„Kroz dugotrajne sudske procese redakcija se opterećuje administrativnim i financijskim iscrpljivanjem, pri čemu se odlascima na ročišta, pripremom pravne dokumentacije i angažmanom resursa direktno oduzima vrijeme potrebno za redovni novinarski i istraživački rad. Ovakav pristup tužitelja predstavlja tipičan primjer SLAPP prakse na bh. medijskoj sceni, gdje se sudski sustav koristi kao instrument za vršenje pritiska na nezavisno i istraživačko novinarstvo“, ističe Mahmutović.
Okvir za unapređenje i zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti medijskih radnika u BiH 2026-2030. predviđa uvođenje anti-SLAPP regulative, ali novinari u praksi su i dalje bez zaštite, iscrpljuju ih dugi sudski procesi
U Bosni i Hercegovini postoje nastojanja da se unaprijedi zaštita novinara i sloboda izražavanja, ali kada se novinari nađu na meti SLAPP tužbi, konkretni mehanizmi zaštite i dalje izostaju.
Bez registra SLAPP tužbi
Nina Mišković, tajnica Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i nacionalna kontakt točka BiH za kampanju Vijeća Europe „Novinari su važni“ kaže da su institucije počele prepoznavati problem sigurnosti novinara i baviti se time na različite načine. Jedan od tih načina je, tvrdi, tretiranje SLAPP tužbi kao pitanja javne politike i nužno potrebnih reformi. U tom pravcu, izrađen je „Okvir za unapređenje i zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti medijskih radnika u Bosni i Hercegovini za razdoblje 2026–2030.“
„Bosna i Hercegovina nema ati-slap zakon, ali je pokazala da su se intitucije na ovaj način uključile u rješavanje ovih problema. Polazna točka je svakako to da je sigurnost novinara postavljena kao institucionalno pitanje“, kaže Mišković.
U Bosni i Hercegovini nema jedinstvenog registra SLAPP tužbi, ali dostupni podaci, ipak, pokazuju zabrinjavajući trend. Europska komisija je u posljednjem izvještaju navela da je samo tijekom 2024. godine evidentirano 35 takvih slučajeva, dok su u prethodnih deset godina zabilježena 41.
Prema riječima Milice Samardžić, izvršne direktorice Udruženja istraživačkih medija Umbrella, dok Europska unija već ima konkretne mehanizme za zaštitu od SLAPP-a, BiH je još uvijek uglavnom u fazi inicijativa, prijedloga i zagovaranja.
„Imali smo pokušaj da se anti-SLAPP zaštita uvede kroz Zakon o građanskoj inicijativi i zaštiti građana i aktivista u FBiH, ali taj zakon nije dobio potrebnu podršku u Domu naroda. Trenutno postoje inicijative da se zaštita uvede kroz izmjene Zakona o zaštiti od klevete FBiH“, kaže Samardžić.
I ona ukazuje na to da je pitanje SLAPP-a prepoznato i u okviru za zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti medijskih radnika za period 2026.–2030., te istovremeno ukazuje i na činjenicu da novinar koji danas dobije SLAPP tužbu još uvijek nema na raspolaganju ključne mehanizme koje predviđaju europski standardi, prije svega mogućnost ranog odbacivanja zloupotrebljivog postupka i djelotvornu zaštitu od financijskog iscrpljivanja.
„Zbog toga smo još uvijek prilično daleko od stvarne anti-SLAPP zaštite“, navodi Samardžić.
Pojašnjava da SLAPP ne možemo promatrati samo kroz pitanje tko je na kraju dobio ili izgubio spor, već da je važno pogledati i kontekst u kojem su tužbe nastajale. U najvećem broju slučajeva, kaže, pokrenute su nakon objavljivanja istraživačkih tekstova o temama od nesumnjivog javnog interesa kao što su korupcija, javne nabavke, trošenje javnog novca, pravosuđe, organizirani kriminal i poslovanje politički povezanih kompanija.
„Činjenica da neki postupak završi u korist medija, ili da se neki tužbeni zahtjev povuče, ne znači da ti postupci nisu proizveli posljedice po redakcije koje godinama moraju izdvajati vrijeme, novac i kapacitete za sudske procese umjesto za novinarski rad“, kaže ona.
Zastrašivanje i autocenzura
Jedna od redakcija koje se godinama u kontinuitetu izloženi SLAPP tužbama i različitim oblicima pravnog pritiska jeste i FOKUS. Prema riječima direktora Nermina Mahmutovića postupci u kojima se Fokus nalazi nisu usmjereni na dokazivanje stvarno pretrpljene štete ili demantiranje činjenica, već na opstrukciju istraživačkog rada.
„Kroz dugotrajne sudske procese redakcija se opterećuje administrativnim i financijskim iscrpljivanjem, pri čemu se odlascima na ročišta, pripremom pravne dokumentacije i angažmanom resursa direktno oduzima vrijeme potrebno za redovni novinarski i istraživački rad. Ovakav pristup tužitelja predstavlja tipičan primjer SLAPP prakse na bh. medijskoj sceni, gdje se sudski sustav koristi kao instrument za vršenje pritiska na nezavisno i istraživačko novinarstvo“, ističe Mahmutović.
Dalje navodi da je FOKUS ove godine dobio tužbu, a tužitelj se nije ni udostojio doći na ročište. Mahmutović kaže da se pojavila pripravnica sa pitanjem zašto to rade, odnosno ako su „stvarni borci protiv korupcije i brinu o javnim sredstvima, zašto nisu podnijeli kaznenu prijavu umjesto što su pisali tekst o tome“.
Mahmutović smatra da se Bosna i Hercegovina, u odnosu na europske standarde, nalazi u potpunom pravnom vakumu.
