Nebojša Kovačević se prisjeća da se nekada plesalo svugdje – u baštama hotela Mostar, Bristol, Neretva, Ruža… Išlo se na Bunu, u Čapljinu, Ljubuški. Danju škola i sport, navečer ples. “Ljudi su živjeli bezbrižnije”, rekao je.
U Sali Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača u Mostaru, glazba ne samo da ispunjava prostor već i srca svih prisutnih. Osmijesi, nesigurni prvi koraci i smijeh miješaju se s ritmom, a energija polaznika gotovo je opipljiva. Svaki pokret nosi priču – o strahu koji nestaje, o prijateljstvima koja se rađaju i o radosti koju samo ples može probuditi. Na čelu ove magije stoji Nebojša Kovačević – čovjek u sedmom desetljeću života, ali s energijom koja inspirira sve generacije. Njegov pristup topao je i neposredan pa već pri prvom susretu imate osjećaj kao da ga poznajete cijeli život.
Od prvih koraka do životnog poziva
Kovačević se profesionalno bavi plesom više od 50 godina. Iako je počeo studirati pravo, kaže da “nije bio ljubitelj velikog učenja i zagrijavanja stolice”, pa je vrlo rano odlučio da želi biti instruktor plesa.
“Rekao sam ocu i majci da želim da se bavim plesom. Otac me pitao jesam li siguran. Rekao sam da jesam, ali sam otišao sedam dana na more da razmislim. Vratio sam se s jasnim odgovorom – ples je bio put kojim sam želio krenuti”, izjavio je Kovačević za Istinu.
Prvih nekoliko tjedana nastave bilo je puno treme. “Imao sam veliku tremu prvih deset, petnaest, čak i dvadeset dana. Trebalo je stati pred ljude i učiti i muškarce i žene, a u početku mi je bio izazov da se prebacujem s muških koraka na ženske i obrnuto”, rekao je.
Odricanje od malog nogometa koji je trenirao bilo je nužno zbog različitih pokreta mišića.
“Bilo mi je žao što sam morao prestati, ali u nogometu se mišići savijaju, a u plesu izdužuju – to su potpuno različiti pokreti. Morao sam se opredijeliti, ali nikada nisam zažalio”, dodao je.
Ples – terapija, sport i umjetnost
Kovačević ples vidi kao prirodan pokret koji aktivira tijelo i duh. Kaže da je ples i umjetnost, i sport i terapija.
“Tehniku možete naučiti, ali ako imate osjećaj, brže napredujete”, dodao je.
Ističe da današnji stil života i digitalizacija utječu na to da se ljudi boje plesati. Djeca mlađa od 18 godina lakše usvajaju korake argentinskog tanga, engleskog i bečkog valcera jer su opuštenija, dok stariji trebaju više vremena da se opuste i nauče korake.
“Kod starijih je proces opuštanja sporiji, ali kada se tijelo opusti, koraci se mnogo lakše uče”, objasnio je.
“Već pri ulasku mogu primijetiti nepravilno držanje ili nesigurnost u kretanju, a kroz ples se to mijenja. Ljudi postaju raspoloženiji, otvoreniji i društveniji. U plesu je sve pozitivno”, istaknuo je.
Mostar koji je nekad plesao
Kovačević se prisjeća da se nekada plesalo svugdje – u baštama hotela Mostar, Bristol, Neretva, Ruža… Išlo se na Bunu, u Čapljinu, Ljubuški. Danju škola i sport, navečer ples. “Ljudi su živjeli bezbrižnije”, rekao je.
Plesalo se po sluhu, a kasnije se više obraćala pozornost na držanje, kontakt između partnera i vođenje. “Kao dijete sam upijao atmosferu na matinejama u Abraševiću, gledajući starije kako plešu i kruže po podiju”, istaknuo je Kovačević.
“Ljudi su se otuđili zbog mobitela i računala. Ples može vratiti osjećaj zajedništva u Mostaru”, dodao je.
Prostor za sve generacije
Škola okuplja polaznike svih dobnih skupina, od 18 godina pa nadalje, bez gornje dobne granice. “Dolaze muškarci i žene – možda nešto više žene. Dolaze bračni parovi i pojedinci. Mnogi ne dolaze samo zbog plesa nego i zbog druženja i upoznavanja drugih”, izjavio je Kovačević za Istinu.
Program je organiziran kroz cikluse – utorkom i četvrtkom od 19:30 je terapeutski ples sporijeg ritma, a od 20:30 društveni plesovi. Polaznici uče argentinski tango, engleski i bečki valcer, tango nuevo, foxtrot, bečki valcer, swing step, disco fox, cha-cha-cha, rumbu, bachatu i kizombu. Na kraju svakog ciklusa organiziraju se i plesne večeri u kafeterijama i restoranima, gdje se svi opuštaju i primjenjuju naučeno.
