I tako, prođe i to. Ispucale su se zadnje petarde, utihnuli su vatrometi, a dim se konačno raščistio dovoljno da možemo vidjeti stvarnu štetu – kako u novčaniku, tako i na vlastitom struku. Većina nas je u Novu godinu utrčala (ili se dokotrljala) s barem dva do tri kilograma „gratis“ mase, koju smo strateški prikupljali uz francusku salatu i pečenje. Ti se kilogrami, naravno, nisu pojavili sami od sebe; oni su rezultat mukotrpnog rada za blagdanskim stolom gdje se desert „nije smio baciti“.
Tek je 2. siječnja, a mi smo se već vratili u surovu realnost. Dok skidamo lampice koje su nam do jučer bile simbol radosti, a danas su samo izvor prašine i zapetljanih kablova, gledamo kroz prozor u ovo beskrajno sivilo. Pitanje svih pitanja više nije „Gdje ćeš za Novu?“, nego: „Kad će više prestati ova dosadna kiša?“
Ta kiša kao da ima tajni ugovor sa siječnjem – pada taman toliko uporno da vam pokvari svaku ambiciju o „novom ja“ i onom trčanju koje ste si čvrsto obećali u novogodišnjoj noći. Realno, tko bi normalan započeo zdrav život po ovakvom vremenu? Lakše je skuvati još jednu kavu, pojesti preostali komad sarme i tješiti se da je Uskrs praktički pred vratima. Čim prođu Tri kralja, u trgovinama će ionako čokoladna jaja zamijeniti preostale božićne ukrase, pa čemu stres?
I to je taj naš vječni, začarani krug. Mi smo narod koji živi u kroničnom stanju „jedva čekanja“:
Jedva čekamo Advent, a onda kukamo zbog gužve i skupih kobasica.
Jedva čekamo doček, a onda se žalimo na petarde, umor i mamurluk.
Jedva čekamo da prođe siječanj, jer je to najduži mjesec u povijesti čovječanstva koji traje barem šezdeset dana.
Nama je zapravo nemoguće ugoditi. Da sad grane sunce, kukali bismo da je „južina i da nas steže u glavi“. Da udari snijeg, pitali bismo gdje su ralice i zašto nitko ne čisti nogostupe. Ovako nam ostaje samo kiša, vaga koja pokazuje sumnjive brojke i tiho planiranje uskršnjeg jelovnika. Jer, budimo iskreni, život nam se uglavnom sastoji od planiranja idućeg velikog ručka dok se još nismo oporavili ni od prethodnog.
Žarko Lasić / Istina.media
