Dok hladna ljepotica Neretva šumi tiho pod lukom Starog mosta, simbolom grada Mostara, a sunce prži kaldrmu, cvrkut ptičica s obližnjih krošnji dodaje notu proljetne idile. Ulične svjetiljke miruju na dnevnom svjetlu, dok noću svemu daju posebnu čar.
Dućani nanizani uz kaldrmu, svaki u svojoj boji, čine šareni mozaik koji oživljava staru jezgru Mostara.
Mostarski trgovci, ljudi toplih pogleda i čvrstog stiska ruke, svako jutro među prvima ožive kaldrmu Starog grada. Vrijedni i predani, s ljubavlju slažu suvenire na police, brišu prašinu s istih, otvaraju svoje dućane obasjane prvim zrakama sunca i spremno dočekuju posjetitelje – ne samo da bi prodali, nego i da bi ponudili osmijeh i lijepu riječ, djelić duše Mostara.
Iz pojedinih dućana u Starom gradu šire se opojni mirisi mirisnih štapića – od lavande i sandalovine do vanilije i jasmina – koji nježno ispunjavaju prostor i dodaju dašak egzotike kamenom ambijentu. Svaki miris kao da nosi svoju priču, stapajući se s atmosferom stare kaldrme i toplinom rukotvorina izloženih na policama.
Kaldrmom se širi miris domaće kuhinje, a na svakom ćošku mami sladoled u šarenim kornetima, osvježavajući i sladak, savršen za svibanjske dane.
Mostarski ikari – hrabri skakači sa Starog mosta – svakodnevno prkose visini i vremenskim uvjetima, skačući u ledenu, modrozelenu Neretvu. Njihovi skokovi nisu samo atrakcija, već dio tradicije i duha grada – simbol hrabrosti i ljubavi prema Mostaru. Svaki skok ispraćen je aplauzom znatiželjnih turista, dok hiljade objektiva svakog dana pokušavaju uhvatiti taj neponovljivi trenutak u zraku – trenutak između kamena i vode.
U ovoj živopisnoj kombinaciji kamena, mirisa, okusa, zvukova, skokova, aplauza i osmijeha, Stari grad u sezoni diše punim plućima.
I dok sezona kalendarski tek treba da uzme puni zamah, zanimalo nas je kada su mostarski trgovci osjetili prve valove turista, kako ocjenjuju dosadašnju posjećenost i prodaju, koji su proizvodi najtraženiji, te iz kojih zemalja dolaze najčešći gosti. Zanimalo nas je da li imaju dovoljno radne snage, da li planiraju neke novine u ponudi ove godine, da li dobivaju podršku od lokalne zajednice i kako vide budućnost suvenirnica u Starom gradu. U potrazi za odgovorima, jučerašnji svibanjski dan, suncem okupan, iskoristili smo za guštaranje i ispijanje kave na mostarskoj kaldrmi. Prošetali smo kamenim srcem Mostara – Starim gradom, koji svakim korakom priča historiju, a svakim pogledom upija sadašnjost. Turisti su zastajkivali ispred suvenirnica kako bi kupili neki autentičan suvenir i tako ponijeli komadić Mostara sa sobom. Izbor suvenira je stvarno velik i pogodan za svačiji novčanik. Pored rukotvorina, većina dućana u ponudi ima i uvozne suvenire – šaroliku ponudu kojom pokušavaju zadovoljiti različite ukuse turista. To je praksa prisutna širom svijeta, no ono što Stari grad čini posebnim su vrijedne ruke koje stvaraju.
Posjetili smo „Art Gallery Master“ – živopisnu galeriju obitelji Batlak, gdje nas je dočekala Doris Batlak Tojaga, umjetnica, zanatlija, trgovkinja i domaćica u isto vrijeme. U dućanu samo rukotvorine, sve nastalo tu, u Mostaru. Kaže da je sezona zvanično počela s prvim danima maja, ali nešto sporijim ritmom. Dodaje kako su turisti iz Turske najčešći gosti tokom cijele godine, ali da ipak troše vrlo malo. „Vrlo su slabi potrošači u svim branšama“, rekla je Doris. Kada je riječ o najtraženijim proizvodima, potvrđuje da je magnet i dalje na vrhu liste. „Magnet je najtraženiji proizvod, jer je najjeftiniji“, kazala je dok nas je upoznavala s obiteljskim umjetničkim djelima. Na pitanje o radnoj snazi odgovara kako nemaju problema jer i sami, iako vlasnici, aktivno učestvuju u radu. Ističe da je izazova u privatnom poslu uvijek bilo, posebno kada je riječ o radu s ljudima. „Međutim, prihvatiš posao i sve te različitosti i nastaviš dalje“, objasnila je. Među ozbiljnim izazovima navodi i sigurnosne probleme. „Džeparoši i prosjaci kojih iz dana u dan ima sve više jedan su od ozbiljnih problema“, kazala je Doris. Kao i prethodnih godina, i ove godine su uveli određene novine u ponudu, a povremenu pomoć lokalne zajednice itekako cijene. „Obzirom da mi sve radimo svojim rukama i ne uvozimo suvenire iz drugih zemalja, povremeno imamo pomoć lokalne zajednice. Uvijek može bolje, ali kada radite sve sami, bilo koja pomoć vam je dobrodošla“, ističe. Gledajući unaprijed, Doris se nada da će ponuda – kako suvenirnica, tako i kulturnog i društvenog života Mostara – biti još bogatija. „Nadam se da ćemo svojom kvalitetom i odnosom prema turistima i gradu nastaviti širiti dobar glas i time privući što veći broj turista – ne samo nekoliko mjeseci nego kroz cijelu godinu“, dodala je.