Svake godine Kovačević vodi plesne seminare u Komarni, odmah pored Pelješkog mosta, u razdoblju od lipnja do listopada. Seminari traju od tri do pet dana u tjednu i kombiniraju učenje plesa, odmor i druženje. Parovi biraju koliko plesova žele učiti, od osnovnih koraka do profesionalnijih figura, a termini su fleksibilni. Rad se odvija navečer, a ponekad i ujutro, dok se dani provode na moru, kupanju, zajedničkom ručku i izletima čamcem. Kotizacija uključuje smještaj u studio apartmanima uz more.
“Ribe će biti svaki dan”, kroz smijeh dodaje Kovačević.
Plesom protiv bolova u leđima
“Pridružila sam se Nešinoj plesnoj školi pretprošle godine, sa željom da ublažim posljedice sjedilačkog posla, tj. bolove u leđima i vratu. Uz lagani, umjereni pokret, zbog čega sam i krenula na ples, na terminima sam pronašla i priliku za smijeh, mentalni odmor i upoznavanje divnih ljudi iz različitih branši i dobnih skupina. Još se nije dogodilo da nisam izašla raspoložena i nasmijana s našeg plesnog druženja, što u vremenima stresa i žurbe zaista mnogo znači. Povrh toga, uz Nebojšu nekako s lakoćom otplešem svaki ples, čak i onaj koji nikad ranije nisam plesala… To je čarolija koju stvara Nešina plesna vještina i sigurnost izgrađena na 50 godina instruktorskog iskustva, a u kombinaciji s prijatnom osobnošću. Konačno, od prošle godine asistiram u podučavanju drugih, skupa s Nešinom kćeri Lanom, što mi donosi dodatno dobar osjećaj, jer je nagrada i privilegija svjedočiti i pomoći nekome u procesu učenja i unapređenja u bilo kojem smislu”, rekla je Inga Kotlo, nekad početnica, a danas Kovačevićeva asistentica.
Na satu plesa upoznali smo i Lanu Kovačević, kćer Nebojše Kovačevića, koja je također asistentica u školi plesa.
“Moj tata je profesionalni instruktor plesa, a ja već neko vrijeme radim kao njegova asistentica i uživam u tome. Kroz ples upoznajem različite ljude i stvaram lijepa prijateljstva, a atmosfera je uvijek posebna. Na satima plesa spoznala sam koliko ples spaja ljude, pozitivno utječe na zdravlje i donosi radost, i to ga čini posebnim”, rekla je Lana za Istinu.
“Krenuli smo zbog zajedničkog izlaska, a ostali zbog sjajne atmosfere. Toliko se dugo nismo ovako smijali i zabavljali. Savršen spoj učenja plesa i bijega od svakodnevice”, dodali su Marina i Denis, bračni par koji pohađa satove plesa.
“Na ples sam krenuo početkom 2025. godine i prošao nekoliko ciklusa s željom da naučim neki ples. Našao sam radnu, opuštenu i ugodnu atmosferu, naučio nešto pa smatram kako sam ispravno postupio. Vrlo sam zahvalan”, rekao je za Istinu profesor Igor Weber.
Posebni trenuci – prvi ples mladenaca
Kovačević priprema mladence za prvi ples već 30–40 godina, prateći sav razvoj običaja i očekivanja u vezi s tim posebnim trenutkom.
“Najvažnije je da mladoženja zna izvesti mladu, da budu složni, u taktu i da sve izgleda lijepo. Svaki par ima svoju pjesmu i posebnu koreografiju jer želimo da njihov prvi ples bude autentičan i elegantan”, rekao je.
Priprema traje obično mjesec do tri mjeseca prije vjenčanja, ovisno o vremenu koje parovi imaju.
“Ako imaju dovoljno vremena, obično radimo dva plesa – prvi, službeni ples, a poslije njega i drugi ples koji se pleše kada se priključe kuma, kum i roditelji. Svaki par radim posebno, jer svi biraju posebnu pjesmu pa svaka koreografija bude prilagođena njihovim željama i stilu. Po dogovoru se termini fleksibilno usklađuju s njihovim radnim vremenom – neki rade noćne, neki dnevne smjene, ali se uvijek nađe način da sve prođe glatko”, dodao je.
Cilj je da mladenci budu opušteni i samouvjereni na dan vjenčanja. “Kada dođe vrijeme pozivnica i samog vjenčanja, stres je ogroman – 24 sata panike i priprema. Zato je bitno da koreografija bude uvježbana, da su svi koraci složni i da ples izgleda zaljubljeno i prirodno”, istaknuo je.
“Dođite, sjedite i gledajte. Ne morate plesati. Vidjet ćete koliko je to jednostavno – a onda više nećete moći sjediti, noge će vam same početi igrati, jer ples je život u pokretu”, zaključio je Kovačević.
I. Leto Nametak/Istina.media
