Zakon postoji, a institucije imaju jasne smjernice. Tako bi trebalo biti u praksi.
No, posljednji slučaj femicida u Bosni i Hercegovini pokazao je da zakonske mjere ne sprječavaju nasilnike da se obračunaju sa žrtvama, usprkos obećanjima vlasti da će osigurati učinkovitiji sustav zaštite od nasilja u obitelji.
Sudsku mjeru zabrane prilaska imao je i Tarik Prusac koji je nešto manje od mjesec dana nakon što mu je izrečena, 1. svibnja u Sarajevu ubio bivšu partnericu.
Četrdesetjednogodišnju Elmu Godinjak-Prusac prvo je pretukao, a potom u haustoru zgrade u kojoj je živjela ubio hicem iz pištolja koji je uzeo iz zaštitarske tvrtke u kojoj je radio.
Nakon toga je pobjegao s njihovom maloljetnom kćeri. Uhićen je u ćevabdžinici, nekoliko kilometara od mjesta zločina.
Što je s elektroničkim nadzorom?
Zbog učestalih ubojstava žena i pod pritiskom javnosti, bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine dobio je u travnju prošle godine izmijenjeni Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji.
Njime su, uz ostalo, proširene ovlasti policije koja ima obvezu, nakon prijavljenog nasilja, izraditi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja.
Zakon je također predvidio uvođenje elektroničkog nadzora s ciljem učinkovitijeg praćenja osoba kojima je, kao u slučaju Tarika Prusca, zabranjen prilazak žrtvi.
No, pravilnik koji bi uredio način uporabe elektroničkog nadzora i utvrdio načine nabave elektroničkih narukvica, sudeći prema javno dostupnim informacijama, do danas nije donesen.
Alma Kratina, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Parlamenta Federacije BiH, ocjenjuje da i posljednji slučaj femicida pokazuje kako nema učinkovite provedbe Zakona.
“Postavlja se pitanje tko kontrolira zaštitne mjere. Zakon jasno kaže da onaj tko krši mjere može završiti u zatvoru. Također, ako nasilnik ima izrečenu mjeru zabrane, a radi kao zaštitar i posjeduje oružje, zar sustav ne bi morao biti povezan kako bi se to spriječilo”, kaže za Radio Slobodna Europa.
Što je propisano?
Podzakonski akti uređuju postupanje policije od trenutka kada žrtva prijavi nasilje do praćenja provedbe mjera zabrane prilaska nasilnika.
Pravilnikom koji je izradilo Federalno ministarstvo unutarnjih poslova propisano je da policija odmah po prijavi izlazi na teren, zaustavlja nasilje i procjenjuje rizik za žrtvu.
U slučaju opasnosti za žrtvu može izreći hitne mjere zaštite i u roku od 12 sati uputiti zahtjev sudu. Nakon što sud izrekne mjere, policija je zadužena za njihovu provedbu.
Predviđeno je i da se odredi policajac, odnosno voditelj mjere, koji prati provedbu, koordinira postupanje drugih policajaca i izrađuje procjenu rizika kršenja mjera.
Također, predviđeno je i upućivanje nasilnika na psihološko savjetovanje, što je jedan od mehanizama koji bi trebao pomoći u procjeni vjerojatnosti da neće prekršiti izrečene zabrane.
U slučaju da unatoč zabrani prilaska nije otklonjena opasnost, žrtvi nasilja može biti određena policijska zaštita, dok za kršenje mjera zabrane Zakon predviđa i zatvorsku kaznu.
Što su poduzele institucije?
Neira Raković iz Udruge “Glas žene” iz Bihaća, koja je bila među inicijatorima za donošenje novih propisa u Federaciji BiH, kaže da su institucije dobile jasne smjernice za postupanje.
“Njihova je dužnost koordinirati ostale subjekte zaštite i stalno raditi procjene rizika. Problem je što, kada se donese rješenje o zabrani prilaska, oni smatraju da je proces završen, a on tada tek počinje”, navodi ona.
Iz Uprave policije Ministarstva unutarnjih poslova Županije Sarajevo su za RSE naveli da su postupili u skladu sa zakonima i pravilnicima kada je riječ o postupanju i praćenju provedbe mjera zabrane prilaska, prije ubojstva 41-godišnjakinje u Sarajevu.
Ministar unutarnjih poslova Županije Sarajevo Admir Katica kazao je da je policija žrtvu obilazila nekoliko puta te da nije bilo prijava o kršenju mjera zabrane prilaska.
Zbog nasilja, prijetnji i uhođenja, ubijena žena iz Sarajeva prijavljivala je od kraja veljače supruga s kojim je bila u brakorazvodnom postupku. Mjere zabrane prilaska izrečene su mu početkom travnja, prema navodima iz županijskog tužiteljstva u Sarajevu.
