Sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih.
George Orwell, Životinjska farma
Kadrovska politika, drugovi, temelj je svake politike.
Vladimir Iljič Lenjin
“Eppur si muove”, odnosno “ipak se kreće”, navodno je u 17. stoljeću, bez obzira što je zbog tih riječi mogao izgubiti glavu, izjavio talijanski fizičar, matematičar i astronom Galileo Galilei pred inkvizicijskim sudom. “Ipak se kreće”, rekao bi naivni kolumnist nakon što su zastupnici određenih političkih stranaka, HDZ-a BiH, HDZ-a 1990, HSS-a i HKDU-a, odbili sudjelovati na XII. zasjedanju Hrvatskoga narodnog sabora Bosne i Hercegovine, koje je, usprkos tome što je cijela priča spala na tri slova, održano 8. veljače u Mostaru. Ili, kako bi se to reklo kod nas: Tresla se gora, rodio se miš.
Josip Mlakić/Bljesak.info
Zbog nezadovoljstva načinom rada i funkcioniranja Hrvatskog narodnog sabora (HNS), više od 170 izabranih hrvatskih zastupnika odbilo je sudjelovati u radu XII. zasjedanja HNS-a. U zajedničkom priopćenju, četiri navedene stranke kao razlog bojkota zasjedanja navele su nepoštivanje usvojenih deklaracija te monopol HDZ-a unutar HNS-a. “Nedonošenje izmjena Izbornog zakona o legitimnom predstavljanju te nerealiziranje ostalih strateških prioriteta hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini (demografska strategija, zaustavljanje egzodusa hrvatskog naroda…). Uzurpacija pozicije predsjednika Glavnog vijeća HNS- a”, neki su od razloga koje su stranke navele u svom priopćenju.
Razlozi bojkota
Međutim, iz jednog intervjua predsjednika HSS-a Marija Karamatića daju se naslutiti pravi razlozi bojkota. Kao jedan od ključnih razloga nezadovoljstva radom HNS-a, Karamatić je naveo imenovanje Bože Ljubića na poziciju predsjednika Glavnog vijeća HNS-a, iako Ljubić nije član nijedne stranke, pa mu nije jasno čiji on interes zastupa.
Riječ je, dakle, o dobroj staroj Lenjinovoj kadrovskoj politici. Iz ove konstatacije, barem zbog pokazane principijelnosti, treba izostaviti Ramsku narodnu stranku (RNS) i Hrvatsku republikansku stranku (HRS), koje ne sudjeluju u radu HNS-a, a kojima je svejedno upućen poziv na zasjedanje. U svom priopćenju, HRS je naveo sljedeće:
“Ne možemo se suzdržati i upitati pošiljatelje da nam pojasne malo što to za njih znači zajedništvo? Je li zajedništvo uništavanje biračkih listova HRS-a i krađa na izborima? Jesu li zajedništvo otkazi na poslu zbog članstva u HRS-u? Jesu li zajedništvo prijetnje samohranim majkama, udovicama naših branitelja samo zato što su na listi HRS-a? Je li zajedništvo zakidanje procjene štete domovima bivših branitelja i logoraša, nakon prirodne nesreće iz listopada, samo zato što su bliski HRS-u? Mogli bi ovako do u nedogled”, naveli su između ostalog iz HRS-a. Sve ovo stoji, ali ne smije se politika stranke svesti samo na puko zbrajanje šikaniranja koje su doživjeli njezini članovi, a ne sagledati širu sliku. Hoće li HRS, ukoliko jednom dođe na vlast, štititi samo interese vlastitih članova, kao što to već više od dvadeset godina čini HDZ? Što je sa sveučilišnim profesorima, koji su u svom priopćenju prije par mjeseci tražili da se uvede besplatno školovanje? Koliko je Hrvata u posljednjih dvadesetak godina otišlo trbuhom za kruhom da bi mogli svojoj djeci platiti skupo školovanje? Što je s gušenjem hrvatske kinematografije i nakladništva od strane HDZ-ove ministrice Sanje Vlaisavljević koja je ciljano hrvatske filmaše i nakladnike svela na razinu statističke pogreške? Što je sa svođenjem hrvatskih prostora isključivo na Mostar, dok se sve druge hrvatske sredine tretiraju kao mostarske kolonije?
