratnog prava. Tijekom istrage Kurašov je izjavio da nije kriv, ali na suđenju je promijenio iskaz i izjasnio se krivim – navodno kako bi ubrzao postupak. Ipak, neformalno je tvrdio da nije kriv.
Prema izvješću UN-a iz veljače, pogubljenja na bojištu od strane ruskih snaga u 2024. porasla su alarmantnom brzinom. UN je pronašao dokaze o 79 pogubljenja od kolovoza 2024., ali i o tri nezakonita ubojstva počinjena s ukrajinske strane korištenjem dronova iz prvog lica. Također je dokumentirano najmanje tri poziva ruskih javnih dužnosnika za pogubljenja ili njihovo odobravanje, a ukrajinske vlasti tvrde da imaju dokaze o naredbama za pogubljenja koje su dolazile od ruskih zapovjednika duž bojišnice.
Napad u kojem je ubijen Hodnjuk bio je prvi „pravi“ angažman za Kurašova, samo nekoliko tjedana nakon što je pristupio ratu. Jedinica kojoj je pripadao bila je dio „Storm-V“, odreda 127. motorizirane pješačke divizije, sastavljenog gotovo isključivo od bivših zatvorenika. Te jedinice Rusija koristi kao „topovsko meso“, šaljući ih u najopasnije napade. Mnogi ih uspoređuju s jedinicama iz Staljinovog doba, poznatima po velikim gubicima.
Napad je započeo rano ujutro 6. siječnja 2024., pod gustom maglom. Ekipa Storm-V prišla je bojišnici s dva oklopnjaka i jednim tenkom, a zatim započela juriš. Kurašov je bio usmjeren prema skupini rovova u kojima su se skrivali Hodnjuk i još nekoliko vojnika, nakon ruskog topničkog napada.
Tu se njegove tvrdnje razilaze s tužiteljstvom i svjedočenjima drugih ruskih vojnika. Oni tvrde da je Kurašov pozvao Ukrajince iz rova da se predaju, a kada je Hodnjuk izašao bez oružja i kleknuo, Kurašov ga je ubio rafalom iz automata. Kurašov pak tvrdi da nije on pucao, već drugi ruski vojnik – bolničar kodnog imena „Sedoj“, koji je kasnije poginuo.
Rusi nisu dugo zadržali položaj. Ukrajinci su brzo uzvratili i nadjačali ih. Kurašov i ostali preživjeli izvukli su se iz rovova i predali. Odvedeni su u ukrajinsko oklopno vozilo i zarobljeni. Ukrajinski vojnici koji su pronašli Hodnjukovo tijelo izjavili su Službi sigurnosti Ukrajine (SBU) da je ležao licem prema dolje, bez oružja u blizini.
SBU nije mogao odmah pristupiti mjestu događaja, jer je bilo preblizu crti sukoba, ali su započeli opsežnu istragu na daljinu. Istražitelj koji je vodio slučaj (govoreći anonimno) nacrtao je kartu mjesta i objasnio kako su došli do optužnice protiv Kurašova.
„Prvi korak bilo je ispitivanje osam ratnih zarobljenika“, rekao je. „Ispitani su kao svjedoci, a kasnije su im identiteti potvrđeni putem društvenih mreža, mobilnih uređaja i radio-komunikacija. Pratili smo cijelu njihovu jedinicu.“
U početku su postojale sumnje i na drugo pogubljenje. Navodno je vojnik kodnog imena „Grinch“ pretučen lopatom, tvrdio je jedan svjedok. No SBU nije mogao potvrditi taj navod. „Poligraf nije potvrdio informacije, a kada su tijela kasnije izvučena, nijedno nije imalo takve ozljede“, rekao je istražitelj. „Po svim dostupnim činjenicama, smatram da je to bila izmišljotina.“
Istražitelj je istaknuo da je ovo dokaz da Ukrajina može voditi nepristrane istrage i suđenja za ratne zločine, unatoč činjenici da je pod agresijom. „Pogledajte, imamo jednog optuženog za pogubljenje“, rekao je, misleći na Kurašova. „Potpisao sam optužnicu jer imamo dovoljno dokaza. Da nam je cilj bio optužiti bilo koga, svaki dan bi desetorica prolazila kroz sud.“
Ukrajina nema specijalizirani sud za ratne zločine, pa ovo suđenje predstavlja pravni presedan za troje sudaca – dvije sutkinje i jednog suca – koji su bili nazočni dok je ukrajinski vojnik svjedočio putem videopoziva.
Slučaj se tretira iznimno ozbiljno – SBU je prikupio više od 2.000 stranica dokaza, a svjedoci su sudjelovali u rekonstrukcijama događaja na vojnom strelištu. U sudnici su tužitelj i suci osigurali da Kurašov razumije svoja prava, prevoditelja i mogućnost ispitivanja svjedoka – iako to do sada nije iskoristio. (Njegova odvjetnica po službenoj dužnosti odbila je govoriti za BBC i u sudnici se uglavnom očitovala o administrativnim pitanjima.)
Sva tri ruska svjedoka svjedočila su prvog dana – bivši zatvorenici koji su, kao i Kurašov, prihvatili rat kao priliku za slobodu. Jedan je služio kaznu od 25 godina zbog ubojstva dvojice dilera, drugi devet godina za teško tjelesno ozljeđivanje, a treći osam – također za teško nasilje.
