Brojne tragedije u Bosni i Hercegovini posljednjih godina razotkrivaju duboke pukotine u sustavu – od ubojstava žena i zlostavljanja djece do požara, poplava i nesreća koje su odnijele desetke života. Nakon svake tragedije ista pitanja, ista obećanja i gotovo nikakve promjene. Izostanak odgovornosti i rada na prevenciji svakodnevno nas košta, a mnoga zatražena zakonska rješenja još uvijek nisu stigla ni do parlamentarne procedure.
Tuzla i požar u Domu umirovljenika – ugašeni životi onih koji su se uzdali u sustav – pokazali su i nastavljaju pokazivati manjkavosti tog sustava. Ostavka direktora jedina je posljedica, a o ispravcima propusta nema informacija.
„Kad zakaže sustav u instituciji gdje su smješteni najranjiviji, onda imamo i moralnu, ali i političku, pa i kaznenu odgovornost i pitanje časti, zaista“, smatra Nedim Suljić, Rudarsko-geološko-građevinski fakultet Tuzla.
No, odgovornost u BiH izgleda kao nepoznanica. Niz tragedija nakon kojih slušamo obećanja bez sustavnog rješenja. A i ondje gdje rješenje bude pronađeno – rijetko kada zaživi. Poput primjera femicida.
Desetci ubijenih žena posljednjih godina, pri čemu je prošla godina bila posebno alarmantna, kada je u prosjeku ubijena jedna žena mjesečno. Slaba prevencija i koordinacija te izostanak reakcije na prijave problemi su koji su uglavnom kasno detektirani. Na razini Federacije BiH izmijenjen je Kazneni zakon, no konkretne promjene još uvijek nisu vidljive.
O zaštiti žena i onih koji bi ih trebali štititi najbolje govori posljednji slučaj u Tuzlanskoj županiji – podvođenje maloljetnica iz Doma za djecu bez roditeljske skrbi. Ovdje treba podsjetiti i na „kuću strave“ u Brčkom, gdje je pronađeno 31 dijete. Istrage traju, apeli za odgovornost i reforme stižu. No, zakonski je problem i to što prisilni brak, iskorištavanje djece i dječja pornografija nisu prepoznati unutar kaznenog djela trgovanja ljudima.
„Općenito, sustav socijalne zaštite podcijenjen je od strane države, ali isto tako njegova struktura i način djelovanja ne prate ulogu koja im je dodijeljena u ovom društvu“, ističe Elmedin Muratbegović, profesor na Fakultetu za kriminalistiku za N1.
Obećanja o promjenama i zakonskim izmjenama ostaju neispunjena. Prirodne nepogode izazivale su smrti, no mnoge bi od njih bile spriječene da su poduzimane mjere prevencije.
Iz poplava 2014. godine ništa nije naučeno. Dvadeset i sedam žrtava i dvije bebe koje nisu imale priliku biti ni rođene nakon poplava i klizišta prije 13 mjeseci pokazatelj su toga. Ni pomoć se ne troši transparentno, a da se ne radi na prevenciji pokazale su poplave u Prijedoru samo nekoliko mjeseci nakon. A nema ni odgovornosti. Istraga u Srednjobosanskoj županiji je zaustavljena, a ona zbog kamenoloma u Hercegovačko-neretvanskoj netransparentna i još uvijek bez rezultata, uz kratko priopćenje da je „u završnoj fazi“.
U požarima gore zaštićene vrste i nacionalni parkovi, a štete su nemjerljive i nenadoknadive. Zakona o šumama Federacije nema. U javnim, ali i privatnim ustanovama kontrole očito zakazuju, a pitanje je i kad se provode – koliko su temeljite.
