Diplomati iz cijelog svijeta sastaju se u Sarajevu kako bi pokušali riješiti duboki jaz između SAD-a i Europe oko imenovanja novog visokog predstavnika. Ta bi odluka mogla imati snažan utjecaj na budućnost Bosne i Hercegovine.
Nesuglasice su izbile oko toga tko bi trebao postati sljedeći visoki predstavnik međunarodne zajednice – funkcija s otvorenim i značajnim ovlastima – što je preraslo u otvoreni test političke volje. Trumpova administracija asertivno gura agendu vođenu poslovnim interesima, potencijalno na štetu krhke poslijeratne političke ravnoteže u BiH.
Veleposlanici SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Italije i EU-a, kao i izaslanici iz Kanade, Japana i Turske, trebali bi se sastati u glavnom gradu BiH kako bi po drugi put pokušali postići dogovor o novom visokom predstavniku, nakon što je prvi pokušaj početkom lipnja propao u ozračju gorčine i optužbi.
Trumpov pritisak na smjenu Schmidta
Uoči tog sastanka, Trumpova administracija uznemirila je europske prijestolnice inzistiranjem na tome da se trenutni visoki predstavnik, njemački političar Christian Schmidt, odmah smijeni. Time je Washington navodno pogazio raniji dogovor prema kojem je Schmidt trebao ostati na dužnosti do očekivanih izbora u BiH u listopadu, što se smatralo nužnim zbog kontinuiteta i njegovog osobnog dostojanstva.
U svibnju su američki dužnosnici zatražili hitan Schmidtov odlazak te započeli agresivnu kampanju za 76-godišnjeg talijanskog diplomata Antonija Zanardija Landija kao njegovu zamjenu. To je izazvalo potpunu nevjericu kod većine ostalih članica Vijeća za provedbu mira (PIC), čiji se Upravni odbor sastaje u utorak.
Landi nema značajnijeg prethodnog iskustva niti znanja o Bosni i Hercegovini. U prošlosti je izražavao naklonost prema Srbiji, gdje je nekada služio kao diplomat, ali nije pokazivao previše interesa za njezina susjeda.
Pozadina sukoba: Plinski biznis vrijedan milijardu dolara
Iz Washingtona nema jasnog objašnjenja za ove nagle manevre. Međutim, europski dužnosnici u Sarajevu sumnjaju da je sve usko povezano s novim američkim prioritetom u regiji: raščišćavanjem puta za ugovor o izgradnji plinovoda Južna interkonekcija vrijedan milijardu dolara. Taj je projekt privremeno dodijeljen tvrtki AAFS Infrastructure and Energy, američkoj kompaniji s minimalnim iskustvom u infrastrukturi, ali s jakim osobnim vezama s Donaldom Trumpom.
Prošlog mjeseca Trumpova administracija predstavila je novu politiku za Balkan, navodeći da će američke akcije u regiji ubuduće biti vođene potrebom za ostvarivanjem „izravnog povrata“ (profita) za američke tvrtke, umjesto onoga što su nazvali „beskonačnim izgradnjama institucija“.
Jim O’Brien, bivši američki diplomat, pišući za internetsku stranicu Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR), naveo je da ova objava „odražava ono što se već događa u regiji pod drugom Trumpovom administracijom“, jer „politički povezani Amerikanci nastoje zaraditi novac slabljenjem… međunarodnih institucija“.
„Ovakvo ponašanje potkopava mir koji traje već 30 godina“, upozorio je O’Brien.
Kontroverzni Landijev manifest
Ugovor o plinovodu dodijeljen je bez natječaja, što je izazvalo upozorenje iz EU-a da bi to moglo ugroziti dugoročnu europsku integraciju BiH. Ta je situacija stvorila izravan sukob koji je kulminirao svađom oko Landija i pozicije visokog predstavnika.
Landi trenutačno obnaša dužnost veleposlanika Suverenog malteškog vojnog reda pri Vatikanu. U izjavi za The Guardian izjavio je da bi bilo „nemudro s njegove strane ulaziti u užarenu raspravu“, ali je ustvrdio da je njegov manifest „ključnih točaka i fokusa“, koji je podijeljen članovima Upravnog odbora PIC-a, „savršeno usklađen s europskim stajalištima“.
Landijev manifest, u koji je The Guardian imao uvid, a koji je prvi objavio bosanskohercegovački istraživački portal Istraga, obećava da se neće poništavati dekreti prethodnih visokih predstavnika, da će se prije donošenja značajnih odluka konzultirati PIC, te da se Ured visokog predstavnika (OHR) neće jednostrano zatvoriti.
Ipak, London, Pariz i Berlin ostali su neuvjereni Landijevom kampanjom te su se do ponedjeljka svrstali iza francuskog kandidata Renéa Troccaza, francuskog izaslanika za Balkan.
