Pozivanje negatora genocida na konferenciju o antisemitizmu sramoti Izrael, naslov je članka koji je objavio Jewish Chronicle o Miloradu Dodiku i njegovom dolasku na konferenciju. Izgleda da je i glavni rabin odustao od sudjelovanja zbog spornih gostiju, i da je na pomolu pravi skandal.
Kolumnista jednog od najstarijih listova u Jevreja piše:
Želim da čitatelji zamisle muslimane, muškarce ili žene, koji čine sve što židovska zajednica može tražiti od njih. Svjesni su islamskog antisemitizma i osuđuju ga gdje god mogu. Nastoje graditi međureligijski dijalog između sinagoga i džamija. Ne mogu biti ni suosjećajniji ni samokritičniji.
A onda pogledaju izraelsku vladu i shvate da im se ona ruga. Zapravo, „ruganje“ je preslaba riječ za zvuk koji dolazi iz Jeruzalema: to je podrugljiv, sadistički smijeh koji ismijava muslimanske žrtve genocida.
On zapravo poručuje da, kako bi se suprotstavili antisemitizmu, morate podržati islamofobiju toliko ekstremnu da prihvaća moderni ekvivalent poricanja Holokausta.
Kontroverzna konferencija
Ovaj se tjedan održava izraelska vladina „Konferencija o borbi protiv antisemitizma“. Organizator, ministar za dijasporu Amichai Chikli, već je vidio kako svi koji imaju osjećaj za moralnost odbacuju njegove pozivnice.
Glavni rabin, sir Ephraim Mirvis, odbio je sudjelovati zbog „prisutnosti određenih krajnje desničarskih populističkih političara“.
Vladin savjetnik za antisemitizam, Lord Mann, zajedno s Bernardom-Henrijem Lévijem, Davidom Hirshom – veteranom borbe protiv antisemitskih bojkota u Ujedinjenom Kraljevstvu – i mnogim drugima, zgrožen je organizacijom ovog događaja.
Izraelska vlada napunila je konferenciju predstavnicima europskih desničarskih i krajnje desničarskih stranaka – od Fidesza Viktora Orbána u Mađarskoj do Nacionalnog okupljanja (RN) Marine Le Pen u Francuskoj.
Možete zamisliti koliko će u RN-u, stranci koju je osnovao poricatelj Holokausta, biti zahvalni. Zahvaljujući Netanyahujevom „servisu za pranje reputacije“, sada mogu odbaciti sve optužbe za rasizam i tvrditi da ih, ni manje ni više, nego izraelska vlada vidi kao predvodnike borbe protiv antisemitizma.
Šokantan Dodikov poziv
Ovo je sramotno i opasno. Hirsh je rekao: „Jasno mi je da je antidemokratsko razmišljanje plodno tlo za antisemitizam te da je najbolji način za njegovo suzbijanje podržavanje demokratskog razmišljanja, pokreta i država.“
Ali ovo i nije toliko iznenađujuće. Netanyahu pokušava učvrstiti svoju osobnu moć oponašajući Orbána i Donalda Trumpa. Poput njih, podriva mehanizme provjere i ravnoteže koji ograničavaju vođe. U tom smislu, autoritarna desnica u Izraelu, Europi i SAD-u ima zajedničke interese.
Međutim, ono što su organizatori konferencije učinili sljedeće bilo je doista šokantno – čak i za mene, koji sam mislio da sam sve već vidio.
Pozvali su Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, da govori.
Nikad niste čuli za Dodika ili njegovu balkansku tvorevinu? Dopustite da vas prosvijetlim. Prije ruske invazije na Ukrajinu, najbliže što je Europa došla ponavljanju Holokausta bili su ratovi u bivšoj Jugoslaviji. Država se raspala početkom 1990-ih, dok su nacionalisti otimali dijelove teritorija. Slobodan Milošević poticao je srpski napad na bosanske muslimane i uveo „etničko čišćenje“ – eufemizam za masovno protjerivanje i ubojstva – u svakodnevni jezik.
Milošević je umro u zatvorskoj ćeliji. U trenutku smrti, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju sudio mu je za 66 zločina protiv čovječnosti, genocid i ratne zločine protiv Hrvata te bosanskih i albanskih muslimana.
Dok su se masakri odvijali, moji kolege Ed Vulliamy iz The Guardiana i Penny Marshall s ITN-a otkrili su srpske koncentracijske logore u Bosni. Izgladnjeli muškarci zurili su u svijet s druge strane bodljikave žice.
Godine 1995. vojska Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića ubila je 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u Srebrenici.
Čim su zločini razotkriveni, započelo je poricanje. Britanski ekstremni ljevičari – koji su, u savršenoj potvrdi teorije „političke potkove“, završili na krajnjoj desnici – tvrdili su da su slike logora lažne.
Srpske vlasti tvrdile su da su svi izvještaji o genocidu u Srebrenici laž.
Dodik je svoju moć i popularnost izgradio na poticanju negiranja genocida. Govorio je Srbima u svom dijelu Bosne ono što su željeli čuti – da se genocid u Srebrenici „nije dogodio“.
Dok su se 1990-ih širile laži o zločinima nad bosanskim muslimanima, sjećam se da sam rekao Vulliamyju: „Ovo mora biti ono što su ljudi osjećali kada su nacistički simpatizeri prvi put počeli poricati vijesti iz Auschwitza.“
U poricanju genocida krije se posebna okrutnost. Ono poručuje obiteljima mrtvih da nije bilo ubojica i, samim time, ni žrtava. Poricatelji ih ismijavaju najokrutnijim lažima koje mogu smisliti.
Jean-Paul Sartre bio je u pravu kada je rekao da su antisemiti nacističke ere „uživali u lošoj vjeri, jer nisu pokušavali uvjeriti argumentima, već zastrašiti i zbuniti“.
Mogao je govoriti o Miloradu Dodiku i svim zapadnjačkim radikalnim ljevičarima koji su se rugali mrtvim muslimanima balkanskih ratova.
Takav je čovjek onaj kojeg Izrael smatra dostojnim poziva na konferenciju o borbi protiv antisemitizma. Zamislite koliko je truda Netanyahujeva vlada uložila u pretraživanje Europe kako bi ga pronašla.
Što bi muslimani – ili bilo tko tko posjeduje osnovni osjećaj pristojnosti – trebali zaključiti iz ovoga? Da je izraelska vlada sada toliko ekstremno desničarska da negatore masovnog ubojstva muslimana vidi kao saveznike u borbi protiv antisemitizma?
Iskreno, volio bih čuti objašnjenje izraelske vlade, jer u ovom trenutku njezino ponašanje izgleda neizrecivo sramotno, zaključuje kolumnist Chroniclea.