S druge strane Starog mosta posjetili smo TR „Dućan“, gdje smo razgovarali s Anidom Aškraba. Ona kaže da je turistička sezona za njih počela još u aprilu, od Uskrsa. Zadovoljna je dosadašnjim prometom i mišljenja je da većina kupaca dolazi iz Poljske. „Zadovoljna sam što ide sve ponuđeno“, kazala je. Magneti i kod njih ostaju među najtraženijim proizvodima, dok svake godine nastoje uvesti i nešto novo. „Mi se trudimo da svake godine ubacimo nešto novo u ponudu“, rekla je Anida. Za razliku od Doris, Anida naglašava kako nedostaje institucionalne podrške. „Nemamo nikakvu podršku lokalne zajednice, a što se tiče budućnosti suvenirnica u Mostaru, nadamo se da će gradske vlasti malo više pažnje posvetiti svim malim privrednicima u staroj gradskoj jezgri za dobrobit svih nas“, poručila je. Ipak, ono što dijele obje sugovornice jeste zadovoljstvo kada je riječ o radnoj snazi. Anida s ponosom ističe da omladina vrlo rado radi sezonski posao u Starom gradu. „Radne snage imamo dovoljno, najviše zaposlenih ima među srednjoškolcima i studentima“, ističe.
U oba dućana – toplina. Ljubaznost. Osmijeh. Gostoprimstvo koje se ne može naučiti – ono je tu, urođeno. Turistima se izlazi u susret, pruža im se komad Mostara u svakoj riječi, svakom predmetu, svakom gutljaju kafe skuhane u ručno napravljeno džezvi i servirane u tradicionalnom bakarnom setu za kafu.
Stari Grad je više od atrakcije. To je susret prošlosti i sadašnjosti. To su vrijedne ruke koje slikaju, prešu čekićem bakar, ukrašavaju keramiku, tkanje, staklo. To je pogled djevojke koja prodaje narukvicu kao da prodaje dio svoje priče. To je čovjek koji svakog dana skače s mosta, kao simbol hrabrosti, duše i tradicije.
I dok se dan bližio kraju, a zrake sunca bojile kamen u zlatno, jedno je ostalo sigurno – Mostar još diše. S mirisima kafe i dima, s cvrkutom ptica i šapatom rijeke, s bojama suvenira i toplinom ljudi, Stari grad i dalje priča. I svi koji ga posjete – nose ga sa sobom.
Mostar nije samo destinacija – on je osjećaj. To je ruka koja ti pruži suvenir, ali i osmijeh. To je starac koji ti ispriča priču dok ti prodaje bakreni tanjir. To je pogled djevojke koja ti kaže „hvala“ na deset jezika i miris svježe kafe iz male radnje zaklonjene smokvom. To su skakači što u tišini srca stanu prije nego se bace u ledenu Neretvu – za sebe, za turiste, za grad.
Ispod kamena i iza izloga krije se čitav svijet vrijednih ljudi koji ne odustaju. Koji, i pored džeparoša, i pored tišine lokalne vlasti, i pored toga što je sve podređeno ritmu turističke sezone – svako jutro s osmijehom otvaraju vrata svojih dućana s vjerom da će neko prepoznati trud, autentičnost, dušu.
Mostar nije samo mjesto koje treba vidjeti. To je mjesto koje treba osjetiti, razumjeti i ponijeti u srcu. Onaj tko ga istinski doživi – poželjet će se vratiti. I hoće.
U tom spoju kamena i čovjeka, prošlosti i sadašnjosti, trgovca i putnika – leži čarolija koja ne prestaje da živi.“
Irma Leto Nametak / Istina.media
