Osim što su tužili Grad Mostar i Vladu HNŽ zbog oduzimanja dvorišta, stanari Ulica kneza Domagoja i kralja Tvrtka podnijeli su i kaznenu prijavu u ovom predmetu.
Međuti, županijsko tužiteljstvo donijelo je odluku da “ne postoje osnovi sumnje da bi prijavljene osobe počinile neko od kaznenih djela propisanih kaznenim zakonodavstvom Federacije Bosne i Hercegovine, na način kako je to navedeno u kaznenoj prijavi”.
“Federalno tužiteljstvo Federacije BiH, postupajući po pritužbi na navedenu odluku, ocijenilo je da je ista preuranjena te da je potrebno poduzeti dodatne radnje radi utvrđivanja relevantnih činjenica. Nakon toga, nadležno tužiteljstvo je naložilo geodetsko vještačenje te poduzima i druge istražne radnje, uključujući saslušanja svjedoka i pribavljanje dodatne dokumentacije. Tužiteljska odluka bit će donesena nakon što budu pribavljeni svi dodatni dokazi i nakon što se provede stručno vještačenje od strane vještaka geodetske struke”, kaže za Istina.media županijski tužitelj Kemal Maksumić.
Naime, Tužiteljstvo HNŽ e zaprimilo kaznenu prijavu stanara iz Ulice kneza Domagoja i Kralja Tvrtka u Mostaru – B. Ć., M. Tepurić, Č. I. i N. K. – protiv sljedećih osoba:
M. B., direktora Agencije za privatizaciju HNŽ,
A. T., zamjenika direktora Agencije za privatizaciju HNŽ,
Lj. B., tadašnjeg gradonačelnika Grada Mostara,
B. T., službenika Odjela za katastar nekretnina Grada Mostara,
D. M., tadašnje načelnice Odjela za urbanizam Grada Mostara,
B. S., direktora Zavoda za prostorno planiranje Mostar,
A. M. iz Mostara,
pravnog subjekta Soko Zrakoplovstvo d.d. Mostar,
D. I., direktora Soko Zrakoplovstvo d.d. Mostar, i
M. A. iz Mostara.
Koji su navodi prijave
„U Gradu Mostaru, prijeratno društveno poduzeće SOKO Mostar gradilo stambene zgrade za potrebe svojih radnika. Nakon izgradnje su izdavana rješenja o dodjeli stanova, a radnici su uvodeni u posjed stanova nakon sklapanja ugovora o korištenju. Dvije takve zgrade izgrađene su i useljene sredinom prošloga stoljeća, na parceli označenoj kao k.č. 1324/2, površine 3783 m², po svojoj prirodi dvorište, s upisanim pravom korištenja na SIZ stanovanja Mostar s dijelom 1/I, adresa A. Zuanovića 6A.“
Dalje se navodi da su nositelji stanarskog prava sklopili kupoprodajne ugovore s društvenim poduzećem SOKO Mostar te su kupnjom stanova postali i suvlasnici zemljišta koje služi redovitoj upotrebi zgrade, kao i zajedničkih prostora i uređaja. Vlasnici su svoje stanove upisali u knjigu položenih ugovora pri zemljišnoknjižnom uredu Mostar, no u glavnoj zemljišnoj knjizi ostao je raniji upis nositelja prava korištenja zemljišta – prijeratnog poduzeća SOKO.
Stanari tvrde kako su dvorište koristili na uobičajen način: djeca su se igrala na toboganima, stariji igrali društvene igre, odmarali se u hladu i slično. U dvorištu se nalazi i pripadajuća infrastruktura izgrađenih zgrada, postavljena još u vrijeme izgradnje.
U kaznenoj prijavi se nadalje navodi:
„Prije nekoliko godina, dvorište je najprije uzurpirano sa zapadne strane jer je njegovim dijelom nezakonito raspolagalo poduzeće Soko Zrakoplovstvo d.d. Mostar, čiji je direktor dozvolio da se prostor koristi kao terasa kafića. Stanari su se cijelo vrijeme tome izričito protivili, jer je dio dvorišta nezakonito oduzet iz njihova posjeda i dan trećem licu na korištenje protivno zakonu. Stanari tvrde kako se dvorište koristi od 1956. isključivo za njihove potrebe.“
U rujnu 2018. godine, s istočne strane dvorišta pojavile su se velike građevinske strojevi – bageri – te su posječena stabla borova. Iskopani su rovovi u koje su položeni električni i telefonski kablovi, a razvodna kutija postavljena je samo nekoliko metara od ulaza u zgradu. Stanari su zbog toga prijavili nelegalne radove građevinskoj i komunalnoj inspekciji. Peticija i prijave predane su, između ostalog, i osobno gradonačelniku.
Dalje se navodi da je građevinski inspektor izvršio inspekcijski nadzor te donio rješenje o obustavi daljnjih radova. Investitoru je naloženo da dostavi svu potrebnu dokumentaciju, a ukoliko to ne učini, naređeno je zatrpavanje iskopanih rovova u roku od 30 dana.