„Dok EU Anti-SLAPP direktiva omogućava rano odbacivanje neosnovanih tužbi, sankcioniranje tužitelja i prebacivanje sudskih troškova na njih, u BiH takav mehanizam uopće ne postoji u zakonodavstvu. Stvarno stanje na terenu je takvo da sudovi moraju procesuirati svaku podnesenu tužbu, što moćnicima ostavlja otvoren prostor za zloupotrebu pravosuđa“, smatra Mahmutović.
Prema njegovim riječima, umjesto zaštite javnog interesa, bh. pravni sistem trenutno služi kao poluga za višegodišnje finansijsko iscrpljivanje redakcija, zastrašivanje novinara i nametanje autocenzure.
Sa SLAPP tužbama susretala se i redakcija Inforadara. Prema riječima urednika Adisa Šušnjara nisu imali institucionalne mehanizme zaštite kakvi postoje u EU, ali su imali sreću da imaju podršku vrhunskih odvjetnika koji su znali kako profesionalno reagirati.
„To nam je mnogo značilo, ali to ne bi trebalo da je stvar kvalitetnog advokata. Pojedini mediji su imali brojne SLAPP tužbe koje su im uzimale vrijeme i otežavale rad. Tada je neophodno da institucije prepoznaju problem i uključe se u njihovo rješavanje“, kaže Šušnjar.
I on ukazuje na to da EU ima razvijene mehanizme zaštite od SLAPP tužbi, dok u BiH takva sustavna zaštita još ne postoji. Nemamo, tvrdi, efikasan sustav koji bi omogućio da se na samom početku postupka ukaže na problem i kaže: ovo nije legitimna tužba za zaštitu ugleda, nego postupak koji se koristi kao pritisak na javno djelovanje.
„Potrebno je da se zaštita od SLAPP tužbi ugradi u sustav, kako bi novinari i drugi akteri od javnog interesa mogli raditi svoj posao bez straha da će ih sama mogućnost dugotrajnog i skupog sudskog postupka natjerati na autocenzuru“, ističe Šušnjar.
Ipak, prije problema SLAPP tužbi, naglašava, hitniji problem je opstanak kritičkih i nezavisnih medija.
„Takvo novinarstvo sistematski uništava, ne odgovara ni jednoj politici, a znamo da su slobodni mediji temelj svake demokratske države“, zaključuje on.
Šta sve predviđa Okvir
Izradu Okvira za unapređenje i zaštitu slobode izražavanja i sigurnosti medijskih radnika u Bosni i Hercegovini za period 2026–2030. vodilo je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, uz stručnu i tehničku podršku Vijeća Europe.
Prema riječima Nine Mišković u proces izrade, pored predstavnika institucija, bili su uključeni i predstavnici medijske zajednice, pravosuđe, policijske agencije, akademska zajednica, organizacije civilnog društva i međunarodni partneri. Problem je, kaže, plasiran kao međuinstitucionalno pitanje, ne samo kao briga novinarske zajednice i kroz dokument je analizirano postojeće stanje.
U jednoj od konzultacijskih faza Ministarstvo je organiziralo konferenciju pod nazivom „Sigurnost i položaj novinarki/novinara i medija u Bosni i Hercegovini“ na kojoj su sudjelovali predstavnici novinarskih udruženja, medija, akademske zajednice, međunarodnih organizacija i institucija vlasti. Rezultat tih konzultacija, kaže Mišković, bile su preporuke koje su direktno ugrađene u Okvir.
Upravo u toj fazi se SLAPP, navodi, izričito pojavljuje kao pitanje kojim se institucije trebaju baviti: među najvažnijim preporukama je „unapređenje zakonske zaštite, s posebnim naglaskom na uvođenje mjera protiv SLAPP tužbi“.
Mišković podsjeća da je u listopadu 2025. provedeno istraživanje na zahtjev Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, i uz podršku Vijeća Europe, upravo radi pribavljanja empirijskih podataka o sigurnosti novinara, percepciji rizika i povjerenju u institucije.
Istraživanje je SLAPP tužbe identificiralo kao jedan od temeljnih modela ugrožavanja slobode medija, konkretno kao pravosudni oblik zloupotrebe sustava. Rezultati su zatim postali znanstvena podloga za predložene mjere i prioritete.
„Dakle, SLAPP nije samo ubačen u dokument, nego je prošao cijeli institucionalni proces, lanac: od identifikacije problema, preko konzultacija sa pravosuđem i policijom, institucionalne koordinacije, konzultacija sa širom zajednicom i institucijama vlasti, empirijsko istraživanje, ugradnja preporuka u strateški dokument do finalno donošenja konkretnih zakonodavnih mjera, što je svakako intencija“, navodi Mišković.
Zato je, tvrdi, sasvim opravdano reći da je SLAPP postao konkretna institucionalna briga, jer Okvir predviđa uvođenje anti-SLAPP regulative kroz donošenje zakona koji omogućava brzo odbacivanje strateških tužbi. Predviđeni su, kaže, i nositelji aktivnosti i rokovi završetka, što, navodi dalje, ovisi o usvajanju dokumenta na Vijeću ministara BiH.
„Okvir također dikretno navodi da u BiH ne postoji adekvatan zakonski okvir za borbu protiv SLAPP tužbi, a istraživanje je pokazalo 80,8 posto podrške uvođenju zakonske zaštite od SLAPP tužbi, što je ogroman stupanj podrške među navedenim reformskim prijedlozima“, kaže Mišković.
Naglasila je da je dokument u fazi pribavljanja mišljenja radi upućivanja na usvajanje Vijeću ministara BiH.
Z. Đelilović/Istina.media
