Danas je otac pokopao kćer najmiliju, jučer su izgorjeli štićenici doma za stare, danas je pao doktor s drogom, jučer su policajci podvodili djevojčice. Sutra je novi dan, isti kao i jučer i biti će i prekosutra isti, sve dok oni koji trebaju progoniti kriminalce s njima večeraju i druže se, a “rade” sitne predmete da zamažu oči. Nema države, nema pravde. Izvadite predmete iz ladica, obrišite prašinu s duša, zaradite svoje plaće!
A vi koji čitate, pa pitate šta je kriva, gdje će vam duša. Zamislite da je to vaša kćer, i onda se zapitajte što ona može učiniti da bi joj netko skinuo i vlas sa glave. Pođite od sebe da bi mjerili pravedno. Bilo je nekoliko situacija gdje je muškarac žrtva, a žena ubojica, ne pročitah nijednog komentara šta joj je skrivio. Tu rezonujete dobro, a onda drugi kantar za ženu.
Ne može nitko sebi ponašanjem napakirati ubojstvo, ubojstvo se ne smije dogoditi. Bolje ne pišite ništa, jer to čita i obitelj, tetke, strine, rodice, OTAC I MAJKA nedužno ubijene koja ništa nije kriva, i solite im rane.
Kada gledam Aldinine slike najviše me boli onih još pedeset godina što je mogla živjeti, onih tisuću puta što je mogla doći majki i ocu na vrata, ona djeca što ih nije rodila, unučad koja baki i djedu nisu pokucala, podvizi za koje se obrazovala, a nije ih dočekala.
A vi u sustavu, koji kad vas nazove žena u potrebi kažete “pa nije vam se još ništa dogodilo”, kao što ste i meni rekli nekoliko puta kada bi bila prijetnja po redakciju, podignite se iz stolica, obiđite osobu koja vas zove, možda za par minuta neće više nikoga nazvati. Nemojte samo kupiti leševe, ne primate plaću pogrebnika.
Vi koji smještate ženu u sigurnu kuću, u drugi grad često, da mijenja djeci školu i strepi u četiri zida, a nasilnika ostavljate da se šepuri na imanju kao da je nešto pametno učinio, vodite njega negdje, ne kažnjavajte ženu dvaput.
Pisala sam o slučaju iz Čapljine gdje je muž ženi slomio rebra, ležala je na podu u krvi. Kada je konačno dočekala policiju, ozarena da stiže pomoć ipak, suprug reče: “Ustani da praviš kavu policiji”. Kako nije mogla prebijena, pođe da je udari, a policajac će hladno: “Nemoj je pred nama.”
MUP HNŽ nikada nije odgovorio na moj upit o tom slučaju.
Ne znam je li taj policajac sklonjen od žena, valjda jeste. Ako nas nećete braniti, naoružajte žene, nek’ se brane same, ostavite značke na vitrinu i idite kući.
Kristina Perić/Istina.media
