Bosna i Hercegovina raspolaže s tisućama skloništa i zaklona koji bi, u slučaju prirodnih katastrofa, kemijskih incidenata ili ratnih djelovanja, trebali služiti za zaštitu stanovništva i materijalnih dobara. No, njihova je funkcionalnost ozbiljno upitna.
Prema službenim podacima, u Federaciji BiH postoji 160 skloništa osnovne i 16.060 skloništa dopunske zaštite, a samo dva ispunjavaju sve tehničke uvjete. U entitetu Republika Srpska većina skloništa je zapuštena, s neispravnim instalacijama, dok se brojna koriste u komercijalne svrhe. Stručnjaci upozoravaju da je riječ o zapostavljenoj infrastrukturi, bez sustavnog održavanja i prevencije.
Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara Federacije BiH te Uredbom Vlade FBiH o mjerilima, kriterijima i načinu izgradnje skloništa regulirana su pitanja zaštite stanovništva i dobara od zračnih, raketnih, topovskih i drugih napada, kao i od mogućeg djelovanja radioaktivnih, kemijskih i bioloških sredstava, odnosno tehničko-tehnoloških nesreća.
Propisano je i zbrinjavanje evakuiranih građana u slučaju prirodnih i drugih nesreća. Međutim, u mnogim su općinama skloništa prenamijenjena u skladišta, garaže ili ugostiteljske prostore.
Prema podacima Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), na području Federacije BiH nalazi se 160 skloništa osnovne i 16.060 skloništa dopunske zaštite. Od tog broja, samo su dva tehnički ispravna i ispunjavaju uvjete zaštite od zračnog nadtlaka, požara i kontaminacije.
Raspodjela skloništa pokazuje izrazitu neravnomjernost – najviše ih ima u Tuzlanskoj županiji (6.837), dok Unsko-sanska raspolaže sa svega 23. Županija Sarajevo ima 1.108 skloništa, Zeničko-dobojska 1.003, Srednjobosanska 1.204, Hercegovačko-neretvanska 2.606, Posavska 258, a Hercegbosanska oko 494.
Velik broj skloništa izgrađen je još u vrijeme bivše Jugoslavije, a mnoga su djelomično zapuštena ili prenamijenjena za druge svrhe.
U Republici Srpskoj javna skloništa su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave koje vode evidenciju, planiraju gradnju i odlučuju o njihovu korištenju. Ona se mogu davati građanima ili pravnim osobama pod uvjetom da se ne mijenja njihova osnovna namjena, da se ne narušavaju tehničko-higijenski uvjeti, te da se u slučaju potrebe mogu isprazniti i osposobiti za zaštitu u roku od 24 sata.
Iz Republičke uprave civilne zaštite RS-a za Fenu su potvrdili da je većina skloništa zapuštena, s neispravnim električnim i ventilacijskim instalacijama, te da je upitna njihova osnovna svrha.
„Vlasnici i korisnici skloništa dužni su ih održavati u ispravnom stanju, tako da uvijek budu spremna za upotrebu. Jedinice lokalne samouprave donose godišnje planove održavanja, a sredstva prikupljena od zakupa mogu koristiti isključivo za izgradnju i održavanje skloništa. Većina javnih skloništa u Republici Srpskoj dana je na privremeno korištenje, no ona se moraju u najkraćem roku privesti izvornoj namjeni“, navode iz Republičke uprave.
Profesor Zlatan Bajramović s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji predaje predmet Civilna zaštita, ističe da su skloništa u BiH u izrazito lošem stanju te da bi teško mogla poslužiti svojoj svrsi u kriznim okolnostima.
„Trenutačna iskoristivost skloništa je loša. Ona nisu dovoljno održavana da bi bila funkcionalna. Brojna su prenamijenjena za druge svrhe, iako mogu biti dvonamjenska – no moraju ostati spremna za brzu reaktivaciju. Nažalost, to se u praksi ne događa“, rekao je Bajramović.
Dodaje da civilna zaštita mora biti prvi odgovor u kriznim situacijama, no općinske službe rijetko evidentiraju stanje skloništa, a još rjeđe ga prosljeđuju višim razinama.
„Građani mi javljaju da su mnoga skloništa zapuštena i pretvorena u legla infekcija, što predstavlja opasnost za javno zdravlje, osobito u gusto naseljenim područjima“, upozorava profesor.
Na pitanje planiraju li se skloništa u novim stambenim kompleksima, odgovara da investitori često izbjegavaju tu obvezu ako u blizini postoji sličan objekt, što smatra pogrešnim.
„Skloništa nisu samo za stanare jedne zgrade, već mogu služiti široj zajednici. Tijekom poplava 2014. godine mnogi su bili smješteni u bivšim vojarnama, iako su postojeća skloništa mogla biti korištena – da su bila održavana“, kazao je Bajramović.
Profesor ističe da bi općine morale voditi precizne evidencije o broju i stanju skloništa te pokrenuti procese obnove ili prenamjene postojećih objekata.
„Postoje i napuštene vojne nekretnine koje se mogu preurediti u skloništa. No, sustavna strategija i koordinacija izostaju. Sustav zaštite je fragmentiran i bez jasne odgovornosti – to je najveći problem“, zaključuje on.
Izmjenama Zakona o zaštiti i spašavanju iz 2017. godine nadležnost nad skloništima prebačena je na općinske strukture civilne zaštite, koje su zadužene za održavanje, tehničke preglede i izdavanje odobrenja za upotrebu. Kontrolu provode nadležni organi koji su izdali građevinska odobrenja, a svi nedostaci moraju se otkloniti u zadanom roku.
U kriznim situacijama, operativni centri civilne zaštite dužni su obavijestiti stanovništvo i usmjeriti ga prema najbližim skloništima.
Prema Uredbi Vlade FBiH, skloništa mogu biti izgrađena unutar objekata ili kao zasebni objekti. Dvonamjenska skloništa mogu se u miru koristiti za gospodarske ili druge svrhe, ali u ratu moraju služiti za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara.
Skloništa se razlikuju prema razini zaštite: dopunska skloništa moraju osigurati nadtlak do 50 kPa i omogućiti 24-satni boravak do 50 osoba, dok skloništa osnovne zaštite trebaju osigurati nadtlak od 50 do 100 kPa i biti opremljena za sedmodnevni boravak najmanje 300 osoba.
Potreba za izgradnjom novih skloništa utvrđuje se na temelju procjene ugroženosti područja, a stručnjaci upozoravaju da je nužna hitna sustavna obnova postojećih objekata, bolja koordinacija između lokalnih i županijskih razina vlasti te dugoročno planiranje kako bi se osigurala sigurnost građana u slučaju prirodnih katastrofa ili ratnih djelovanja.
Istina.media