“Sve su životinje jednake”
Najbolji opis HNS-a dao je u svom priopćenju RNS čije sjedište nije u Mostaru, što mu dodatno daje na uvjerljivosti. “Iskusili smo i posvjedočili kako je ova institucija sve drugo osim krovne institucije hrvatskog naroda u BiH. Već tada je postala samo karikatura same sebe, instrument u rukama pojedinca i njegovih pojedinaca koji su zloupotrebljavali HNS za svoje osobne i privatne interese”, stoji u priopćenju Ramske narodne stranke. “Stoga je aktivnost HNS-a u proteklom razdoblju bila vrlo neučinkovita i nije riješila niti jedno od pitanja od strateškog značaja za Hrvate u BiH, kao i za druge narode u BiH.” Ciljevi HNS-a, tvrde iz RNS-a, s čime se teško ne složiti, podređeni su “samo određenim hrvatskim sredinama, dok su još češće u službi parcijalnih interesa dominantne stranke unutar HNS-a, kao i privatnih i karijernih interesa predsjednika i njegove najuže grupe”. Ključna riječ iz ovog opisa je karikatura. U Orwellovoj “Životinjskoj farmi” životinje, nakon što preuzmu vlast, donesu određena pravila koja predstavljaju neku vrstu životinjske deklaracije o nezavisnosti. Jedno od tih pravila je glasilo “Sve su životinje jednake”, koje se nakon određenog vremena, nakon što su svinje uzurpirale vlast nad životinjama, pretvorila u parolu iz mota današnje kolumne. Ovo je najbolji opis dosadašnjeg funkcioniranja HNS-a: Sve su hrvatske stranke jednake, ali je jedna jednakija od drugih. U Orwellovu romanu ovo načelo opisuje mehanizam funkcioniranja totalitarne vlasti, dok je u našem slučaju tek riječ o ne previše maštovitoj karikaturi. Na XII. zasjedanju HNS-a usvojen je dokument pompozno nazvan “Deklaracija XII. zasjedanja Hrvatskoga narodnog sabora Bosne i Hercegovine”, koji vrvi općim mjestima, u kojoj HNS-ovi zastupnici “potvrđuju trajnu privrženost hrvatskog konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH kao cjelovite, stabilne i neovisne države te miru i stabilnosti regije, obilježavajući trideset godina nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH”. Ovako nešto, s više bi duše i srčanosti napisala umjetna inteligencija, nego li ljudi tobože sudbinski zainteresirani za opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Kultura, mediji i iseljeništvo
Sa svakom stavkom iz Deklaracije moglo bi se do besvijesti polemizirati, što bi bilo poprilično zamorno, jer je riječ o tekstu koji je nastao nizanjem ispraznih fraza, kakve smo dosada čuli bezbroj puta, a koje nemaju nikakve veze s realnošću. Čitajući Deklaraciju, imate dojam kao da slušate vic koji ste čuli prije toga nebrojeno mnogo puta. Kultura se u Deklaraciji spominje samo na jednom mjestu, i to u podnaslovu deklaracije: “Kultura, mediji i iseljeništvo”. Taj tekst, bez obzira što je kratak, prepun je pravopisnih i logičkih pogrešaka. Da bi ilustrirali svu bijedu i jad HNS-a, prenijet ću u cijelosti rečenice koje bi trebale predstavljati dugoročnu strategiju očuvanja nacionalnog identiteta bosanskohercegovačkih Hrvata, gdje bi kultura i mediji trebali igrati ključnu ulogu, a koje neodoljivo podsjećaju na besmislene pisarije SUBNOR-a iz vremena socijalizma: “Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru kao i sve druge kulturne institucije Hrvata u BiH, zajedno s ostalim organizacijama koje promoviraju i njeguju hrvatsku kulturu, tradiciju i hrvatski jezik, predstavljaju osnovu za osnaživanje prisutnosti hrvatskoga nacionalnog identiteta u BiH. HNS BiH će i dalje davati svoju podršku svim hrvatskim institucijama kulture u zemlji koje će na afirmativan način doprinijeti očuvanju hrvatskoga identiteta u BiH. Integracijski trendovi u BiH i stapanja hrvatskoga nacionalnog identiteta u umjetne, nametnute ili druge identitete predstavljaju jednu od opasnosti kojima će HNS BiH sustavno pružati otpor.” O kojim to “drugim kulturnim institucijama” govori Deklaracija, a koje bi trebale predstavljati “osnovu za osnaživanje prisutnosti hrvatskoga nacionalnog identiteta u BiH”, iako nije jasno što je vrli pisac želio time reći? O institutu za jezik? O mostarskoj Sveučilišnoj knjižnici? Dramskoj akademiji? Mogli bi ovako unedogled, nabrajajući nepostojeće institucije kojima se u normalnim društvima čuva nacionalni identitet. Je li došao kraj pukim i ispraznim iluzijama, kojima se isključivo bavi HNS-ova Deklaracija? Je li to, možda, glavni razlog zbog kojega su četiri stranke odbile sudjelovati na zasjedanju HNS i koje su u posljednji tren napustile brod koji tone?