Što je radilo Tužiteljstvo
„U cilju provjere navoda iz kaznene prijave i utvrđivanja odlučnih činjenica, Tužiteljstvo je Sektoru kriminalističke policije MUP-a HNK naložilo prikupljanje dokaza, relevantne dokumentacije te saslušanje svjedoka koji mogu imati saznanja o bitnim okolnostima.
Tužiteljstvo je također neposredno zatražilo relevantnu dokumentaciju od Agencije za privatizaciju HNŽ, Općinskog suda u Mostaru, Zemljišnoknjižnog ureda, Porezne uprave Federacije BiH, kao i od Grada Mostara. U cilju utvrđivanja bitnih činjenica, saslušani su u svojstvu svjedoka B. Ć., M. B., urbanističko-građevinski inspektor te ministar Ministarstva građenja i prostornog uređenja HNŽ. Izvršen je uvid u sljedeću dokumentaciju: rješenje Sreskog suda u Mostaru, broj: 1683/62 od 12. rujna 1962. godine, podnesak Soko Zrakoplovstvo d.d. Mostar s prilogom – Ugovor o diobi nekretnina od 26.10.2001. godine, rješenje o upisu promjena podataka o subjektu upisa u sudski registar od 14.01.2002. godine, potvrda Agencije za privatizaciju od 16.02.2004. godine, statut Soko Zrakoplovstvo d.d. Mostar, prijedlog za upis promjene titulara prava raspolaganja i prava korištenja objekata i zemljišta u pravo vlasništva, Općinski sud u Mostaru, Zemljišnoknjižni odjel od 16.05.2006. godine, ugovor o diobi nekretnina Soko Zrakoplovstvo d.d. Mostar, zahtjev za pretvorbu državnog u privatno vlasništvo, Soko Zrakoplovstvo d.d. Mostar, zemljišnoknjižni izvadci, Općinski sud u Mostaru, rjješenja i potvrde Agencije za privatizaciju, dopisi i zaključci Federalnog ministarstva prostornog uređenja, regulacijski plan u obuhvatu ulica Kralja Zvonimira, Kralja Tvrtka i Kneza Domagoja, izvadak iz knjige položenih ugovora, broj: UPI-08/3-25-9953/16 od 26.09.2016. godine, dokumentacija Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Mostaru, brrojna dodatna rješenja, dopisi, informacije i izvješća nadležnih tijela, uključujući i Ministarstvo sigurnosti BiH, SIPA-u, Poreznu upravu FBiH, Grad Mostar, Službu za katastar, Odjel za urbanizam i građenje, te druge institucije“, navodi tužitelj.
Neprovođenje istrage
„Na temelju navedenih dokaza, Tužiteljstvo je zaključilo da ne postoje osnovi sumnje da bi prijavljene osobe počinile neko od kaznenih djela propisanih kaznenim zakonodavstvom Federacije Bosne i Hercegovine, na način kako je to navedeno u kaznenoj prijavi, niti na bilo koji drugi način koji bi zahtijevao djelovanje Tužiteljstva po službenoj dužnosti. Sporna nekretnina pripada poduzeću Soko još od 1961. godine, kada je ono, u tadašnjem državnom sustavu, bilo nositelj trajnog prava korištenja. Izmjenom zakonskih propisa i usklađivanjem stvarnih prava s novim ustavnim poretkom, oblik prava korištenja je transformiran, te je poduzeće Soko postalo vlasnikom predmetne nekretnine. Tijekom cijelog postupka u zemljišnim knjigama — za koje vrijedi zakonska pretpostavka da potvrđuju pravno stanje — isključivo je poduzeće Soko, kroz različite oblike organiziranja, bilo upisano kao nositelj prava korištenja, a zatim kao vlasnik, sve do prodaje suvlasničkih dijelova nekretnine. Potrebno je istaknuti da činjenica što Tužiteljstvo nije utvrdilo da su odgovorne osobe ili druga prijavljena lica počinila kazneno djelo, ne ograničava pravo zainteresiranih osoba da svoja stvarna prava na spornim nekretninama ostvaruju kroz redovne građanske ili upravne postupke. Slijedom toga, donesena je Naredba o neprovođenju istrage protiv prijavljenih osoba“, naveo je Maksumić.
Federalno tužiteljstvo Federacije BiH, postupajući po pritužbi na navedenu odluku, ocijenilo je da je ista preuranjena te da je potrebno poduzeti dodatne radnje radi utvrđivanja relevantnih činjenica. Nakon toga, nadležno tužiteljstvo je naložilo geodetsko vještačenje te poduzima i druge istražne radnje, uključujući saslušanja svjedoka i pribavljanje dodatne dokumentacije.
Tužiteljska odluka bit će donesena nakon što budu pribavljeni svi dodatni dokazi i nakon što se provede stručno vještačenje od strane vještaka geodetske struke, zaključuje se u odgovoru tužitelja.
