Tijekom agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva, najdulje u modernoj povijesti, stranci su pucali na civile plaćajući za to velike svote novca – prema nekim procjenama, od 80.000 do 100.000 eura (u današnjoj protuvrijednosti, navode talijanski mediji). Među njima su bili i talijanski državljani, koji nikada nisu kazneno odgovarali za svoje okrutne postupke – barem zasad.
Milansko tužiteljstvo pokrenulo je istragu nakon prijave novinara i pisca Ezia Gavazzenija, o čemu danas izvještavaju La Repubblica i milanski Il Giornale. Slučaj vodi javni tužitelj Alessandro Gobbis.
Iza talijanskih snajperista, njih najmanje 200 koji su između 1992. i 1996. pucali na nenaoružane civile tijekom opsade Sarajeva, stoji svjedočenje vojnog insajdera i jezivi “cjenik smrti”.
Muškarci odjeveni u vojne uniforme dolazili su iz Triveneta, Pijemonta i Lombardije, a u Bosnu i Hercegovinu stizali su kombijima u roku od 72 sata. Neometano su prelazili kontrolne točke u Hrvatskoj i BiH, pod izgovorom “humanitarne misije”, pritom dajući velikodušno mito za “Sarajevo safari”.
Kako je Il Giornale izvijestio 18. srpnja, Javno tužiteljstvo u Milanu otvorilo je istragu o “vikend snajperistima” koji su iz cijele Europe, uključujući Italiju, dovođeni na brda koja okružuju Sarajevo putem svojevrsne turističke agencije koja je organizirala transfer i navodno određivala cijene za ta ubojstva. Ubojstva djece plaćala su se najviše – do 100 milijuna starih lira (taj iznos danas bi bio više od 180.000 KM), zatim muškaraca (po mogućnosti u uniformi i naoružanih), žena, a na kraju staraca, koji su ubijani i – besplatno.
Kao što je poznato, opsada Sarajeva odnijela je živote 11.541 civila (uključujući 1.601 dijete), a bitka je uspoređivana s opsadom Staljingrada u Drugom svjetskom ratu. Mnogi snajperisti bili su pozicionirani na brdima u blizini sarajevskog naselja Grbavica, tada pod srpskom opsadom.
Prisutnost Talijana među snajperistima objavljena je u novinama Corriere della Sera još 1995. godine, ali bez dovoljno dokaza. Prije nekoliko godina istu je tezu ponovno pokrenuo novinar Luca Leone, suosnivač Infinito Edizionija i autor romana Sarajevski gadovi iz 2014. godine.
Prema tužbi koju je potpisao pisac Ezio Gavazzeni, uz pomoć bivšeg tužitelja Guida Salvinija, a koja je posljednjih mjeseci podnesena tužitelju Alessandru Gobbisu, sucu specijaliziranom za borbu protiv terorizma, izvor iz Bosne i Hercegovine izvijestio je o ključnom detalju.
Naime, još krajem 1993. godine, bosanska obavještajna služba upozorila je lokalno sjedište SISMI-ja (vojne obavještajne službe, danas AISE) na prisutnost najmanje pet Talijana u brdima oko grada, koji su bili u pratnji i pucali na civile. Međutim, u tome je sudjelovalo najmanje dvjesto Talijana.
“Prisutnost naših tajnih službi na licu mjesta bila je opravdana prisutnošću misije Ujedinjenih naroda pod nazivom UNPROFOR”, navodi se u tužbi, koju je Il Giornale konačno dobio, “čijeg smo i mi bili dio.”
Talijanski mediji pišu i o Edinu Subašiću, umirovljenom brigadiru Vojno-obavještajno-sigurnosne službe OS BiH i kolumnistu portala Radiosarajevo.ba, koji je pisao o tome kako je otkrio “Sarajevo safari”.
Mete stranaca obično nisu odmah ubijane, već teško ranjavane, kako bi pomoć mogla stići – da bi se potom pucalo i na one koji su pomagali. U svjedočenju se spominju trojica Talijana, iz Torina, Milana i Trsta. Jedan od njih navodno je bio vlasnik privatne klinike za estetsku kirurgiju u Milanu.
O nemilosrdnim Europljanima koji su dovedeni u Sarajevo govori se i u dokumentarcu Sarajevo Safari slovenskog autora Mirana Županića, prikazanom tijekom Festivala dokumentarnog filma Al Jazeera Balkans krajem 2022. godine, a sada dostupnom uz naknadu na platformi Al Jazeera.
Jedan od ključnih svjedoka u dokumentarcu, koji je želio ostati anoniman, izjavio je da je saznao za postojanje stranih “lovaca na ljude” (Amerikanaca, Kanađana, Rusa, ali i Talijana) spremnih platiti da se “igraju” rata. Ovo svjedočenje poklapa se s verzijom Edina Subašića, prema kojoj su snajperisti stigli “preko Italije do Beograda, a zatim do Pala, nekoliko kilometara od Sarajeva, gdje su bili stacionirani časnici srpske vojske”. Prema svjedočenju, temeljenom na iskazu zarobljenog srbijanskog dobrovoljca, snajperisti – “lovci” – “krenuli su iz Trsta, stigli u Srbiju, a potom u Sarajevo”.
Putovanja su obavljana “zrakoplovom iz Trsta, zatim helikopterom i vozilom iz Srbije kroz ratnu zonu do Sarajeva” putem “infrastrukture bivše srbijanske čarter i turističke aviokompanije Aviogenex, koja je imala podružnicu u Trstu”. Vjeruje se da je jedan od članova ove organizacije bio Jovica Stanišić, osuđen za ratne zločine od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.
Profil snajperista vrlo je precizan: bogati pojedinci, lovci strastveni prema klasičnim legalnim safarijima, ovisnici o adrenalinu i “ljudskim trofejima”, entuzijasti za oružje s poviješću psihopatologije ili sadizma, bivši vojnici koje je bojište ostavilo bez ikakvog osjećaja ljudskosti.
Očevici su još uvijek živi, ali prema rekonstrukciji Tužiteljstva, nalaze se pod pritiskom srbijanskih obavještajnih službi da cijelu operaciju drže u tajnosti.
Tužitelji su spremni pozvati prve svjedoke iz Bosne i Hercegovine. Benjamina Karić još je 2022. tražila pokretanje istrage u Sarajevu, no ovdje je sve stalo. Sada – Milano preuzima.
Istina.media