Također, prema izjavama tužiteljice na ročištu za određivanje pritvora, Prusac je bio osuđen 2016. godine zbog nasilja nad majkom i bratom.
Bojana Jovanović iz Centra ženskih prava iz Zenice smatra da je rizik očigledno bio prisutan, ali da nije procijenjen na adekvatan način.
“Nisu uzeli u obzir nasilno ponašanje i to da on kao zaposlenik zaštitarske agencije ima pristup oružju. Indikatori visokog rizika za femicid su posjedovanje oružja ili prijetnja ubojstvom, kontrolirajuće i opsesivno ponašanje. To se mora uzeti u obzir kada se procjenjuje rizik kako ne bi došlo do femicida”, kaže Jovanović.
Za pravilnike koji trebaju omogućiti punu provedbu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji zaduženo je više entitetskih ministarstava.
Tako je, među ostalim, navedeno da podzakonski akt o uporabi elektroničkog nadzora treba donijeti ministar pravosuđa Federacije BiH.
Ministar pravosuđa Vedran Škobić nije odgovorio na poziv RSE-a, a na pisani upit do zaključenja ovog teksta nije odgovoreno ni iz ministarstva kojim rukovodi.
Iz MUP-a Federacije BiH, pak, tvrde da su završili svoj dio posla, usvojivši pravilnike koji se odnose na postupanje policije, procjenu rizika i nadzor nad mjerama zabrane.
“Za taj elektronički nadzor i dokle je Ministarstvo pravosuđa došlo, ne znamo. Kad završe, što se nas tiče, sve je spremno”, kazao je ministar Ramo Isak za RSE.
Istovremeno, parlamentarka Alma Kratina ističe da entitetska Vlada do danas nije dostavila izvješće o tome koji su pravilnici do sada usvojeni, a neophodni su za provedbu zakona.
“Propis koji se tiče elektroničkih narukvica očito nije donesen, jer nemamo njihovu primjenu. Koliko je to pogubno vidi se iz situacije u kojoj je nekome izrečena mjera zabrane približavanja, a ona se krši. Da su narukvice uvedene, policija bi u stvarnom vremenu pratila kretanje nasilnika, a žrtva bi bila pravovremeno upozorena”, kaže Kratina.
Potrebna kontrola nad mjerama
U BiH nema službenih podataka o broju žrtava femicida u posljednjih nekoliko godina. Organizacije civilnog društva procjenjuju da godišnje u prosjeku bude ubijeno oko 11 žena, najčešće od partnera ili drugih muških članova obitelji.
Nedžad Korajlić, voditelj Studija sigurnosti Visoke škole “Centar za poslovne studije” (CEPS) iz Kiseljaka, izjavio je za RSE da problem predstavlja činjenica da se ubojstva žena u BiH ponavljaju, unatoč izrečenim mjerama koje su trebale zaštititi žrtvu.
“Mjere se mogu izricati koliko god želite, ali ako nema kontrole nad njihovom provedbom, to će predstavljati problem. Ukoliko imamo samo njihovo zakonsko donošenje, ali ne i njihovu primjenu, to će biti mrtvo slovo na papiru”, kazao je.
Korajlić je naglasio da je potrebna kontinuirana aktivnost policije, centara za socijalnu skrb i građana koji moraju prijavljivati.
“Ubojstava će uvijek biti i ne možemo ih u potpunosti spriječiti, ali možemo bolje reagirati kada je riječ o povratnicima te ih operativno pratiti i kontrolirati – od zaštitnih mjera pa do elektroničkog nadzora. Moramo vratiti povjerenje građana u institucije sustava”, naveo je.
Prema podacima OESS-a, gotovo polovica žena u BiH iskusila je neki oblik nasilja od svoje 15. godine. Čak 84 posto slučajeva nikada nije prijavljeno, podaci su Zaklade Cure.
Učinkovitije postupanje institucija u zaštiti žena i procesuiranju odgovornih za nasilje zatraženo je na prosvjedima građana diljem zemlje, nakon što je u kolovozu 2023. bivši partner ubio Nizamu Hećimović iz Gradačca.
Bio je to jedan od najbrutalnijih slučajeva ubojstava žena u BiH, nakon kojega su entitetske vlasti, pod pritiskom prosvjeda, usvojile zakonske izmjene obećavajući bolju zaštitu žena od nasilnika.
Uz Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, prošle godine izmijenjen je i Kazneni zakon Federacije BiH u koji je uvršten femicid kao zasebno kazneno djelo.
U Kaznenom zakonu drugog bh. entiteta, Republici Srpskoj, femicid ne postoji kao zasebno djelo.
Iako je Vlada RS-a najavljivala da će ga uvrstiti u novu verziju Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i nasilja prema ženama u RS-u, do toga nije došlo nakon što je nekoliko konzervativnih i desničarskih udruga tražilo da bude povučen iz procedure.
Istina.media