Daytonsko naslijeđe i spašavanje Dodika
Ovo trvenje među nekadašnjim saveznicima naglašava koliko su trenutačne realnosti u BiH još uvijek definirane ratom iz razdoblja 1992. – 1995. godine, u kojem je ubijeno 100.000 ljudi – većinom Bošnjaka koje su masakrirale znatno bolje naoružane srpske snage, te, u znatno manjoj mjeri, Hrvati.
Daytonski mirovni sporazum, postignut potkraj 1995. uz posredovanje SAD-a, zaustavio je krvoproliće, ali je zacementirao dominantnu ulogu etničke politike i podjelu zemlje na dva dijela: Federaciju BiH (sastavljenu od županija) i Republiku Srpsku pod srpskom upravom.
Ured visokog predstavnika uspostavljen je sa širokim ovlastima za nadzor Daytonskog sporazuma i pomoć u vođenju BiH prema većoj etničkoj integraciji. Ta je misija uglavnom propala; zemlja je podijeljena kao i uvijek, a Republika Srpska nalazi se pod kontrolom srpskog separatista Milorada Dodika.
Dosadašnji visoki predstavnici, svi redom Europljani, nerado su koristili svoje ovlasti za preoblikovanje političkog sustava BiH. Međutim, Schmidt je prošle godine intervenirao kako bi poništio Dodikove separatističke poteze, što je u rujnu dovelo do smjene srpskog čelnika.
U tom se trenutku činilo da je tvrda linija i 28-godišnja vladavina Dodika u Republici Srpskoj slomljena. No, u mjesecima koji su uslijedili, Trumpova administracija priskočila je Dodiku u pomoć, naglo ukinuvši sankcije koje je Bidenova administracija nametnula njemu i njegovim suradnicima zbog korupcije i „podjeljivačke etnonacionalističke retorike“.
Pitanje državne imovine i prijetnje iz Washingtona
U idućim mjesecima, tijekom kojih je sin američkog predsjednika, Donald Trump Jr., posjetio glavni grad Republike Srpske, Banju Luku, Dodik je dao odobrenje za plinovod Južna interkonekcija. Preostale prepreke za realizaciju projekta bile su primjedbe EU-a i činjenica da bi se oko trećine plinovoda gradilo na državnoj imovini.
Vlasništvo nad zemljištem, šumama i drugim bogatim resursima BiH jedno je od najosjetljivijih pitanja koje je trebalo riješiti nakon rata. Dodik inzistira na tome da sve na teritoriju pod srpskom kontrolom treba pripasti Republici Srpskoj, a ne državi Bosni i Hercegovini.
Prema scenariju koji je iznio jedan dužnosnik u Sarajevu, Landi bi po preuzimanju dužnosti mogao donijeti poseban zakon o podjeli državne imovine između Republike Srpske i Federacije (odnosno njezinih županija), čime bi plinovod bio korak bliže realizaciji. Landijev manifest ne spominje državnu imovinu, ali dužnosnik tvrtke AAFS navodno je brifirao vodeće zastupnike u Parlamentu BiH da će to pitanje biti riješeno kada i ako Landi preuzme dužnost visokog predstavnika.
SAD je zaprijetio da će preispitati svoju „ulogu u trenutačnoj međunarodnoj prisutnosti“ ako Landi ne dobije posao na utorakskom sastanku PIC-a. Do ponedjeljka navečer ostalo je nejasno hoće li europske prijestolnice popustiti pod pritiskom ili će se okupiti oko Troccaza ili nekog trećeg, kompromisnog kandidata.
Upravni odbor se obvezao donijeti odluku do kraja lipnja, no jedan je sudionik izjavio da bi odluka, ako bude prijeko potrebno, mogla biti odgođena. Američki State Department odbio je komentirati situaciju u ponedjeljak, uz obrazloženje da su pregovori još u tijeku.
Zabrinutost unutar BiH
Za bošnjačku većinu slom zapadne kohezije unosi nemir. Desetljećima su negodovali zbog daytonskih političkih okova i neaktivnosti bivših visokih predstavnika, ali većina njih u toj instituciji istovremeno vidi ključnu sigurnosnu mrežu koja BiH čuva od povratka sukobima.
Za Ćamila Durakovića, bošnjačkog potpredsjednika Republike Srpske koji je preživio genocid u Srebrenici, mogućnost da SAD digne ruke od sporazuma duboko je uznemirujuća.
„Oni jednostavno odustaju od svega, uključujući i demokratske vrijednosti, radi čistog biznisa“, rekao je Duraković. „Ako Sjedinjene Države ne osnaže demokratske institucije u ovoj zemlji ili neovisni pravosudni sustav, onda smo u stvarnom problemu.“
Istina.media
